Talasemija minor, nasljedni krvni poremećaj koji karakterizira manjak hemoglobina i crvenih stanica u tijelu, navodi se prije nekoliko godina kao razlog zbog kojeg premijer Andrej Plenković nije odslužio vojni rok. Uvođenje kraće vojne obuke ovih dana je ponovno jedna od vodećih tema u javnom prostoru jer su u Ministarstvu obrane, koje je preuzeo Ivan Anušić , otkrili namjeru uvođenja kraće vojne obuke nedugo nakon što je premijer Plenković spomenuo mogućnost vojnog tečaja.
Već je i sama najava vojne obuke izazvala polemiku kako u medijima tako i među oportunim saborskim zastupnicima koji su se, očekivano, podijelili po standardnoj španci – naljevici su uglavnom odlučili protiv bilo kakvog oblika vojne obuke, dok desničari smatraju kako vojnu obuku treba uvesti , i to ne samo na mjesec dana. I oni koji su u tematiku prilično dobro upućeni skeptični su prema obuci od mjesec dana te tvrde da to nije i ne može biti “prava obuka”, međutim, isto tako napominju kako bi za višemjesečnu obuku trebalo izdvojiti podosta novca, a pritom treba znati da je Hrvatska u NATO-u pa bi se moglo otvoriti pitanje koliko toliko izdvajanja za vojsku kada bi taj isti NATO trebao biti jamac naše sigurnosti u svakom trenutku.
No da su vremena u kojima živimo nesigurna, svjedoči rat na Bliskom istoku, kao i onaj u Ukrajini, te strah od terorizma koji je doveo u pitanje opstojnosti Schengena, zbog čega je dio europskih zemalja odlučio vratiti kontrolu na svoje granice.
Sigurnosna politika
Europa po svemu sudeći na tome ne misli stajati kada je posrijedi briga o sigurnosti njezinih građana pa su europski mediji počeli progovarati o nacrtu izbornog plana Europske pučke stranke u kojem se poseban naglasak stavlja upravo na obranu i sigurnost.
Poznato je da su pučani stranačka grupacija kojoj pripada i HDZ premijera Plenkovića i najveća grupacija u aktualnom sazivu Europskog parlamenta koja bi taj status mogla, ali ne sasvim lako, zadržati i nakon idućih europskih izbora. U idućem sazivu cilj im je utrostručiti broj europskih graničara, a prema pisanju Politike, i broj službenika europske agencije Europol koja zemljama pruža pomoć u borbi protiv međunarodnog i organiziranog kriminala.
Jedna od ideja koje su posebno privukle pozornost jest formiranje nove visoke funkcije – povjerenika za obranu. Prema Euractivu, koji analizira plan pučana, način na koji se unutar Europske komisije upravlja vanjskom i obrambenom politikom EU-a trebalo bi promijeniti kreiranje nove dužnosti, ali i transformaciju postojećih funkcija visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Novi povjerenik preuzeo je dio poslova kojima se trenutno bavi visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell, a tko bi preuzeo tu novu funkciju, zasad nije poznato.
Poznato je zato da svakoj državi mir jamči stabilna i sposobna vojna sila, koju Hrvatska trenutno nema u onoj mjeri u kojoj bi morala imati s obzirom na ozračje u takozvanoj regiji. Zbog vrlo malih plaća i loših uvjeta malo ljudi ulazi u sustav, a mnogo ih odlazi iz njega. Sve je manje mladih koji se javljaju za dragovoljno čuvanje, a nemamo ni dovoljnu pričuvu. Oni iz samog kako je to tek jedna od stavki koje bi što žurnije trebalo riješiti sustavu.
Sve dublje veze
Situacija nije optimistična ni u pogledu opreme, glavni borbeni tenk M-84 naslijedili smo od bivše države te djelomično osuvremenili, ali takvi tenkovi nisu dorasli suvremenom protutenkovskom oružju. Dobro je što smo se nedavno odlučili za nabavu Rafalea, ali treba uspostaviti kompletnu vertikalnu obuku pilota, jer je eskadrilu potrebno nadograđivati. Ono o čemu se, prema riječima naših sugovornika, ne progovara dovoljno jest nedostatak transportnih aviona, zbog čega u prebacivanju vojnih kontingenata ovisimo o drugima. Ništa bolje stanje nije ni s našom ratnom mornaricom jer su ophodni brodovi Hrvatske ratne mornarice svedeni na pogone na kojima vježbaju studenti.
Iz svega toga moglo bi se zaključiti da je Hrvatska vojska daleko od snažne i učinkovite, a ne treba zaboraviti u kakvom se okruženju nalazimo – s jedne strane okružuje nas Republika Srpska Milorada Dodika, koji svakako malo prijeti raspadom Bosne i Hercegovine, kao i druge njegove strane. Aleksandar Vučić , koji je i sam sudjelovao u agresiji na našu zemlju. Kada se govori o Srbiji, treba podsjetiti da još od prošle godine i njemački mediji izvještavaju o tome kako se Srbi užurbano naoružavaju, kao i da se priprema novi rat.
“Ne, Srbija se ne sprema za rat, već za budućnost”, tvrdila je lanjskog rujna srpska veleposlanica u Berlinu dodavši da se Srbija brine o svojoj sigurnosti i osuvremenjuje svoju vojsku kao i mnoge druge zemlje isključivo u obrambene svrhe. Već idućeg mjeseca, u listopadu prošle godine, srpski parlament je na dnevnom redu usvojio pravni akt s elementom inozemnosti, čime je postignut bilateralni trgovinski sporazum s Kinom iza kojeg se zapravo krije kupnja kineskog oružja. Srbija bi na temelju tog sporazuma svake godine trebala dobiti sve veće popuste odluči li se na kupnju kineskih raketa, bombi i raznih drugih obrambenih proizvoda. Treba pritom spomenuti kako je Kina Srbiji već isporučila borbene dronove i sustave protuzračne obrane FK-3 koji zračne ciljeve mogu uništiti na udaljenosti do stotinu kilometara, iz čega proizlazi da Srbe ne zanimaju previše kritike Sjedinjenih Država i Europske unije koje su se odnosile na njihovo sve dublje veze s Kinom.
Na razini bajke
Dok god je vodi premijer Plenković, Hrvatsku takve kritike ne treba očekivati jer se naša zemlja, kada je obrana u pitanju, prije svega oslanja na NATO, vojni savez od kojeg, prema tvrdnjama stručnjaka, ne možete očekivati obranu ako se sami niste sposobni obraniti. Imajući sve to u vidu, u MORH-u razmatraju obuku od mjesec dana te je uspoređuju s nekadašnjim općenarodnim obranom i društvenom samozaštitom kakva je postojala u Jugoslaviji.
To što se najavljuje, prema riječima kritičara, nema veze s vojskom pa dio naših sugovornika sustava iz smatra da bi se mnogo više postiglo većim ulaganjem u vojsku koja bi morala biti profesionalna.
Priče o vojnoj obuci od mjeseca dana za profesionalce su na razini bajke – profesionalni vojnik, primjerice, svakodnevno mora vježbati, a tko će vas mlade u Hrvatskoj danas na to prisiliti? Kako provesti u ljetnim mjesecima kada naša zemlja vapi za radnom snagom širom Jadrana i kako u tom periodu mlade ljude u naponu snage slati na vojne vježbe koje traju mjesec dana?
Da nam uvođenje obvezne vojne obuke jest potrebno smatra pravnik Pero Kovačević, koji je inače bio jedan od autora svih sustavnih i drugih temeljnih dokumenata iz područja obrane početkom 90-ih godina, a ujedno i čelnik radne skupine koja je izradila Plan obrane Hrvatske i Plan korištenja oružanih snaga Hrvatske. Prema njegovim riječima, sigurnosni zahtjevi u Europi, svijetu i okruženju u kojem se Hrvatska nalazi takvi su da je nužno žurno uvesti obveznu vojnu obuku, a vjerojatno će biti nužno i ponovno uvesti obvezno služenje vojnog roka. Kako podsjeća Kovačević, služenje vojnog roka u Hrvatskoj prije zamrzavanja odnosno ukidanja 2007. i 2008. godine trajalo je šest mjeseci, a na godišnjoj razini trajalo je nešto više od 22 tisuće roka služilo je vojni rok.
Polazne osnove
“Kada govorimo o konceptu uvođenja obvezne vojne obuke koji spominje i Ministarstvo obrane u svom priopćenju, valja odmah reći da koncept treba biti dobro osmišljen i razrađen, s jasnim odgovorima na pitanje što se želi postići uvođenjem obvezne vojne obuke, što će značiti za popunu pričuvnog sastava Hrvatske, tko bi bio obveznik obvezne vojne obuke i što slijedi nakon završetka vojne obuke”, kaže Kovačević te dodaje da koncept treba sadržavati zakonodavne izmjene i normiranje u Zakonu u obrani.
“Pravno je jasna situacija da će se na obveznu vojnu obuku upućivati novaci – vojni obveznici s navršenih osamnaest godina života, vojno sposobni, koji se ne pozivaju na prigovor savjesti. Dakle, zakon treba normirati i pitanje obučavanja vojnih obveznika koji se pozivaju na prigovor savjesti i za njih uvesti obveznu obuku za sudjelovanje u civilnom sustavu i za druge potrebe zaštite i spašavanja. Jednako tako, zakon treba dati odgovor na pitanje hoće li žene biti obveznice obvezne vojne obuke odnosno obvezne obuke za sudjelovanje u civilnoj zaštiti i drugim potrebama sustava zaštite i spašavanja”, smatra pravnik koji tvrdi da bi obveznike na obveznu obuku trebalo pozivati odnosno upućivati godinu dana. nakon završetka srednje škole. Po njegovom mišljenju, pozivanje obveznika odmah nakon završetka srednje škole nije prikladno jer većina ima obvezu polaganja mature, a predstoje im i upisi na fakultete.
“Šest mjeseci je najkraće razdoblje u kojem se može provesti temeljna i dopunska vojna obuka. Budimo realni, najave da će obvezna vojna obuka trajati mjesec dana govore nam o tome da se u tako kratkom razdoblju ne može provesti temeljna vojna obuka, već samo dati polazne osnove prve pomoći, rukovanja oružjem, nuklearne i kemijske zaštite. Ako smo se odlučili na koncept uvođenja obvezne vojne obuke, onda on mora trajati najmanje dva mjeseca kako bi se provela temeljna vojna obuka. Temeljna vojna obuka nam je za vrijeme obvezne vojne obuke trajala dva mjeseca i 22 dana, ostatak od šest mjeseci obuhvaćao je provođenje dopunske vojne obuke za vojne specijalnosti. Ako obvezna vojna obuka bude trajala dva mjeseca, onda bi se temeljna vojna obuka trebala provoditi prema ratnom rasporedu i pričuvnom sastavu HV-a, nakon završetka obvezne vojne obuke. Ako politika odluči da će obvezna vojna obuka trajati mjesec dana, nećemo postići ono što nam je nužno”, zaključuje Kovačević.
Nemaju novca
Dok stručnjaci analiziraju, u MORH-u su zasad tajanstveni, kažu kako je prerano za detalje, ali unatoč tome, u medijima se može čuti kako se najavljena vojna obuka zasniva na konceptu temeljnog vojnog osposobljavanja koje je još 2017. nastojao je uvesti tadašnji ministar Damir Krstičević. . Njegov koncept nije podrazumijevao velika specijalistička znanja, nego samo rukovanje pješačkim naoružanjem, primarno gađanje iz automatskog oružja te prvu pomoć i korištenje zaštitnih maski, nakon čega bi se razmatrala mogućnost dragovoljne dodatne obuke.
O toj ideji polemiziralo se i tijekom predsjedničkih izbora 2014. godine, kada je HDZ-ova kandidatkinja i bivša pomoćnica glavnog tajnika NATO-a Kolinda Grabar Kitarović objašnjavala da bi obvezan boravak u vojsci morao biti plaćen slično kao i stručno osposobljavanje, na što je tada reagiralo Ministarstvo obrane navodeći kako za takvo što nemaju novca, ali ni uvjeti u vojarnama. Nerijetko se i prije i poslije ovih najava bivše predsjednice raspravljalo o ovoj temi, ali okolnosti su tada bile drugačije jer su i geopolitičke okolnosti bile drugačije.
Od ove godine geopolitičke okolnosti diljem svijeta počele su se mijenjati, što se dalo naslutiti i iz nedavnog istupa američkog šefa diplomacije Antonyja Blinkena, koji je u Davosu rekao da se ne sjeća razdoblja u svojoj karijeri u kojem je bio više globalnih izazova, počevši od rata u Gazi i Ukrajini pa sve do krize u Crvenom moru i tenzije oko Tajvane. Dio američkih, pa i europskih medija u ovom kontekstu spominje i potencijalnu Trumpovu pobjedu na izborima u Americi. Tako je nedavno francuski europski povjerenik Thierry Breton otkrio da je bivši američki predsjednik u Davosu 2020. rekao da SAD nikad neće pomoći Europi ako bude napadnuta, uz opasku da je NATO mrtav.
Ozbiljna upozorenja
Na nove ratove upozoravao je i britanski ministar obrane Grant Shapps, a belgijski premijer Alexander De Croo rekao je pak kako bi pobjeda Trumpove politike na američkim izborima više nego ikad značila da Europa ostaje sama. Britanac Shapps rekao je pak da bi se njegova zemlja trebala pripremiti za nove ratove koji uključuju Iran i Rusiju, ali i Sjevernu Koreju te Kinu i koji bi se mogli izbiti u idućih pet godina.
“Zapitajte se, gledajući današnje sukobe diljem svijeta, je li vjerojatnije da će se broj sukoba rasti ili smanjivati? Pretpostavljam da svi znamo odgovor – vjerojatno će rasti”, rekao je Shapps.
Još ozbiljnije upozorenje uputio je admiral Rob Bauer, predsjednik Vojnog odbora NATO-a.
“Pripremite vodu, baterijsku lampu i tranzistor”, rekao je Bauer s pozicije trećeg najutjecajnijeg čovjeka vojnog saveza, referirajući se na mogućnost da Rusija napadne neku od članica NATO-a, što bi rezultiralo općim širenjem ratnog sukoba. “Moramo shvatiti da nije samo po sebi razumljivo da živimo u miru. Naravno, mi ne tražimo sukob, ne moramo imati planove za sukobe s Rusijom i terorističkim skupinama ako se dogodi”, rekao je Bauer te dodao da iu Europi pripreme za potencijalni rat moraju uključiti civilni sektor i stanovništvo. Usporedo s ovim, i pojedini njemački mediji razrađuju scenarij o početku velikog rata, i do već 2025. godine, što bi značilo da bi Plenković u trećem mandatu, ostane li na čelu Vlade, mogao pogoditi veliki rat, o kojem se šuška i po Washingtonu .
Dio analitičara na ove najave gleda s oprezom i ne uzima ih zdravo za gotovo, međutim, postoje i oni koji misle da se na ovaj način pokušava senzibilizirati javnost u brojnim zemljama koje su bile skeptične prema slanju financijske i vojne pomoći Ukrajini.
Novi hladni rat
Kada se potencijalni ratovi sagledavaju s aspekta Hrvatske i našeg okruženja, dio stručnjaka prijetnju vidi u Srbiji, posebno kada se sagleda retorika vodećih ljudi te zemlje i Aleksandra Vučića. Zanimljivo je da su trenutno na našoj političkoj sceni najgorljiviji promotori ideje o obveznoj vojnoj obuci upravo oni političari koji nisu služili vojni rok, a među njima su i oni koji tijekom Domovinskog rata nisu sudjelovali u obrani Hrvatske iako su imali prilike i mogućnosti za to. Na koncu se postavlja pitanje gdje bi se obuka uopće i odvijala s obzirom na to da je dobar dio vojnih i vojnih poligona odavno proglašen neperspektivnim te što se sada kada se svijet počeo buditi.
O tome koliko je situacija ozbiljno progovorio je ovih dana i britanski novinar Edward Lucas, stručnjak za sigurnost i autor nekoliko knjiga, koji je u svom autorskom tekstu najavio Treći svjetski rat. U tekstu koji je objavio Daily Mail Lucas navodi da će Britanija u roku od pet godina sudjelovati u višestranom sukobu.
Rana puna gnoja
“To nije zastrašivanje. Riječ je o ovojednom upozorenju Granta Shappsa koji je u svom prvom većem govoru kao ministar obrane najavio da se selimo iz poslijeratnog u predratni svijet”, kaže autor knjige “Novi hladni rat: Putinova prijetnja Rusiji i Zapadu”. Iz njegove analize proizlazi da se Zapad suočava s višestrukom krizom koja uz ruski imperijalizam uključuje i uspon Kine, vođe u Iranu koji pokušavaju izbaciti Amerikance i njihov utjecaj s Bliskog istoka, kao i masovne pokolje u Izraelu i pojasu Gaze te latentne terorističke prijetnje, ali i velike promjene u globalnom gospodarstvu uzrokovane masovnim migracijama. Po njegovom mišljenju, to je najopasnija situacija za Britaniju još od 1945. godine. U svojoj se analizi novinar dotaknuo i Balkana rekavši da se tu stanje može usporediti sa septičkom jamom koja se prelijeva.
“Rat među susjedima desetljećima je nezamisliv, ali je doba snažnog vodstva iz Washingtona, Londona i Pariza umrlo s tom generacijom političara na čelu s Margaret Thatcher i Ronaldom Reaganom. Uskoro bismo mogli imati Trumpu u Bijeloj kući i krajnju desničarku Marine Le Pen u Elizejskoj palači. U međuvremenu, Kina se sprema izvršiti invaziju na Tajvan, Venezuela prijeti da će anektira naftom bogatu regiju u Gvajanima, a Balkan je rana puna gnoja”, smatra Lucas, dok u Hrvatskoj predstavnici vlasti očito smatraju da će ove najave, pa i eventualnu krizu prebroditi. jednomjesečnom vojnom obukom.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.