Poznato je da su nakon pada Vukovara u srpskim logorima završile stotine branitelja i civila iz toga grada. O paklu zatočeništva koji neki, na žalost, nisu uspjeli preživjeti, ovih dana su se mogla čuti brojna svjedočanstva.
Ipak, prisjećanje Zlatka Pankovića, branitelja Borova Naselja i logoraša srpskih koncentracijskih logora – potpuno je jedinstveno a mnogima i nepoznato. S njim su u logoru, otkrio je, bila dva crnca iz Šri Lanke – Sivahuaman i Johnson.
Zbog straha da će njihova nevjerojatna priča ostati nepoznata, Panković je otvorio dušu: “Ppčetkom prosinca 1991. godine, ispred ulaza u štalu logora Begejci zaustavilo se vojno vozilo. Začuli smo povike i četničko deranje ‘izlazi, bre van, majku vam ustašku!’ Netom nakon toga krenuli su udarci, psovke, jauci i plač, no ljudi koje su tukli govorili su i zapomagali nekim čudnim, nama nepoznatim jezikom. Nismo znali što se vani događa, ali smo zaključili da je ‘odbor za doček’ preuzeo nove logoraše”.
Foto: Screenshot
Zvali su ih “Tuđmanovi plaćenici”
Vrata štale su se, ispričao je, otvorila, a kroz njih su uz batine ušla dva izrazito niska i mršava dječaka, dva crnca. Ostalim zatočenicima, dodao je, ništa nije bilo jasno: “Oni su, potpuno preplašeni, drščući i oslanjajući se jedan na drugoga, otišli u kut štale gdje su legli na beton. Dečki su im dobacili jednu vojničku deku s kojom su se umotali. Gledali su nas uplašenim očima koje su virile iznad ruba deke. Među nama šok, nevjerica i pitanja – tko su sad ovi, što oni tu rade?”
Jedan od njih je slabo ‘nabadao’ engleski, pa su vukovarski zatočenici u slijedećim danima nekako uspjeli saznati što im se dogodilo: “Naše tihe razgovore često su prekidali četnici koji su ulazili u štalu želeći vidjeti pridošlice. Nazivali su ih ‘Tuđmanovi plaćenici’ a pijanim četnicima su upadali u oči i prvo su njih izvodili na batinanje. Ni sam ne znam koliko puta su ih izveli, ali oni bi se uvijek vratili potpuno krvavi i izmrcvareni.”
Bježali od rata u Šri Lanki, Srbi ih strpali u logor
Panković je ispričao i kako su se ova dva nesretna mladića zatekla u srpskom logoru: “Bježeći od građanskog rata u Šri Lanci koji se vodio između Tamilskih tigrova i vladinih snaga, krenuli za Njemačku za koju su imali vize. Avion im je sletio u Skopje odakle su trebali drugim letom nastaviti put do Berlina, ali kako jedna nevolja nikada nije sama, u Skopju su ih džeparoši opljačkali, pa su ostali bez dokumenata i novca. Tadašnji SUP u Skopju uputio ih je u njihovu ambasadu u Beograd i kad su autobusom stigli u Beograd uputili su se prema ambasadi. Svega nekoliko stotina metara od ambasade zaustavila ih je patrola vojne policije. Kako nisu imali dokumente, nisu znali jezik i nisu mogli objasniti što im se dogodilo, ovi su ih priveli i odveli u pritvor pod optužbom da su ustaše i Tuđmanovi plaćenici iz Vukovara, a koji su im, eto, uspjeli pobjeći iz zarobljeništva.”
Ta dva nesretnika, dodao je, nikada nisu ni čuli za Hrvatsku i Jugoslaviju, a kamoli da su znali što se ovdje događa: “Kada se logor praznio dana 21. studenog 1991. naša dva prijatelja završila su sa mnom u ćeliji, u logoru u Sremskoj Mitrovici gdje su ih svakodnevno premlaćivali. Početkom siječnja, u logor je došao međunarodni Crveni križ, dvije Francuskinje i srpski prevoditelj, a mi smo im potajno objasnili o ovoj dvojici. One su u nevjerici plakale i sve zapisivale. Čuvari su kroz špijunku na vratima vidjeli što smo napravili i nakon njihovog odlaska batinama smo platili svoj postupak. Petnaest dana nakon toga došli su predstavnici ambasade Šri Lanke i konačno spasili tu dvojicu nesretnika iz četničkih ruku”.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.