"Dana 27.09.1991. godine na Selešu. Iznoseći činjenice i zahtjeve nadređenom zapovjedništvu ističući nedostatak protu tenkovskih i protu pješačkih mina, sredstava za protuoklopnu borbu, oruđa za potp oru i protuoklopnu borbu, sredstava veze, intendantske opreme kao i nedostatak ljudstva da bih se obrambena crta Orlovnjak održala. Zapovjedništvo 106. br. Donosi odluku da se 2.p.s. do sada u sastavu 2.p.b. izdvaja iz sastava bojne i postaje 4.p.b. 106. br. Tvrdeći da su naši zahtjevi opravdani i da će sada bojnu ojačati: opskrbiti sa svom intendantskom opremom koja je na skladištima,12 kom sredstava veze, 8 topova za POB 100mm T-12, bitnicom MB-120mm, 10 NTt, 2 topa 30mm Praga, 2 BRDM tipa Sager sa lanserima za POB POLK 9K 111 Maljutka i 200 vojnika u smijeni za zatvaranje obrane na Kudeljari osloncem na Bobotski kanal. Tada je za zapovjednik bojne imenovan Ilija Vučemilović, Gordan Prpić (zamjenik zapovjednika bojne), Tramišak Ivan (operativa),Duje Božinović (veza), Marinko Ćorić (logistika), Željko Zaterini( obavještajno izvidnički poslovi) za zapovjednika satnija imenovani su: 1ps. Zdenko Pongrac, 2.p.s. Zvonko Milas, 3ps. Ladislav Kočiš, satnija za potporu Stjepan Šerić, Inž. vod zapovjednik Ivo Duganđić, logistički vod zapovjednik Dane Duganđić, Desetina veze zapovjednik Duje Božinović, kao i zapovjedništvo bojne. Pripadnici Ivanovačkog vod ulaze u sastav 1.p.s satnije za potporu i drugih sastavnica bojne od zapovjedništva ,satnije za potporu do pod stožernih postrojbi.. Ukupno brojno stanje je 160 pješačke satnije ,satnija za potporu 64, intendantska desetina 16, sanitetska desetina 5, desetina veze 11 i inženjerijska desetina 10. Temeljem datih obećanja a glede nužnosti zatvaranja obrambene crte na Bobotskom kanalu zapovjedništvo je donijelo odluku da se zaposjedne Kudeljara. Četvrtog i petog Listopada vrši se inženjerijsko utvrđivanje obrambene crte na potezu Kudeljara. Zapovijed za zauzimanje crte Kudeljara dobio je vod iz Ivanovca 06. 10. 1991 u dopodnevnim satima. Neprijatelj uočava naše aktivnosti na Kudeljari i procjenjuje ako ne spriječi zaposjedanje Kudeljare a prostor ispred se zapriječi minama, zauzimanje zaposjednutih i inženjerijsko utvrđenim položajima biti će vrlo teško ili nemoguće. Stoga odlučuje da izvrši napad na obrambenu crtu Orlovnjak sa snagama prvog oklopno mehaniziranog bataljona 12. mbr. Snagama TO Tenja, četničkim formacijama i Arkanovim formacijama uz potporu mješovito raketno topničkog divizijuna i 2 bitnice MB 120.mm. Naše snage brane se sa dva pješačka voda i mješovita topnička desetina na prvoj crti, Ivanovački vod je u hodnji 34 pripadnika za zaposjedanje Kudeljare, vod MB82mm sa 64 mine nalazi se na paljbenim položajima Velika Pustara vod MB 120.mm. na paljbenim položajima Seleš sa 24 mine i jedan pješački vod nalazi se u pričuvi. Na obrambenoj crti. Orlovnjak i Bricin Bunar brani naš treći vod brojnog stanja 31 ljudi i vod iz sastava 3.p.b. Vuka 30 ljudi Napad počinje iza izvršene smjene snaga iza 8 sat. Neprijatelj djeluje topništvom u pripremi napada , a nakon toga uz djelovanje tenkova pokušava ovladat obrambenom crtom. Po otpočinjanju napada zapovjedništvo zahtijeva od zapovjedništvu 106.br. da žurno pošalje snage za POB, pješačke snage za ojačanje obrambene crte kao i snage za potporu. U tom trenutku grad brane 106.br. sa svim sastavnicama minus 4.p.b., 135.br. snage zapovjedništva obrane grada, 1.b. 3.gbr. sa ojačanjima, tri policijske postaje i 500 naoružanih pripadnika Narodne zaštite. Obrambena crta se drži tada neprijatelj uvodi snage oklopno mehanizirane čete drugog oklopno mehaniziranog bataljuna 12. mehanizirane brigade. Zapovjedništvo obrambene crte zapovijeda da naš drug pješački vod iz pričuve zaposjedne Bricin Bunar i tako ojača obrambenu crtu do dolaska snaga iz 106.-br. Vod kreče na izvršenje u 10 sati. Neprijatelj uviđa da se obrambena crta stabilizira i zapovijeda da snage iz smjera Silaša iz pokreta napadnu Kudeljru i obuhvatom dovedu naše snage u okruženje, jer crtu na Orlovnjaku ne mogu probiti. Snage napadaju Ivanovački vod u zaposjedanju položaja iste nemaju protuoklopnih sredstava i izvlače se smjerom Stari Seleš. Vod MB-82.mm .djeluje zaprečnim vatrama ispred obrambene crte Orlovnjak i sprečava prodor neprijateljskih snaga. Vod MB-120 mm. djeluje po ciljevima na Kudeljari. Oko 13 je sati crta se još drži snage ojačanja nisu došle. Tenkovi dolaze na Veliku pustaru iz smjer Kudeljare dolaze do paljbenih položaja voda MB-82.mm koji djeluju ispred obrambene crte Orlovnjak. Neprijatelj ne otvara vatru po posadi MB-a misleći da su pripadnici J.N.A iz razloga što su na sebi imali uniforme J.N.A i njihove kacige. Shvativši da su to neprijateljski tenkovi posada napušta paljbene položaje kroz kukuruz u smjeru Seleša i time si spasila živote. Uto vrijeme dolaze satnije iz 3.p.b. Čepin i 5.p.b. satnija sa Bosutskog sa snagama Ivanovačkog voda, preostalim snagama iz Antunovačke satnije i satnijom za potporu zaposjedaju novu obrambenu crtu: Ulica Republike-kanal Orlovnjak-Stari Seleš. Oko 16 sat dolazi vod MB 82.mm. 2.p.b. 106. br. zaposjeda položaje u ulici Republike i vrlo efikasno djeluje po Velikoj Pustari, dolaze i Prage iz divizijuna 106. br. i zaposjedaju položaje na Selešu. Neprijatelj je zaustavljen na crti Velika Pustara-Kudeljara. Drugi pješački vod se oko 17 sati neki nešto kasnije uspio se izvući iz neprijateljskog okruženja u kojem se našao kad je neprijatelj zauzeo Veliku Pustaru. Jedan njihov pripadnik vodi se kao nestao. Kada su se sve snage koje su vodile boj za obrambenu crtu Orlovnjak izvukle utvrđeno je da se šest pripadnika trećeg pješačkog voda i jedan pripadnik iz Ivanovačkog voda vode se kao nestali ili su poginuli. Jedan pripadnik drugog pješačkog voda je zarobljen i razmijenjen 1992 godine Mišić Mile. Ostalih šest se vode kao nestali do spoznatih činjenica. To su: Stjepan Brezinšak, Franjo Ciraki, Milan Gajčić, Darko Kišurek, Miroslav Klarić poginuo na Bricinom Bunaru, Ivica Lovrić, Ivan Vadlja i Miroslav Varga. Sa 06.10.1991. godine završen je boj za obrambenu crtu Orlovnjak i počinje boj za obrambenu crtu Seleš. Neprijatelj je sa prije navedenim snagama za 6 sati proti navedeni naših snaga uspio ovladati crtom dubine samo 1 kilometar i širine 4 kilometra. Koliko su naše snage bile odlučne i dobro organizirane prosudite sami. Cijena takvog otpora bilo je 7poginulih i nestalih Hrvatskih vitezova.

Što o tome piše u knjizi na stranici 174 i 175. Citiramcijeli tekst: od 06 do 08 listopada1991 godine normalan radni danu zapovjedništvu. Dana 6 listopada 1991 uhićena su četvorica mladića, jedan od njih je Ivica Lovrić. Za kontakt je zadužen Stanko Maloča. Novi pasus, iz Ivanovca se javlja Vučemilović i zahtjeva protutenkovsko oružje za položaje prema Selešu. To je sve.

Što o tome piše u disertaciji: strana 309 i 310 Orlovnjak je dugo bio glavna točka obrane sela i odnije se vodila većina borbi. Jedan od prvih minobacačkih napadana ZNG na Orlovnjaku zbio se 8/10 srpnja. JNA je zauzela pustaru Orlovnjak, čime se crta obrane pomakla do pustare Stari Seleš. To je sve.

Dali je bio u pravu Branimir Glavaš kada je pisao o sposobnostima i poznavanju stanja na crtama obrane? Prosudite sami.

Obrambena crta Seleš, prostire se po sljedećem: Isključno Jakovala-ulica Republike-kanl Orlovnjak-Stari Seleš-Bobotski kanal. Obrambenu crtu zaposjeda i brani: satnija Antunovac-Ivanovac-satnija za potporu 4. p.b. 106. br. satnije iz sastava 3. p.b. ,satnija iz sastava 5. p.b. 106.br., kao i sastavnice 4.p.b. Zapovjedništvo izvršava dio izdati obećanja, angažira se vod tenkove T-55 iz sastava 3.br.,Dvije SO-M36, jedan PZ top 20mm, vod MB-120.mm, dva BRD-ma tipa Sager sa protuoklopnim raketama i dva PZT 30.mm. Prage. Obečanih 500 protu oklopnih mina nikada nismo dobili. Temeljem tog obećanja mobiliziraju se dva traktora sa tarupima za prijevoz mina i pripremu terena za zaprečivanje protu oklopnim minama od Kruškara i Felje. Kako su bile organizirane snage ojačanja: od voda tenkova ostalo je samo dva i ti su su učestvovali u boju za Seleš kada je jedan i uništen, bitnica MB120 mm. zaposjeda pp. na Jakovali bila je na pp. samo 2 dana njih 25 tražilo je snage za osiguranje njih samih iako su se nalazili u dubini naše obrambene zone. Kada smo rekli da se osiguraju sami povukli su se bez suglasnosti zapovjednika obrambene crte u Osijek. 2 BRD-a bila su angažirana također nekoliko dana, na pp. Ulica Republike na način da je svaki dan jedan naš zapovjednik voda konkretno Mladen Vučemilović iste budio u Mari i pratio do Antunovca u sumrak su se vračali u grad i ujutro ne tako rano dolazili u Antunovac. PZT 20 mm isti dan kad je dovezen u Antunovac i predan uništen je na školskom igralištu topničkom vatrom iz smjera Silaša. 2 SO M36 90mm sa posadama bez ikakvog naoružanja bile su na polaznim položajima u školi, posade smo naoružali. Drugi dan je jedna SO M36 odvezena u Osijek zbog kvara na zračnom kompresoru i nije mogla paliti, jedna je učestvovala u boju za Seleš 2 PZT 30 mm. zaposjele su položaje na Selešu lijevo od ceste za Stari Seleš na zapovijed da se povuku oni su ostali. Osobno dolazi Josip Černi i zapovijeda im da se povuku u Osijek Tvrđa. Obećanih 200 ljudi nikad nismo dobili kao i već spomenute mine.

Neprijatelj 28. listopada napada duž cijele obrambene crte ,teškim topništvom razara Antunovac tenkovima i minobacačima napada prvu obrambenu crtu. Zaustavljen je na polaznim položajima (uništen 1tenk, 1 oštećen). Težište njegovog napada je bila ulica Republike iz smjera Velika pustara . Tada smo imali 1 poginulog( Damir Lajk),teško ranjenih 5 (Željko Andrijević, Boško Brtan, Stipo Cota, Josip Pikec, Ivan Terk) i 17 lako ranjenih pripadnika.

Piše 09. listopada doći će Tandarić. Tandarić dolazi i iz osobnog automobila iskrcava 3 sanduka protuoklopnih mina na ulazu u školu. Pošto djeluje topništvo po Antunovcu odlazi u Osijek bez da je ulazio u zapovjedništvo.

Zapovjedništvo se 08.10.1991.premiješta sa Seleša u Antunovac škola. Piše se nova zapovijed zapovjednika Obrambene crte. Navest će mo samo neke odrednice zapovjedi: zapovjedništvo i sanitet škola smještaj brojno stanje 10. 1. vod zapovjednik Mladen Vučemilović, zapovjedno mjesto voda i smještaj kod Marinkovića brojno stanje voda 47. 2. vod zapovjednik Željko Tokić, zapovjedno mjesto i smještaj kod Mačkovića brojno stanje voda 43. 3. vod zapovjednik Emil Jurak zapovjedno mjesto i smještaj škola Brojno stanje voda 46. Logistički vod zapovjednik Dane Duganđić škola brojno stanje 19. Satnija za potporu zapovjednik Stjepan Šerić zapovjedno mjesto i smještaj škola brojno stanje 54. Inženjerijski vod zapovjednik Ivo Duganđić spavaju kod kuće i angažirani su u redovitim aktivnostima od 7 do 17 sat u izgradnji zaklona za vatreno djelovanje i prometnica brojno stanje 2o.Veza zapovjednik Duje Božinović zapovjedno mjesto i smještaj Šerić brojno stanje 8. Izvidnici zapovjednik Pero Čizić škola brojno stanje 6. Postrojbe se angažiraju dvosmjensko bez odmora, u pripremi se provodi obuka težišno na protu oklopnu borbu sukladno imajućim sredstvima. Zabranjuje se izlazak iz sela bez dozvole zapovjednika voda najviše tri pripadnika, više od toga u iznimnim slučajevima odobrava zapovjednik satnije. Popuniti i ravnomjerno rasporediti imajuća sredstva za protuoklopnu borbu kao i strojnice. Ostale odrednice tiču se veze, organizaciji logistike , korištenju M/V, obuke i organizacije inžinjeriskog osiguranja. Ovo je samo dio originalnog dokumenta koje citiramo. Obrambena crta se zaposjeda temeljem sljedeće odluke zapovjedništva. Jakovalu-ulicu Republike- Knal Orlovnjak zaposjeda jedan pješački vod sa ojačanjem jednog pješačkog voda iz 3.p.b. Čepin, Kanal Orlovnjak lijevo i desno od komunikacije Seleš- Orlovnjak zaposjeda jedan pješački vod sa ojačanjem satnije iz sastava 3.p.b. Čepin, Stari Seleš brani satnija iz sastava 5.p.b. Bosutsko. Protu oklopne položaje satnija za potporu prosijeda po sljedećem: p.p.1. ne trzajni top Kanal Orlovnjak mrcinište i jedan RRB-90mm OSA, lijevo od komunikacija Seleš-Orlovnjak. Desno od komunikacije zaposjesti drugi protu oklopni položaj sa istovrsnim sredstvima. Protu oklopni položaj u prostoru Topolik posjeda: 1 SO-M36, top 1T-12, 1 OT-M60 i protuoklopni lanser POLK-19K11. Minobacački vod 120.mm. posjeda p.p. novo naselje-željeznička stanica, tenkovi zaposjedaju p.p. Seleš. Tako organizirana obrana uz obećana ojačanja bila bi vrlo čvrsta i obećavajuća u predstojećim borbenim djelovanjima.

Dana 10.10.1991.godine zapovjednik bojne Ilija Vučemilović daje ostavku na dužnost zapovjednika. Na njegovo mjesto postavlja se Željko Kožul. Prva zapovijed je bila da se zapovjedno mjesto bojne iz Antunovca premjesti u školu Ivanovac. Sada se usložava već složena situacija u koordinaciji sa nadređenim zapovjedništvom.

Nadređeno zapovjedništvo od obećani sredstava na obrambenoj crti ostavlja samo 2 tenka t-55 na položaju Seleš i 1 so-m36 na položaju Topolik. Neprijatelj intenzivira pritisak na obrambenu crtu djelovanjem tenkova i MB120mm iz razloga što blizina naše obrambene crte nije dozvoljavala uporabu teškog topništava zbog mogućnosti djelovanja po sobstvenim snagama. Teško topništvo razara Antunovac i Ivanovac.

Dana 18.10.1991. godine zapovjednik satnije i obrambene crte Zdenko Pongrac daje ostavku na dužnost zapovjednika satnije i obrambene crte Seleš predajući je operativcu zapovjedništva obrane. Citirati ću neke isječke iz njegove ostavke koju je podnio zapovjedniku¸106.br. Ne postoji koordinacija između nadređenog zapovjedništva, postrojbi koje se angažiraju po njihovoj zapovjedi kao i pravo zapovijedanja zapovjednika obrambene crte njima. Antunovčani i Ivanovčani nisu dobili niti jednu zimsku odru dok su postrojbe u Osijeku popunjene njima. Postrojbe iscrpljene dugotrajni bojevi djelovanjem ,lošem uvjetima smještaja, objekti u kojim borave su bez struje, vode, mogućnost grijanja i sušenja odjeće koju posjeduju, posebno je teško dragovoljcima iz Zagorja. Bez našeg znanja izvukli ste sve postrojbe kojim ste ojačali crtu ostala su samo 2 tenkaT-55 i 1 SO-M36. obećane mine nikad nismo dobili i ako je značajna količina bila u vojnom skladištu Lug. Što se tiče 106. br. osobno su svi osim Josipa Černija nula i totalno nesposobni za funkciju koju obnašaju. Vozila BRD-m moramo ići po njih i onda ih tražiti po spavaonicama u 16 sati ih vračati. Minobacači došli 2kom 120 mm. i 25 ljudi i od nas traže stražu. Jaro sa PRAGAMA napustio položaje po zapovjedi Benete i Černija.Neću navoditi ono što je govorio na osobnoj razini vjerujte da je rekao istinu.

Dana 22.10.1991. godine zapovjednikom Antunovačke satnije i zapovjednikom obrambene crte Seleš imenuje se Ivica Prša a njegovim zamjenikom Gledić Branko. Dana 26.10 1991. formira se 130. br. Istu noć snage 5.pb. Bosutsko po zapovjedi nadređenog zapovjedništva zaposjednutu crtu Stari Seleš napuštaju uz korektnu najavu do zapovjednika bojne Želimir Meštrovića , zapovijed nije proslijeđena iz nadređenog zapovjedništva zapovjedniku obrambene crte. Angažiraju se po zapovjedi nadređenog zapovjedništva da zaposjednu Rosinsku baru. Tada operativni dežurni angažira sve raspoložive snage: logistički , inženjerijski vod jer su sve snage bile angažirane na c.b., koji zaposjedaju položaje Stari Seleš. Dana 27.10.1991.godine zapovjedništvo obrambene crte saznaje da ulaze u sastav brigade u formiranju zajedno sa 3.p.b. Čepin.

Procijenite vi koji budete ovo čitali dali je mudro sa vojnog stanovišta dodijeliti obranu smjera glavnog napada neprijatelj zapovjedništvu brigade u formiranju, koje nema iskustva o bojevim djelovanjima i složenosti obrane uz ograničene potencijale. Brigada nema ustrojeno zapovjedništvo, niti osnovne sastavnice brigade. I p. b. je u formiranju koja bih trebala popunom zamijeniti snage iscrpljene dugotrajnim djelovanjem. Brigada nema ni ljudstvo ni materijalna sredstva: topništva za potporu, snaga i sredstava za protu oklopnu borbu, ustrojenu logistiku koja bih pridodane postrojbe opskrbljivala sa hranom, streljivom ,sanitetskim osiguranjem da ne nabrajamo dalje. Brigada je zvanično dana 05.11.1191. godine preuzela i u svoj sastav integrirala 3 i 4 bojnu .Do tada nije postojalo formalno zapovjedništvo obrambene crte. Dana 06 studenog u Antunovcu škola, na zapovjednom mjestu obrambene crte nadzor je proveo stožer brigade sastava: Nikola Huđin (zapovjednik), Petar Pavković(načelnik sisa), Branko Novak(pom. Za I.P.D), Stjepan (načelnik obavještajnog),Mirko Koščak(načelnik topništva), za ostale nismo sigurni da su bili ako jesu neka oproste. Tada zapovjednik i stožer drže moralno političke govore, informiraju se o oruđima topništva i protu oklopništva, te iznose kako bih se trebali ponašati zapovjednici i vojnici u ovim kritičkim vremenima. Kada je čuo referiranje operativca o stanju na obrambenoj crti: vojnici su iscrpljeni dugotrajnim borbenim djelovanjima, angažirani su već mjesec dana bez smjena i odmora, žive u neprimjerenim uvjetima, nema struje, vode , ogrijeva, zimskih odora, nisu posjetili svoje obitelji u prognanstvu već mjesecima, nema mina za zaprečivanje , nema streljiva za MB-120.mm. nema dovoljnog broja ljudi za širinu crte koje brane, što zapovjedništvo ima od topništva, oklopništva i dali raspolaže sa PZT i dodjeli ih na prvu obrambenu crtu i još toga iskreno bez uljepšavanja. Zapovjednik Huđin rekao je citiram :vas treba hapsiti. Reakciju operativca znaju tada prisutni: Ivica Prša, Branko Gledić, Zdenko Pongrac Željko Zaterini,Ilija vučemilović i Zlatko Alagić, Stjepan Šerić. To je bilo zapovjedništvo obrambene crte Seleš. Bili bih dugi da opisujemo detalje referiranja na zapovjednom mjestu obrambene crte u školi u Antunovcu.

Od iznesenih zahtjeva, kao i od obećane potpore nije bilo ništa, boljem se nismo ni nadali, nadali smo se razum i znanju zapovjednika i zapovjedništva Operativne zone Osijek da će poduzeti hitne mjere s ciljem otklanjanja stanja u obrani sa spoznajom da im je poznata ozbiljnost situacije, kao i zapovjedništvo grada koje formalno zapovijeda potrojbama obrane grada(130. br.) Obrambene crta Seleš oslanja se na svoje snage i snage 3 p.b.Čepin. Bez topničke potpore ,bez oklopnih snaga iako značajan broj tenkova nalazi se u Osijeku ,Lugu i Barama. Uto vrijeme zapovjedništvo OZ raspolaže sa sljedećim oklopnim snagama: tenk T55 27kom, tenk M84 14 kom, BVP M80 14 kom, OT M60 13 kom, PT M-76 1 BTR 50- K 1 kom. 0d prosinca još satnija tenkova M84 i dvije satnije BVP-a M 80 ukupno: cca 50 tenkova, 50 OT-a taj je broj bio i veći, nismo uspjeli ažurirati podatke. Protu zračni topovi smješteni su u Tvrđi i Livani s kojih pozicija ne mogu djelovati po zrakoplovima i što oni tamo štite. Vjerojatno je to bila nova taktika uporabe protu zrakoplovnih topova pošto su naš najviši zapovjednici bili vida RV PVO. Neprijatelj zna stanje na crti bojišnice jer dio oficira J.N.A. kao suradnici K.O.S-a izvještavaju svoje stvarne šefove o stanju na crti obrane i u postrojbama. Na našu sreću nisu znali koliko možemo to izdržati, ni koliko nas ima, iznenadili smo se i sami.

Dana 01.11.1991. godine neprijatelj pokušava probiti obrambenu crtu Seleš uz znatne gubitke je odbijen (uništena su mu 2 tenka) , gubitke trpe i branitelji. Poginuli su Marijan Pleteš i Šimo Šimenić

.Dana 15.11.1991godine primijećeno je razmještanje novo pristiglih neprijateljskih snaga na Kudejaru , o tom je izvješteno zapovjedništvo O .Z. Osijek i od njih traženo da topništvo djeluje po Kudeljari. Zapovjedništvo je zapovjedilo da topnički divizijun 106.br. ostvari vatre po zahtjevu. Zapovjednik divizjuna javio se operativcu obrambene crte i da je sa topničkom i minobacačkom bitnico spreman za djelovanje. Naloženo mu je da ostvari vatru sa paljenog položaja nogometnog igralište u Antunovcu. Nakon nekog vremena rekao je da ne može ostvariti vatru iz Antunovca da će zahtijevane vatre ostvariti sa nogometnog igrališta u Ernestinovu. Nakon više vremena isti se nije javljao na sredstva veze ,niti je ostvarena zahtijevana vatra. Nakon dva sata isti se javio da ne može ostvariti vatre naprasno prekinuo vezu i s njim više nije bilo moguće stupiti u kontakt , o tome je izvješteno zapovjedništvo O.Z. Osijek. Pitamo se dali je zapovjedniku divizijuna bilo žao pucati po svojima? Da je ostvarena vatra po ciljevima na Kudeljari neprijatelj bi pretrpio velike gubitke od topničke vatre, jer se nalazio na otvorenom prostoru bez zaklona. Možda nabi bilo napada na Seleš?

Zapovjedništvo O.Z. Osijek dostavlja obavještajnu informaciju svi postrojbama ,sljedećeg sadržaj: Neprijatelj će u roku pet dana provesti napadna djelovanja, pomoćnim snagama 554. motorizirane brigade napadati će grad Osijek, glavninom snaga: 12. mehanizirane brigada, 544 moto brigade i 125. pješačka brigade napadat će Seleš, Antunovac, Ivanovac, Ovčara. Smjer Laslovo i Ernestinovo napadaju snage 151.moto brigade,125 pjšačka brigade i 505. moto brigade. S tim spoznajama koje ima zapovjedništvo O.Z .Osijek i svi zapovjednici, što se čini? Pet sati vremena u ratu je puno a ne pet dana ne čini se ništa da se da se konsolidiraju obrambeni položaji ojačanjima: tenkovi su u Osijeku ,Lugu, i Barama, Prage i i protuzrakoplovni topovi u Osijeku Čepinu o Brešču, protutenkovske mine u skladištima, topnički divizijuni na paljbenim položajima O.Z. Osijek i brigada bez konkretnih zadaća za ciljeve u obrani , glavnina obrambenih snaga u Osijeku po dubini obrane.

Zapovjedništvo 130 .br. piše novu zapovijed citiram: 1/130br. iz reona razmještaja. Gorjani, s. Punitovci na položaje: s. Vadislavci-s. M. Pomoćin- s. Vuka, po dubini s. Beketinci.2/130. br. razmjestiti na nove položaje i to. Ernestinovo-Laslovo a po dubini Paulin Dvor-Hrastin.3/130 .br. razmjestiti na novi položaji to: Antunovac-Seleš-Ivanovac, po dubini s. Čepin rok za zaposjedanje položaja D 24 h. Po zaposjedanju položaja prići inženjerijskom uređenju i utvrđivanju položaja. Zapovjedno mjesto brigade s. Gorjani (osnovna škola), zapovjedna mjesta bojni određuju zapovjednici bojni.

Pitanje, tako izgleda zapovijed brigade za borbena djelovanja?

Na obrambenoj crti Seleš ove zapovjedi nisu ništa promijenile. Crta se i dalje brani na osnovu zapovjedi zapovjednika obrambene crte i sa istim snagama, manje satnija iz sastava 5. p.b. 106 br. Okupacijom Vukovara neprijatelj sve raspoložive snage i ojačanja usmjerava ostvarivanju operativnog cilja. Blokirati grad Osijek pomoćnim snagama, glavninom snaga razbiti obranu Seleš- Ernestinovo-Laslovo i u prvoj etapi operacije ovladati s. Antunovac-s. Ivanovac-Ovčara Čepinska. Razbiti snage u s. Ernestinovo, s. Laslovo i zajedničkim naporom ovladati komunikacijom Osijek- Đakovo. Namjeru neprijatelja zna i nadređeno zapovjedništvo vidljivo iz obavještajne prosudbe dostavljene postrojbama. Dana 19. na 20.11.1991. godine posada 2 tenka koji se nalaze na zaposjednutim položajima Seleš javlja operativnom dežurnom obrambene crte „jaka eksplozija na Selešu“.Treći pješački vod koji se nalazi u pričuvi, zapovjednik Emil Jurak angažira se .Utvrđenim činjenicama da je neprijatelj sa svojom diverzantskom skupinom iz sastava 63. padobranske brigade Niš uništi jedan naš tenkT-55, posada nije stradala u to vrijeme nije bila u tenku. Zapovijeda se da vod zaposjedne obrambene položaje na prostoru koji do tada nije branjen zbog nedostatka snaga po slijedećem: Stara ciglana-kanal lijevo, desno kanal- Topolik. O događajima je izvješteno zapovjedništvo O.Z. Osijek oko 02 sata 21. 11. traženo je da topništvo djeluje po razvijenim neprijateljskim snagama i da se crta žurno obrambenu crtu Seleš ojača tenkovima protuoklopnim oruđima i ljudstvom. Uranim jutarnjim satima neprijatelj je ispred prednjeg kraja obrambene crte upalio sve tenkove i oklopna vozila spremajući se za napad. Obavijest je prenesena zapovjedniku O.Z. i tražena hitna pomoć. Ovo je odgovor, to neprijatelj grije motore zbog hladnoće i da budemo na oprezu.

Boj za obrambenu crtu Seleš počinje oko 7h. neprijatelj napada pješačkim snagama Stara ciglana Seleš, neprijatelj trpi velike gubitke i tu je zaustavljen tada oko 8,20 sati intenzivira djelovanje oklopno mehaniziranim snagama i ugrožava obranu. Da bih vam zorno prikazali dramatičnost i upornost same obrane prepisali smo originalnih dokument veze koji opisuje razgovor branitelja sa nadređenim zapovjedništvom.

8i20 Prvi put javljeno za pomoć

9i10 Korana javlja jak tenkovski i pješadijski napad na Koranu 2-javljeno Astri i tražena pomoć.

9i30 Korana javlja jak pješadijski napad na Koranu 1-javljeno Astri.

9i45Karlovac javio za dizanje ljudi i da budu spremni u pripremi (škola) za daljnju komandu.

9i55Korana javlja šalji te ljude odmah.

10i10Korana javlja probijena Kudeljara tenkovima ima mrtvih i ranjenih. Tražena hitna pomoć iz komande.

10i15Korana traži Prage iz komande. Rečeno pomoć stiže

10i35Javljeno Astri za pomoć. Probijeni svi punktovi na Selešu. Pomoć još nije stigla.

10i40Korana javila vapimo za pomoć

10i45Korana traži pomoć.

11.ooKorana javila da su opkoljeni, traže pomoć. Javljeno Astri.

11io5Korana javila da pomoć nije stigla

11o5Orljava (Laslovo) javila da su opkoljeni. Javljeno Astri.

11i10Karlovac pitao, dali smo poslali ljude?

11i15Korana traži ljude i pomoć u svakom obliku.

11i20Korana traži pomoć.

11i45Pomoć stigla iz Čepina javljeno Korani.

12i20Korana javlja za još svježih snaga.

12i35Korana traži hitno! Svježih snaga javljeno Astri.

13i00Korana se ne javlja.

14i45Koranna se javila.

Nadam se da čitanje ovih razgovora zorno dokazuje dramatičnost događaja i hrabrost branitelja i koliko dugo se branila obrambena crta a pomoć nije stigla.

Tog dana stabilizirana je obrana dolaskom specijalnih snaga policije, satnije iz 5 pješačke bojne 106.br. Bosutsko i snagama Antunovačke satnije. Po neprijateljskom zauzimanju Seleša, uspostavljena je nova crta obrane po sljedećem: Jakovala-ulica Republike-Novo naselje -Salaš. Gore navedene snage drže i inženjerijski dorađuju tu crtu i 21.11.1992.Vod MB-120 mm. kojim je zapovjeđeno u napadu na Seleš da se izvuče sa paljbenog položaja u Antunovcu i zaposjedne paljbene položaje u Ivanovcu(nogometno igralište) i po spremnosti za paljbu izvjesit zapovjedništvo obrambene crte. Izuzet je samovoljnoj zapovjedi načelnika topništva 130.br. Mirko Koščak, tako da obrambena crta Antunovac ostaje bez jedine topničke potpore.

Dana 22.11.1991. godine Nadređeno zapovjedništvo donosi odluku da izvrši napad na Seleš tijekom noćni sati dana 22.11.1991.godine. Snage koje se angažiraju: satnija Antunovac ,dvije satnije iz 3. p b. 130 .br. Čepin, snage 160.br. u čijem je sastavu bila i studentska satnija, satnija Sjenjak, tenk T-55 i PT-76 mm. zapovjedništva obrane grada i snage dvije satnije specijalne policije . Potporu daje zapovjedništvo O.Z. Osijek sa 16 projektila topa 130mm u pripremi napada.

Temeljem osnovne ideje sačinjen je plan izvršenja zadaće konkretno izdanim zadaćama izvršnih postrojbi na zapovjednom mjestu obrambene crte (škola Antunovac) . U izdavanju zapovjedi korištena je aero foto karta radi boljeg razumijevanja zadaće.

Desno od komunikacije Antunovac-Seleš napada 1 satnija Čepin i 1 satnija Antunovac-

Lijevo od komunikacije Antunovac-Seleš napadaju: satnija Sjenjak, Studentska satnija, 2 satnije specijalne policije i desetina Antunovačke satnije.

Obrambenu crtu na položajima Novo naselje zaposjeda jedna satnija3 p b. Čepin sa zadaćom da brani zaposjednutu crtu u slučaju neprijateljskog protu udara.

Posade tenka T-55i PT-76mm dobile su zadaću da sa položaja Salaš i položaja Novo naselje u trenutku trajanja topničke potpore samostalno otvore vatru po ciljevima na Selešu. Iste su zapovijed odbile i rekle da im je zapovjeđeno da će oni djelovati iz Luga i samovoljno su napustili prostor ispred škole gdje su bili na polazni položajima.

Postrojbe su bez prijekorno zaposjele polazne položaje i izvjestile o spremnosti za paljbenu potporu po ekonomiji Seleš.

Obećana paljbena potpora nikad nije ostvarena kao i sva obećanja do sada. Kad je nadređeno zapovjedništvo izvjestilio sredstvima veze da je paljbena potpora izvršena, nije pao nit jedna projektil na pustaru Seleš (možda je to bio signal za neprijatelja) nastao je pakao. Sve raspoloživo topništvo neprijatelj ojačano topničko raketnim pukom iz smjera šume Matica otvorilo je vatru po Antunovcu, Ivanovcu i komunikaciji Brijest-Antunovac. Postrojbe lijevo od komunikacije odlučile su da se izvuku iz dodira sa neprijateljem i povuku na polazne položaje. U tom izvlačenju ušli su u vatru dalekometnog neprijateljskog topništva i pretrpi li velike gubitke. Dva poginula i dvanaest teško ranjenih pripadnika 160. br., satnije specijalne policije imale su nekoliko lakše ranjenih.

Postrojbe desnog smjera napada udaljene oko 100 metara u kanalu ispred Seleša nisu pretrpjele gubitke, izvlačenje su započele poslije intenzivno topničkog udara.

Postrojbe angažirane u napadu napuštaju Antunovac. Antunovac tada brane dva vod Antunovačke satnije, jedan Novo naselje ,jedan ul. Republike ,jedan vod iz Ovčare satnije iz sastav 3. p.b. Čepin brani Salaš -željeznička stanica i jedan vod i policijska desetina brane Jakovala.

U boju za obrambenu crtu Seleš poginulo je i nestalo osamnaest Hrvatskih branitelja. Božo Balaž, Damir Bek, Stjepan Boni, Tihomir Čudić, Danijel Dorić, Darko Gotal, Nenad Jugović, Damir Lajk, Zvonko Mekić, Josip Milas, Stjapan Perhot, Stjepan Perić, Marijan Pleteš, Anton Rebić, Zoran Slivonja, Šime Šimenić, Ivan Šutak, Ivan Zbiljski.

Sa stanjem na obrambenoj crti Antunovac do detalja je upoznat osobno zapovjednik O.Z. Osijek telefonom, kao i zapovjednik 130. br., referiranjem operativca na isturenom zapovjednom mjestu u Vladislavcima. Bili bi dugi da opisujemo tijek provedbe borbenih djelovanja , nadam se da će biti prilike.

Što o tome piše u knjizi: strana 300 U rano jutro 2 prosinca neprijatelj je jakom topničkom vatrom pokrio pustaru Novi Seleš, sela Antunovac i Ivanovac, te prednji kraj obrane grada Osijeka. (opaska, mi smo mislili da je Orlovnjak, Seleš, Antunovac, Divoš, Laslovo ,Ernestinovo prednja obrambena crta grada. Izgleda po odluci visoki zapovjednika RV PVO da su se navedene snage borile u pred polju i ostavljene na milost i nemilost neprijatelju. O tome ćemo pisati.

Dalje piše, na pustari se tada nalazi vod pripadnika 106.br. HV-a i 15 naoružanih djelatnika stočne farme IPK koji su opsluživali benzinsku stanicu, traktore, kombajne i drugo. Iako je pustara bila značajna za obranu Antunovca, nakon agresorove topničke pripreme zapovjednik postrojbe angažirane na pustari donosi odluku da se izvuče preostala tehnika i da se povuče u Antunovac zajedno sa preostalim djelatnicima IPK Osijek. Neposredna nakon njihovog odlaska neprijatelj sa satnijom tenkova T-55 i M-84, T-72 BEZ BORBE zauzeo Seleš. BEZ BORBE je neprijatelj osvojio i druge okolne pustare OrlovnjK, Stari Seleš.

Čim je saznao da je i ova , za Antunovac, važna pustara zauzeta bez otpora, zapovjednik 106.br. HV-a ujedno i zapovjednik Obrane grada Osijeka Edo Bakarac, izdaje zadaću 02. prosinca 1.b., 106.br. da tijekom prijepodneva pokuša napadom vratiti pustaru. Na pustaru su sve tri satnije napadom pokušale vratiti pustaru u dva navrata ali bezuspješno.

(Opaska, napad na obrambenu crtu Seleš dogodio se 20 studenog. Napad koji je zapovjedio Major Edo Bakarac trebao se dogoditi 20/21 studenog, napadat su trebale, 3. p .b. Čepin sa svoje dvije satnije smjerom Ivanovac-trafo stanica-Topolik satnije su zauzele polazne položaje i nisu se pokrenule izostala je topnička potpora zapovjednik je bio Slobodan Tolj. I 1.p.b. sa svojom jednom satnijom koja se smjestila u Željzničku ulicu u Antunovcu noću 20/21 zapovjednik je bio Ivan Šoltić. Satnija je trebala napadati smjerom Ž. stanica-Salaš- Seleš. Nije se ni pokrenula , izostala je topnička potpora. Satnija je napustila je Antunovac u jutarnjim satima 22 studenog.

Događaj koji se dogodio i gore opisan 22/23 studenog u knjizi je opisan na strni 300 ovako. Procjenjujući značaj ove pustare u Zapovjedništvu obrane grad Osijeka su izvršili pripreme sa zapovjednicima postrojbi 1.i 2. /106.br. HV-a 1./160.br. HV-a i PP-om Beli Manastir i Ernestinovo da 2 prosinca oko 15. 00 odlučilo se da se u rano jutro 3. prosinca izvrši protiv napad oslobodi pustara Novi Seleš i pripremi kao otporna točka za obranu Antunovca. Da ne prepisujemo cijeli tekst nego samo ovaj detalj, zapovjednik ZOG major Edo Bakarac prekinuo je napad zbog izostanka topničke potpore koju je trebala osigurati O.Z pukovnik Karl Gorinšek.

Isti događaj u disertaciji na strani 268, 300, 301 i 309 opisuje bitku za obrambenu crtu Orlovnjak i Seleš na skoro identičan način ,ŠTO NIJE TOČNO.

Na stranici 290 knjige piše sljedeće: Naše snage još uvijek rade na pregrupiranju i sve aktivnije sudjeluju ustrojavanju 130 br. HV-a. U selima Antunovac, Ernestinovo, Vladislavci i Ivanovcu nalaze se samostalne satnije do 100 ljudi pod oružjem na pustarama i ekonomijama Stari Seleš- Novi Seleš vodovi od 10 do 15 ljudi koji su od 05 studenoga dio 130 br. HV-a.

Sada vidite dali je Branimir Glavš bio u pravu kad je s manje grubosti opisivao zapovjednike koji su odgovorni za takovo ne poznavanje stanja iz toga su proizlazile njihove odluke. Zbog njihovog činjenja i ne činjenja stanje je bilo na dijelu bojišnice i gore od ovoga što mi pišemo i o čemu ćemo pisati."