U plejadi naših velikih znanstvenika (od Fausta Vrančića, Marina Getaldića, Josipa Ruđera Boškovića i Andrije Mohorovičića, do Ivana Vučetića, Hermana Potočnika, Slavoljuba Penkale, Ivana Lupisa, Vladimira Preloga, Franje Kajfeža, Tomislava Uzelca i drugih), jedno od sasvim posebnih, počasnih mjesta, svakako zauzima kemičar Lavoslav (Leopold) Ružička, rođeni Vukovarac i prvi Hrvat - dobitnik Nobelove nagrade (1939. godine).

 Rođen je 13. rujna 1887. godine u Vukovaru, gdje provodi prve četiri godine života, a nakon prerane smrti oca Stjepana, vatrenog hrvatskog domoljuba češko-hrvatskog podrijetla, s majkom se (1891. godine) vraća u njezin rodni grad Osijek, gdje pohađa osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Kao općenito dobar đak, već u ranoj dobi svoga školovanja pokazuje veliki interes za fiziku i matematiku, a posebno ga zanima sastav prirodnih proizvoda, zbog čega se odlučuje za studij kemije. Budući da tada na tadašnjim hrvatskim sveučilištima ovog predmeta još uvijek nije bilo, odabrao je obrazovanje na Technische Hoch schule u Karlsruheu (Njemačka), gdje studij kemije započinje 1906. godine. U manje od dvije godine, završio je sve praktične predmete i odmah potom nastavio rad s profesorom Staudingerom na izučavanju ketena. Dvije godine poslije, stječe titulu "Dipl. Ing.", a dva samo dva tjedna nakon toga i "Dr. Ing."

 U suradnji s prof. Staudingerom započinje rad na tada još uvijek slabo istraženom području aktivnih spojeva - piretrina, izoliranih iz tzv. dalmatinskog praha za insekte (biljnog proizvoda otrovnog za kukce i hladnokrvne životinje). Tako su njih dvojica otvorili novo poglavlje alicikličke kemije, a ti rani radovi Lavoslava Ružičke, bili su temelj istraživanja za koja je 1939. godine dobio najviše međunarodno priznanje, Nobelovu nagradu. Nastavlja suradnju s profesorom i na ETH, Erdgegoesische Technische Hoch schule u Zürichu, a 1917. godine za izradu svoga habilitacijskog rada dobiva potporu njemačke tvrtke Haarman & Reimer iz Holzmindena (najstarijeg proizvođača parfema na svijetu). Nakon habilitacije, za njegov se rad zainteresirala tvrtka Ciba iz Basela (1921. godine) i ženevski proizvođači parfema Chuit, Naef & Firmenich, koji su ga pozvali da radi s njima. Ružička je kao zaljubljenik u kemiju kojoj je posvetio život, na svim ovim poslovima postizao sjajne rezultate, radeći kroz sve to vrijeme i na svojim daljnjim istraživanjima. Radio je i kao profesor organske kemije na Sveučilištu u Utrechtu (od 1926. do 1929. godine), ali nakon toga odlučuje prihvatiti ponudu i vratiti se na ETH u Zürich. Ciba obnavlja suradnju s njegovim Laboratorijem 1930. godine i to kroz nekoliko sljedećih godina rezultira značajnim uspjesima, kako na znanstvenom, tako i komercijalnom polju, pogotovu u oblasti istraživanja muških spolnih hormona. Financijski ga (od 1937. godine) podupire i Fondacija Rockefeller (rad na prirodnim spojevima, naročito triterpenima i steroidima).

Naši nobelovci - kemičari, Vladimir Prelog i Lavoslav (Leopold) Ružička u razgovoru

(Adresa slike)

 Znanstvenik, profesor i nobelovac, Lavoslav (Leopold) Ružička je za otkrića na području sintetske organske kemije primio 8 počasnih doktorata, 7 nagrada i medalja (uključujući i Nobelovu nagradu), a nositelj je i 24 počasnih članstava u različitim znanstvenim društvima i 18 članstava u znanstvenim akademijama. Svojim je radom i djelom otvorio nova područja sintetske organske kemije i u njima su mnogi od njegovih studenata i nasljednika (poput našeg istaknutog znanstvenika, Vladimira Preloga, koji je također dobio Nobelovu nagradu za kemiju 1975. godine), pronašli ishodišne točke i uporište za svoja daljnja istraživanja. Upravo su naši kemičari i nobelovci, Ružička i Prelog najzaslužniji za to što su studiji organske kemije u Hrvatskoj pustili tako duboke i jake korijene s plejadom značajnih hrvatskih znanstvenika angažiranih na tom polju, iz čega je niklo ono što danas zovemo hrvatskom školom organske kemije.

 Iako su se vremenom tehnike koje se primjenjuju u kemiji i područja djelovanja organskih kemičara u Hrvatskoj promijenili, naši znanstveni instituti i sveučilišta i u ovoj oblasti danas nalaze svoje mjesto u svjetskoj znanosti. U tomu ogromnu ulogu ima djelo Lavoslava (Leopolda) Ružičke i njegova mlađeg kolege i učenika, Vladimira Preloga, kojeg ne rijetko nazivaju i "Mozartom organske kemije".

Lavoslav Ružička, YouTube:

Zlatko Pinter/PDN