Vodeničar je zanat koji se tradicionalno bavi radom u vodenici. Ovo zanimanje datira još iz drevnih vremena kada su izgrađeni prvi vodenički pogoni. Vodeničari su bili od vitalnog značaja za zajednicu jer su se vodenice koristile za mljevenje žitarica i proizvodnju brašna, što je bila jedna od osnovnih potreba u prehrani ljudi.

Vodenice su obično građene uz rijeke ili potoke koji su imali dovoljan protok vode za pogon kotača vodenice. Vodeničar je odgovoran za vođenje i održavanje vodenice, kao i za proces mljevenja žitarica. On je stručnjak za podešavanje mlinskih kamenova koji stavljaju žitarice pod odgovarajući pritisak i vrše mljevenje. Također, vodeničari su često bili i trgovci koji su prodavali brašno u lokalnoj zajednici.

U moderno doba, industrijske vodenice preuzele su ulogu tvornice, te više nema toliko potreba za tradicionalnim vodeničarskim zanatom. Međutim, i dalje postoje neke vodenice koje se održavaju kao turističke atrakcije ili za specijalno mljevenje brašna koje se smatraju tradicionalnom i vrhunskom kvalitetom. U takvim slučajevima, vodeničari se mogu angažirati za održavanje i upravljanje tim vodenicama.

Dakle, glavni proizvod vodeničara je brašno, koji se dobiva mljevenjem žitarice u vodenici. Vodenica može imati različite oblike i strukture, ali tradicionalna vodenica obično ima sljedeće karakteristike:

Kameno kućište: Glavni dio vodenice je kameno kućište u kojem se nalazi mlinski mehanizam. To kućište je obično četverokutno ili kružno i izgrađeno od kamena, cigla ili drva.

Krov: Vodenice obično imaju krov koji ih štiti od vremenskih utjecaja. Krov može biti izrađen od drva, slame, a danas od šindre ili drugih vrsta krovnih materijala.

Mlinski kotač: Neprepoznatljiviji dio vodenice je mlinski kotač koji se obično nalazi na jednoj ili obje strane vodenice. Kotač je okrenut vodom koja prolazi ispod njega i koristi snagu vode za pokretanje mlinskog mehanizma unutar kućišta.

Vodeni kanali: Voda se obično usmjerava u vodenicu pomoću kanala ili sustava kanalizacije. Kanali prenose vodu do kotača kako bi voda prešla preko kotača i pokretala ga.

Mlinski kameni: Unutar kućišta nalaze se mlinski kameni, obično dva velika kamena, koja se okreću i melju žitarice. Kamene ploče postavljene su tako da se žitarice ubacuju iznad njih i da se mljevenje vrši trljanjem i gnječenjem žitarica između kamenova.

Ovo je samo opći opis tradicionalne vodenice i može biti varijacija u dizajnu i konstrukciji ovisno o području gdje se nalazi vodenica i tradiciji te specifičnim potrebama vodenice. No vodenice su se znale služiti i kao proizvođač električne energije, pored njih su seljanke prale rublje, a zbog bistre vode lovile su se i ribe.

Mlinar je zanat specijaliziran za rad u mlinu i preradu žitarica u brašno. Ovaj drevni zanat postoji već tisućama godina i bio je od vitalne važnosti za očuvanje i preživljavanje ljudi.

Posao mlinara obuhvaća nekoliko koraka u procesu prerade žitarica u brašno:

Priprema žitarica: Mlinari započinju svoj rad pripremom žitarice za mljevenje. To uključuje čišćenje žitarica od nečistoća, poput kamenčića, sitnih dijelova biljaka ili drugih nečistoća.

Mljevenje žitarica: Kada su žitarice pripremljene, mlinari ih ubacuju u mlinski mehanizam. Ovisno o vrsti mlina, to se može postići okretanjem mlinskog kamena ili drugim mehaničkim mehanizmima koji melju žitarice u brašno.

Klasifikacija brašna: Nakon mljevenja žitarica, mlinari vrše klasifikaciju brašna. To uključuje odvajanje krupnijih i sitnijih dijelova brašna kako bi se postigla željena konzistencija i kvaliteta. Ovo uključuje upotrebu mreže ili sita za razdvajanje.

Pakiranje i skladištenje: Kada je brašno pripremljeno, mlinari ga pakiraju u vreće ili drugu ambalažu za prodaju ili skladištenje. Važno je pravilno skladištiti brašno kako bi se očuvala svježina i kvaliteta.

Mlinari se također moraju održavati i brinuti se o mlinovima. To uključuje redovito čišćenje i održavanje mlinskih mehanizama kako bi se osigurala njihova funkcionalnost i produžio njihov vijek trajanja.

Ovaj zanat zahtijeva stručnost u radu s obrtnim strojevima, poznavanje različitih vrsta žitarica

Evo recepta za pripremu domaćeg jela zlevanke:

Sastojci:

2 šalice kukuruzne melje (brašna)

1 šalica pšenične melje

2 jaca

2 šalice kiselog mlijeka

1 žličica soli

1 žličica sode bikarbone (praška za pecivo)

2 žlice tople masti (ili ulja) za pečenje

Upute:

U velikoj zdjeli pomiješajte kukuruzno brašno, pšenično brašno, sol i malo sode bikarbonu

Dodajte jaja u smjesu i dobro ih umutite dok se svi sastojci ne sjedine.

Postupno dodajte mlijeko u smjesu, miješajući kontinuirano kako biste dobili glatku količinu bez grudica.

Zagrijte tavu na srednje jakoj vatri i dodajte mast (ili ulje) kako bi se površina tave namazala.

Kada je mast rastopljena i tava je dobro zagrijana, ulijte smjesu tijesta u tavu, poravnajte je i smanjite vatru na srednju.

Pecite zlevanku oko 20 minuta dok donja strana ne postane zlatno smeđa i hrskava.

Kada je zlevanka pečena s obje strane, izvadite je iz tave i stavite na tanjur.

Ponovite postupak s preostalom smjesom tijesta dok ne ispečete sve zlevanke.

Poslužite zlevanku toplu uz dodatak po želji, poput kiselog vrhnja, pekmeza, meda ili sirnog namaza, a isto tako malo vas pošećeriti

Zlevanka je tradicionalno jelo koje se može poslužiti kao glavno jelo uz priloge poput svježe salate, ili kao desert s dodatkom slatkog preljeva. Uživajte u ovoj ukusnoj domaćoj poslastici!

Kako bi prikazali autentičnost pravljenja zlevanke morali smo otići do malenog sela Svete Ane pored Đurđevca. Selo koje ima nekih pedesetak kuća i nešto oko 100-tinjak stanovnika, krasi sloga i prijateljstvo mještana, te brigu oko samog sela. I one kuće koje su napušteni, mještani održavaju samo da selo ima što ljepši izgled i da ga se zdušno može posjetiti i da nema nikakvih primjedbi. Sveta Ana nalazi se u udolini Bilogore, a na samom kraju sela nalazi se vodenica ili mlin. Sadašnja vodenica nalazi se na potoku Svetojančan, a izgrađena je negdje 80-ih godina prošlog stoljeća. Ova nova vodenica izgrađena je iz vojno strateških razloga od strane Teritorijalne obrane.Računalo se ako dođe do nekog rata (ai došlo je) iu slučaju da nema struje, da mlin može proizvoditi brašno ili kako se na kajkavskom veli melja.