U srijedu 27. siječnja 2021., ispred Ministarstva hrvatskih branitelja u Zagrebu, održana je konferencija za medije Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista. Tom prigodom predano je devetnaest amandmana na Prijedlog zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata, a inicijativu su podržale građanske udruge Hrvatski bedem, Udruga obitelji umrlih hrvatskih branitelja, Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora te hrvatski branitelji.

Godine 2014. počelo se špekulirati o uvođenju novog zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata kojim bi se obuhvatili i oni civilni stradalnici koji nisu u sklopu provedenog Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. Tadašnji predstavljeni nacrt zakona načelo je podržala braniteljska populacija, međutim izrazila je zabrinutost da bi primjenom tog zakona moglo doći do potencijalne nekontrolirane zlouporabe predviđenih prava, odnosno do izjednačavanja žrtve i agresora.

Zašto novi zakon?

Pravo na zaštitu civilnih žrtava rata trenutno je definirano sljedećim temeljnim zakonima: Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (1992.), Zakonom o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (2003.), Zakonom o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (2013.), Zakonom o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela (2013.) te Zakonom o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu (2015.).

Usprkos postojećim zakonskim rješenjima, smatra se kako su mnogi civili koji su stradali u Domovinskom ratu obespravljeni, stoga je Vlada Republike Hrvatske, na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem, 17. prosinca 2020. godine, podnijela predsjedniku Hrvatskog sabora Gordanu Jandrokoviću akt o Prijedloga zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskom ratu.

Kako se navodi u ocjeni stanja Prijedloga zakona, razlog tomu je potreba za jedinstvenim zakonom kojim će na jednom mjestu biti regulirana prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata s obzirom na to da postojećim zakonima nisu obuhvaćeni svi civilni stradalnici te prava nisu prilagođena potrebama te populacije. Pod uvjetima određenim ovim Zakonom civilni stradalnici iz Domovinskog rata ostvarivali bi sljedeća prava: prava invalida po osnovi oštećenja organizma, prava po osnovi gubitka ili nestanka člana obitelji te ostala prava.

Reakcija braniteljske populacije i saborskih zastupnika na Zakon

Braniteljska populacija načelo je podržala uvođenje ovog Zakona još 2014. godine, no izrazila je bojazan za njegovom zloupotrebom. Istog mišljenja je i Klub zastupnika Hrvatskih suverenista.

Naime, nakon što je Vlada podnijela akt Hrvatskom saboru krajem prosinca 2020., uslijedila je 2. sjednica Odbora za ratne veterane Hrvatskog sabora održana 20. siječnja 2021. na kojoj se razmatrao spomenuti Prijedlog zakona.

Nakon rasprave članova Odbora, saborski zastupnik i umirovljeni general Željko Sačić, dostavio je ministru branitelja Tomislavu Medvedu devetnaest Amandmana koje je, prema Sačiću, potrebno ugraditi u Konačni prijedlog zakona kako bi se prije svega spriječila zloupotreba sredstava iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Vlada RH uputila je u proceduru prijedlog Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata i mi u Klubu Hrvatskih suverenista smo doista upućeni u sve te odredbe te smo u kontaktu s braniteljima i udrugama utvrdili iznimno velike mogućnosti za zloupotrebu prava koji se nude istinskim stradalnicima“, izjavio je Sačić na konferenciji za medije ispred Ministarstva hrvatskih branitelja.

Sporne točke

Prema Prijedlogu zakona, članak 5. ograničava ostvarivanje prava za „pripadnike, pomagače ili suradnike neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi, kao i za sve osobe koje su osuđene zbog ugrožavanja ustavnog poretka i sigurnosti Republike Hrvatske, a koje se kao takve nalaze u evidenciji Ministarstva pravosuđa“. Radi se o sljedećim kaznenim djelima: veleizdaja, priznavanje okupacije i kapitulacije, sprječavanje borbe protiv neprijatelja, služba u neprijateljskoj vojsci, pomaganje neprijatelju, podrivanje vojne i obrambene moći države, prisila prema najvišim državnim dužnosnicima RH, odavanje tajnih podataka, špijunaža, povreda ugleda RH i pripremanje kaznenih djela protiv RH.

Međutim, Sačić smatra da je potrebnije restriktivnije ograničiti uvjete za ostvarivanje prava jer bi u protivnom prava mogla pripasti onima koji su neposredno ili posredno pružali potporu velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, a kasnije je sudski postupak nad njima prekinut bez ikakvih posljedica po optuženima, poput onih koji su pomagali vojnim i paravojnim postrojbama, pripadnicima zabranjene Srpske demokratske stranke, kreirali i provodili referendum o odcjepljenju RH prema Republici Srbiji te svi oni koji su već dobili ratne odštete sukladno postojećim zakonima.

Ovaj Prijedlog zakona je najočitiji primjer trgovačke hrvatsko-srpske koalicije i plod te koalicije. Stoga su Hrvatski suverenisti zajedno s generalom Sačićem podnijeli 19 amandmana na ovaj izuzetno manjkav Zakon, koji omogućava stradalnicima koji su bili na okupiranim područjima da ostvare prava, primjerice, osobama koje su kuhale neprijateljskim vojnicima, osobama koje su podržavale velikosrpsku agresiju i bile ranjene kao civili. One će imati ista prava kao hrvatski civili u Vukovaru, koji su proveli tri mjeseca u podrumu i bili ranjeni od srpske granate“, izjavio je saborski zastupnik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček.

Kako bi se spriječila manjkavost Zakona, Hrvatski suverenisti i general Sačić, uz podršku građanskih inicijativa i braniteljskih udruga, zatražili su da evidencija civilnih stradalnika bude javni dokument i da se jednom godišnje Hrvatskom saboru dostavlja sveobuhvatno Izvješće na uvid i raspravu, dok je trenutno prema Članku 60. određeno da evidencija neće biti javno dostupna već će se koristiti u službene svrhe. Sačić obrazlaže da je spomenuti prijedlog potrebno prihvatiti jer se radi o javnom interesu nadzora trošenja proračunskih sredstava i na taj način hrvatska javnost, zbog velikih poteškoća u dokazivanju statusa, neposredno se uključuje u provjeru ispravnosti dodjele statusa „civilnog stradalnika Domovinskog rata“ (Amandman br. 18). Naime, osigurana sredstva za provođenje ovog Zakona iznose više od 30 milijuna kuna za 2021., više od 40 milijuna kuna za 2022., te više od 60 milijuna kuna za 2023. godinu.

Znači, oni predviđaju da će se ‘širom otvoriti vrata’. Taj zakon može konzumirati od 10.000 do 20.000 ljudi za koje mi uopće ne znamo kako su, gdje su, pod kojim okolnostima stradali!“, komentirao je Sačić.

Na konferenciji za medije obratila se i Tanja Polić Marković, udovica zagrebačkog branitelja Vukovara koji je devet mjeseci proveo u logoru Sremska Mitrovica.

Danas ja ne postojim, ne postojimo mi koji smo članovi obitelji umrlih hrvatskih branitelja, ne postoje naša djeca čak ni kao statistički podaci. Dnevno umire, kažu, po dvanaest branitelja, što je zastrašujuće. Nismo uspjeli nijednu Vladu, pa tako ni ovu, naučiti kulturi da nam prestanu lagati, krasti, da nam prestanu raditi iza leđa. Oni tjeraju logoraše da sami vode sudske postupke u Srbiji, kao da su bili u svojim malim privatnim ratovima, postupci se gube“, poručila je Polić Marković te naglasila kako od strane Vlade već godinama dobiva samo prazna obećanja.

Prosvjed branitelja 2014.

Podsjetimo, dana 20. listopada 2014. godine, počeo je prosvjed branitelja ispred Ministarstva branitelja koji je potrajao narednih 555 dana. Povod prosvjedu je bila izjava Bojana Glavaševića, tadašnjeg pomoćnika ministra branitelja.

Kako to da hrvatski branitelji, civilne žrtve rata s hrvatske strane, boluju od niza malignih oboljenja i PTSP-a, a to je populacija koja je dobila rat, pobijedila u njemu i ostvaruje brojna prava, uključujući mirovine. S druge strane, imamo korpus populacije sa strane Krajine koja je izgubila rat, nema prava i nema PTSP. Možda ih mi ne vidimo jer nisu u bolnicama. To pitanje još nema odgovor i treba na njega odgovoriti, zar ne”, rekao je Glavašević na tribini u Vukovaru što su branitelji protumačili da je riječ o izjednačavanju žrtva i agresora.

Nakon Glavaševićeve izjave uslijedio je prosvjed branitelja, pod nazivom „Sto posto za Hrvatsku“, sa zahtjevima da se njihova prava i vrednote proizašle iz Domovinskog rata zaštite adekvatnim zakonima i Ustavom te da se smjene tadašnji ministar branitelja Predrag Matić, zamjenica Vesna Nađ i pomoćnik Glavašević, zbog sustavnog narušavanja digniteta hrvatskih branitelja i Domovinskog rata.

Predstavljeni nacrt Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata branitelji su još tada djelomično podržali, tražeći da se zaštite stvarne civilne žrtve rata i spriječi zloupotreba onih koji su sudjelovali ili podržavali velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. Sukladno tome, vođa braniteljskog prosvjeda Đuro Glogoški predlagao je da se prije primjene tog zakona prvo utvrdi registar svih hrvatskih državljana koji su sudjelovali u agresiji, kao što Sučić sad zahtjeva javnu evidenciju podatka iz istih razloga.

Autor: Žana Jukić