Vrdoljakova serija “General” ne prestaje uzbunjivati duhove, a usporedo sa salvama gledateljske satire koja je usmjerena na diletantske detalje izložena je i veoma ozbiljnim kritikama sudionika stvarnih ratnih zbivanja.Posljednju epizodu, koja tematizira razdoblje neposredno pred oslobodilačku akciju “Oluja”, odgledao je i umirovljeni general bojnik Rahim Ademi, jedan od ključnih aktera toga vremena, planer najvećega dijela navalnih operacija hrvatskih snaga i desna ruka zapovjednika Ante Gotovine. Malo je reći da je konsterniran viđenim.

“Partizanski filmovi su mila majka u odnosu na ovo. Riječ je o bezočnom krivotvorenju Domovinskog rata kakvoga bi se posramio i Agitprop!”, kazuje nam Ademi. “Ovakav kult ličnosti nije u partizanskim filmovima njegovan ni oko Titove figure, a količina neistina i neuvjerljivosti krajnje je bezobzirna jer je puno svjedoka tih događaja još uvijek živo i dobroga pamćenja, a svejedno im se smije u lice.”

Riječ je o rubnim pitanjima, za koje su mnogi ljudi gubili zdravlje i živote, te nimalo ne čudi generalova ljutnja. Na pitanje što su najveće neistine Vrdoljakova uratka, Ademi nam kaže kako ne može suditi o cjelini jer je odgledao samo zadnju epizodu serije, ali da je u njoj neistina gotovo sve. Sa svih strana zovu ga i suborci koji također ne mogu vjerovati o kakvoj se iščašenoj interpretaciji stvarnih ratnih zbivanja radi. 

IZBRISANE FIGURE

“Ono što sam tada proživio s generalom Gotovinom nema nikakve veze s ovim na ekranu. Ante Roso, Zulu i Domazet Lošo nikad nisu bili na ratištu oko Knina. Zulu je tad šetao okolo nakićen nekakvim činom pukovnika, a kad sam ga pitao odakle mu čin, rekao mi je da mu ga je dao Roso. Ja sam mu objasnio da mu ne može čin dati Roso, da mu je potreban ukaz predsjednika države… - pripovijeda Ademi. Boli ga što je spornom serijom potpuno zaobiđena i retuširana iz povijesti, kao u Staljinovo doba nestajanja s historijskih fotografija, cijela galerija stvarnih figura koje su tada odradile lavovski dio posla oslobođenja okupiranih krajeva.

“Snima se scena probijanja cesta preko Dinare, a nigdje nema Ljube Ćesića Rojsa. Vode se pripremne bitke za Oluju, a nigdje nema Koradeovih Varaždinaca, 7. gardijske brigade. Nigdje nema ni mene. Nikoga nigdje nema, osim legionara. Ispada, bogati, da je francuska Legija stranaca oslobodila Hrvatsku, a ne Hrvatska vojska i zapovjednici koji su čitave mjesece bez predaha boravili na terenu”, rezolutan je Ademi. Film je, po njemu, falsifikat sastavljen od bajki, a prava istina je skrivena u dnevnicima operativnih grupa. Da je Gotovina zbilja ratovao s ovakvim suradnicima kakve je prikazao Vrdoljak, još uvijek bismo - uvjeren je - bili na položajima oko Knina.

General koji je svoje zadaće u Domovinskom ratu uglavnom odrađivao na prvim crtama bojišnice - i čija su akademska vojna znanja ugrađena u obranu Šibenika te operacije HV-a Maslenica, Medački džep, Zima 94, Skok 1, Skok 2, Ljeto 95, Oluja, Una, Maestral i Južni potez – na vlastitom primjeru dokazuje mizeriju pseudoumjetničke interpretacije ratnih istina. Scena u kojoj general Ante Gotovina u zadnjoj epizodi na Badnjak 1994. obilazi vojnike na prvoj crti livanjske bojišnice zbilja se povijesno desila, ali ga kroz snijeg od zapovjedništva u Donjim Rujanima do položaja kod sela Pržine nije džipom vozio nikakav poručnik Nikica, nego tadašnji brigadir Rahim Ademi.

ANONIMNI PORUČNIK

“Ja sam u filmu prikazan kao anonimni poručnik kojemu je zaručnica trudna pa se planira ženiti. Valjda opet nisam dovoljno podoban da me se spomene stvarnim imenom kao neke druge, iako su u tom dijelu rata bili potpuni marginalci”, zaključuje Ademi.

Poznato je da je Ademi svojedobno, kao etnički Albanac u redovima najviših časnika, odlukom predsjednika Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška bio smijenjen s dužnosti zamjenika zapovjednika Zbornog područja Gospić i žrtvovan na oltaru Haaškog suda uslijed prijetnji sankcijama Hrvatskoj radi zločina nad srpskim civilima u Medačkom džepu. On se pred sudom branio kako nije zapovijedao tom akcijom jer je stvarni zapovjedni lanac išao od Bobetka preko Domazeta Loše do Mirka Norca, te je naposljetku i oslobođen svih optužbi. Premda je naknadno rehabilitiran te ovjenčan brojnim državnim odličjem - Redom kneza Domagoja s ogrlicom, redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista i Redom hrvatskog pletera – Ademijeve zasluge u dijelu ratne povijesti i dalje prečesto prati cenzorska gumica.

I na nedavnom službenom obilježavanju godišnjice operacije “Zima 94” prešućena je cjelokupna operativna grupa Livno, kojoj je bio na čelu, i izbrisana je sa zemljovida. Časnici, dočasnici i vojnici te operativne grupe, uključujući topničko-raketnu skupinu, protuoklopne postrojbe, logistiku, inženjerijsku bojnu, satniju veze, helikopterske postrojbe – nitko od njih na proslavi obljetnice nije ni slovom spomenut. Iz službene povijesti je time izbrisano više od 600 ljudi, iako su neprekidno bili na prvim crtama operacije Zima 94, i to najčešće na hladnoćama od minus 20 stupnjeva.

“Zimi ‘94 skinuli su glavu, tj. mozak operacije. Ni u dokumentarnom filmu o toj operaciji također nije prikazan nijedan od ovih vojnika, te sam zbog svega odlučio istupiti iz Hrvatskog generalskog zbora”, poručuje general-bojnik Ademi.
Istina o ratu polako postaje laž, a laž istina, zaključuje, a tome nije krivac samo Antun Vrdoljak.