Srpska pobuna u zapadnoj Slavoniji 1990. i 1991. godine

Knjigu povjesničarke Janje Sekula "Pobuna. Okupacija. Poraz. Zapadna Slavonija 1990. i 1991. godine" objavili su zagrebački nakladnici Alfa i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (HMDCDR). Nakon održane promocije, zamolili su povjesničarku Janju Sekulu da za Portal dnevnih novosti odgovori na neka pitanja pošto je svojom knjigom pobudila zainteresiranost hrvatskih branitelja i cjelokupne javnosti. Pa krenimo redom:

Rođena sam u Zagrebu gdje sam se i školovala te sam se nakon završenog studija povijesti na Hrvatskim studijima zaposlila u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata koji je tek počeo s radom. Odmah po zapošljavanju, zadužen sam za arhivsko gradivo pobunjenih Srba s područja zapadne Slavonije. S još dvojicom kolega razvrstavala sam gradivo koje je zaplijenjeno u „Bljesku“ i pokušavala utvrditi koje su sve institucije srpske vlasti djelovale na tom području te rekonstruirati njihov ustroj i rad. Radilo se o dosta zahtjevnom poslu jer se uglavnom radilo o rasutom gradivu, možete pretpostaviti kako je to izgledalo nakon vojnih operacija. Da bismo uspjeli odraditi taj posao bilo je potrebno pročitati svaki dokument, utvrditi radom koje je institucija nastala i sl.

To je bio moj prvi detaljniji uvid u povijest Domovinskog rata, koji sam krenuo izučavati donekle nešto manje uobičajenim putem, kroz oči „druge strane”. O Domovinskom ratu dotad sam znala, vidim iz današnje perspektive, vrlo malo, jer se tada o tome gotovo i nije učilo na fakultetima. Ubrzo je objavljen niz kvalitetnih znanstvenih knjiga i radova o Domovinskom ratu, ponajprije kolega s Instituta za povijest, i to je vrlo važno za moje daljnje educiranje o toj temi i za daljnji istraživački rad.

Znanstvenoj produkciji o raznim temama iz Domovinskog rata uskoro su se i pridružili i djelatnici Centra, koji su tijekom godina objavili znatan broj radova ali i knjiga o raznim područjima povijesti Domovinskog rata. Mi smo specijalizirani arhiv ali i javna znanstvena ustanova, ukupno je dosad 9 djelatnika već doktoriralo na tom razdoblju i smatram da je to, s obzirom da smo mi najviše od svih povjesničara u Hrvatskoj usmjereni na sam rad na arhivskim izvorima pobunjenih Srba ali i drugog gradiva, vrlo važna djelatnost Centra, ako ne i najvažnija. Još je nekoliko kolega na doktoratu, a znam da kolegica završava knjigu koja će također biti vrlo zanimljiva.

Tako je usporedno s arhivističkim poslom krenuo i moj znanstveni rad. Iste godine kada sam se zaposlila, upisala sam i doktorski studij, te sam 2013. godine obranila disertaciju pod naslovom „Zapadna Slavonija pod srpskom okupacijom (od Sarajevskog primirja do operacije 'Bljesak')“.

Ona se temeljila prvenstveno na dokumentima pobunjenih Srba – u doktoratu sam obradila djelovanje civilnih institucija vlasti, nastanak Srpske vojske Krajine, politički život u RSK na primjeru zapadne Slavonije, Daruvarski sporazum operaciju „Bljesak“ i mnoge druge teme. Uvijek mi je bilo jako zanimljivo promatrati događaje kroz dokumente, tiskovine, dnevnike i slično suprotne strane. To je zanimljiv način da saznate mnogo toga o ratu što nećete moći pronaći u hrvatskim izvorima.

Nakon disertacije u kojoj sam istražila paradržavu pobunjenih Srba na području zapadne Slavonije, odlučila sam se istražiti i razdoblje koje je tome prethodilo, srpsku pobunu u zapadnoj Slavoniji 1990.i 1991.godine. Tako je nastala i nova knjiga. Prikupila sam mnoštvo izvora, otvorio se čitav niz tema koje je trebalo istražiti, te zatim jasno prikazati. Odlučila sam stoga posebno obaviti knjigu o srpskoj pobuni, agresiji i okupaciji na području zapadne Slavonije 1990. i 1991. godine. Jasno, i dalje je ostao niz tema koje bih htjela istražiti ili dodatno produbiti istraživanja. Jednostavno, to je posao koji nikad ne završava no jednom morate presjeći i reći to je to, završavam i knjiga ide u objavljivanje. Ostalim temama ću se baviti tijekom sljedećih godina a također, i sljedeća knjiga o razdoblju 1992. – 1995. će u skorije vrijeme u objavu.

Što reći o knjizi Pobuna. Okupacija. Poraz. Zapadna Slavonija 1990. i 1991.? Moglo bi se tu jako puno pričati jer ona obuhvaća mnogo toga. Knjiga analizira tematski te, koliko je moguće kronološki, pojedine aspekte srpske pobune u zapadnoj Slavoniji (posredno i na području čitave Hrvatske) poput njezinih početaka, nositelja pobune i njihovih poveznica, ključnih momenata u njezinom razvoju kao i njezinih uzroka. Prije svega, naglasila bih da je fokusirana prvenstveno na političke aspekte srpske pobune, agresije i početka rata. Vojna djelovanja na ovome području već su dobrim dijelom istražena i ta su mi istraživanja bilo vrlo korisna pri pisanju knjige. Pri obradi pojedinih tema uspoređivala sam srpska izvješća s rezultatima tih istraživanja i iz toga izvlačila zaključke, što mi je također pomoglo i pri dokazivanju da su pojedine srpske teze lažne. U knjizi su dakle analizirani mnogi aspekti srpske pobune, uzroci, tijek, nositelji, razlozi koje su pobunjeni Srbi navodili uzrokom pobune, veze sa Kninom i Beogradom i uz mnoštvo drugih zaključaka jedan je koji bi možda trebalo istaknuti, a to je da svi pokazatelji jasno ukazuju da se radilo o jednom uzroku rata, a on je, pojednostavljeno rečeno, borba za teritorij, odnosno borba za proširenje granica Srbije.

Pri istraživanju mnogi su mi podaci i spoznaje bili vrlo zanimljivi, a poneki od njih i pomalo iznenađujući. Naime, u vrijeme početka Domovinskog rata ja sam bila još dijete, ali ne tako malo, imala sam jedanaest, dvanaest godina. Kod nas su se doma događaji i razvoj situacije u Hrvatskoj pratili čitave dane, vijesti su se gledale od jutra do spavanja, pratile mnoge dnevne i tjedne novine, i sl. Možda je to i jedan od razloga što je od nas četvero braće i sestara, troje povjesničara. Međutim, to je bilo davno i kada zađete malo dublje u priču, vidite da je ona na lokalnoj razini bila u mnogočemu drugačija. Zanimljivo mi je stoga, a malo i iznenađujuće, bilo istraživati političku situaciju u devet općina zapadne Slavonije, u razdoblju neposredno uoči i posebice nakon izbora. Tu sam se ponovno najviše koncentrirala na četiri općine koje su imale daleko najveću ulogu u srpskoj pobuni; Pakrac, Daruvar, Grubišno Polje i Podravska Slatina. Činjenica da je u tim općinama uoči višestranačkih izbora bilo jako otežano, u nekima i onemogućeno, osnivanje ogranaka HDZ-a i drugih stranaka s hrvatskim predznakom, pomalo me začudila, bez obzira na sve što sam znala o kasnijoj situaciji. Začudila me i situacija u općinskim vlastima koje su ustrojene nakon višestranačkih izbora, te vrlo visok postotak odbornika srpske nacionalnosti i onih koji su se izjašnjavali kao Jugoslaveni. Naime, nije problematična ta činjenica (iako je malo začuđujuća jer je postotak Srba i Jugoslavena u općinskim vlastima poprilično nadmašivao njihov postotak u stanovništvu), nego teza koju su te općinske vlasti i srpski pobunjenici na tome području zastupali, da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi nakon uspostave novoizabrane demokratske hrvatske vlasti te stoga prisiljeni na pobunu, dok su istovremeno u znatnom postotku Srbi na tome području sudjelovali u lokalnoj vlasti.  

 I neke druge zanimljivosti povezane uz promjenu vlasti i političkog sustava u Hrvatskoj, poput primjerice činjenice da su lokalne vlasti tijekom druge polovine 1990. I prve polovine 1991. u pojedinim segmentima politički djelovale kao da zapravo u Hrvatskoj nije došlo do promjene društvenog sustava i višestranačkih izbora u proljeće 1990. godine. Razumljivo je da se promjene nisu mogle dogoditi preko noći, no pojedini su dijelovi Hrvatske i prije početka rata su funkcionirali ne poštujući zakone, Ustav i zakonske propise države kojoj su pripadali. Ne bih o tome sada puno, no u knjizi navodim primjere za navedenu tezu, na koje sam naišla istražujući dokumentaciju civilnih i policijskih vlasti, barem onu do koje sam uspjela doći. Tu vjerujem da ima još dosta prostora za daljnje prikupljanje gradiva i zatim istraživanje.

Nažalost, nemam puno informacija o dr. Šreteru, barem ne one koje bi mogle razjasniti njegovu sudbinu, gotovo da i nisam nailazila na njih u gradivu, tako da tu, barem zasad, nisam od velike pomoći. Znam da neki ljudi prikupljaju podatke i u kontaktu sam s njima, ono malo što pronađem im pošaljem.  Što se tiče Veljka Džakule, o njemu sam već puno govorila i pisala: jednostavno, koju god sam temu istraživala – djelovanje SDS-a, nastanak SAO ZS, pakrački događaji u ožujku 1991. i ostale, naletila sam na njega i njegovu ulogu u tome. Politička platforma na kojoj je djelovao Veljko Džakula bila identična onoj ostalih krajinskih vođa, i zasnivala se na ideji stvaranja srpske paradržave u Hrvatskoj, koja će se zatim pripojiti proširenoj Srbiji.  Vezano uz kazneni progon, znam da je bila pokrenuta istraga koja je kasnije obustavljena, ali ne bih se miješala u domenu pravosuđa. Ono što povijesni izvor pokazuju jest da je on bio ključna osoba u organizaciji srpske pobune i rata koji je uslijedio na području zapadne Slavonije, kao i važna figura u institucijama srpskih vlasti tijekom okupacije. Imao je i poprilično negativnu ulogu u razdoblju nakon „Bljeska“, a povremeno i danas, kada netočnim informacijama, kojima prvenstveno zamagljuje svoju ulogu u Domovinskom ratu, unosi nemir i konsternaciju u javni medijski prostor. Radi se zapravo o manipulacijama kojima se pokušava  krivicu za početak rata prebaciti na hrvatske vlasti. Međutim, toliko je materijala i znanstvenih radova i monografija dosad objavljeno da to nije moguće. To je ujedno i moj odgovor na vaše pitanje što bih poručila braniteljima. Izjave Veljka Džakule potpuno su irelevantne, on je zasad čudom uspio izbjeći odgovarati za sve zlo koje je nanio Hrvatima, ostalim nacionalnostima ali i Srbima u Hrvatskoj, no nikako ne može utjecati na to kako ga je historiografija ocijenila i niti na rezultate rada povjesničara, politologa, sociologa i ostalih koji se bave ovim razdobljem. Njegovi pokušaji zamućivanja vode i utjecaja na političku situaciju u Hrvatskoj potpuno su promašeni i bez stvarnog efekta.

Knjigu je moguće nabaviti u knjižarama Alfe, u mnogim drugim knjižarama, kao i na web shopu Alfe ali i naručiti na drugim stranicama.

Zahvaljujemo se na ugodnom razgovoru i na slijedećoj promociji, te nove knjige o istini Domovinskog rata.