Svetogrđe i skrnavljenje crkava u Riječkoj nadbiskupiji i francuskim biskupijama

Isusovo obećanje: „Blago onima koji sklapaju mir, jer se nazivaju djecom Božjom!“

Čini mi se da ljudi našeg vremena, pa tako i političari, ministri, policija i medijski djelatnici nemaju pojma što je to svetogrđe ili skrnavljenje katoličkih crkava. Priča se da je u posljednje vrijeme u Riječkoj nadbiskupiji bilo nekoliko svetogrđa, napada na crkvene objekte. Provalnici su provalili u crkvu, porazbacali inventar i posvećene hostije. Napadi na čak osam katoličkih objekata vrlo su brzo minorizirani, prešućeni i o njima se puno ne govori. Zar tih čak osam svetogrđa i oskvrnuće crkava u Riječkoj nadbiskupiji ne zaslužuje da  se o tome više zna u hrvatskoj javnosti? Rekao bih sa sigurnošću da je nemoguć „isti  rukopis“, istih vandala, istih osoba, a da iza njih ne stoji netko.

Osobni doživljaj

Jednom je u jednoj župi Zagrebačke nadbiskupije bila provala u jednu kapelu. Provalnici su u kapelu provalili kroz prozor, porazbacali inventar, silom otvorili svetohranište (tabernakul) i odnijeli posvećene hostije. Nazvala me na mobitel novinarka „Večernjeg lista“ i pita me što da piše. Pitao sam je: „Jeste li vi katolik?“ Odgovorila mi je: „Da, jesam!“ Rekoh joj: „Pa, onda znaš što treba pisati“. Taj čin provale jest svetogrđe i oskvrnuće kapele. Pogotovo provala u tabernakul i nestanak posvećenih hostija. Čini mi se da policija, političari, novinari, pa čak i neki crkveni ljudi iz hijerarhije ne barataju nikada pojmovima svetogrđe i oskvrnuće sakralnog prostora.

Što su rekli,  prema pisanju Kathpressa, o  napadu na ljude u crkvi u Nici

Dvije su žene u četvrtak ujutro ubijene u napadu nožem u bazilici Notre-Dame u Nici. Ostale su osobe ozlijeđene, javljaju francuski mediji pozivajući se na policijske informacije. Ubojstva su se dogodila u crkvi, pri čemu se izbodena žena uspjela spasiti u restoranu ispred bazilike, no tamo je podlegla ranama. Počinitelj je navodno ustrijeljen tijekom uhićenja, a ozlijeđen je u bolnici; istraga je trenutno u punom jeku. Gradonačelnik Nice Christian Estrosi rekao je da sve ukazuje na teroristički akt. Počinitelj je nekoliko puta uzviknuo „Allah akbar". U Narodnoj skupštini zavladala je minuta šutnje. Francuski ministar unutarnjih poslova Gerald Darmanin potvrdio je incident bez davanja prethodnih detalja i najavio hitan sastanak. Predsjednik Emmanuel Macron želio je odmah otići na mjesto zločina. Predsjedavajući Francuske biskupske konferencije nadbiskup Eric de Moulins-Beaufort izrazio je zgražanje i pozvao na molitvu za žrtve i njihove obitelji. Glasnogovornik Biskupske konferencije Hugues de Woillemont pozvao je na „odlučnu borbu protiv ovog raka terorizma". Međutim, jednako je hitno „uspostaviti konkretno bratstvo u našoj zemlji". Nadamo se da sada „kršćani neće biti na meti". U intervjuu za „Vatican News" (četvrtak), svećenik Notre-Damea Jean-Louis Giordan reagirao je s užasom i bijesom na napad nožem s troje ubijenih. Muhamedove karikature, koje su islamisti žestoko kritizirali, izazvale su ratnu situaciju u Francuskoj. Crkve bi zbog toga bile napadnute, iako s tim nisu imale nikakve veze. Ako ne dođe do oštre reakcije na incidente, očekuje „druge probleme" za Francusku, rekao je duhovnik. Bečki kardinal Christoph Schönborn komentirao je na Twitteru napad nožem u bazilici Notre-Dame u Nici, u kojemu su u četvrtak ubijene tri osobe. „Jedini odgovor na slijepu mržnju i nasilje može biti samo više ljubavi i više solidarnosti", napisao je bečki nadbiskup u svojoj kratkoj poruci na njemačkom i francuskom jeziku. „Na kraju će prevladati Isusovo obećanje: Blago onima koji sklapaju mir, jer se nazivaju djecom Božjom!", rekao je Schönborn.

Riječi svetogrđe i oskvrnuće otišle u zaborav

Nitko od spomenutih u svezi s ovim zločinom nije izrekao riječi svetogrđe i oskvrnuće svetog prostora. Ući u katoličku crkvu s mačetom ili nožem da nekog ubiješ jest ne samo težak zločin protiv čovječnosti, nego i zločin protiv katolika, za koje su crkva i sakristija sveta mjesta. To je klasično zvjersko vandalsko svetogrđe i oskvrnuće Bogu posvećenog prostora. Zar je francuska liberalna politika izbacila te termine iz uporabe? Možda! Još od Francuske revolucije, kada su Francuzi ubijali, klali svećenike i redovnike po samostanima i crkvama. A sada Francuzima to čine radikalni islamisti. U glavama i rječniku pitanih u svezi s napadom na ljude u crkvi, u Nici često spominju riječ incident. Bože moj, zar je nasilan upad u katoličku crkvu s mačetom ili nožem i ubojstvima incident? Zar je paljenje katedrale i oko 2000 napada godišnje u Francuskoj na sakralne objekte i svećenike, skup incidenata, ili je to zapravo rat? Mora se napokon priznati da u Francuskoj vlada ratno stanje, tj. rat na katolike, jer u svakom napadu stradaju katolici. Moramo iza sveg glasa viknuti: Zašto većina medija prešućuje ili zataškava takve napade? Isti francuski model zataškavanja uočili smo i kod nas, u Hrvatskoj, kada su počinjena neka svetogrđa i oskvrnuća crkava.

Što je svetogrđe i skrnavljenje crkava i svetih mjesta

Svetogrđe

Svetogrđe u najširem smislu riječi označava svaki nedopustivi tretman osobe, predmeta ili ideje koja se smatra svetim. Prema nekim tumačenjima, svako prkošenje religijskoj dogmi, običajima ili pravilima također se smatra svetogrđem. Ako se ono odnosi na fizički čin, naziva se skrnavljenjem. Ako je u pitanju verbalan prekršaj, riječ je o blasfemiji ili bogohuljenju.

Skrnavljenje

Skrnavljenje ili oskvrnuće jest fizički čin kojim se nešto nastoji lišiti svetih ili posvećenih osobina, ili svaki čin čiji cilj ili posljedica jest uništenje, oštećenje ili nedopustiva uvreda neke osobe ili predmeta prema kojima druge osobe osjećaju posebno poštovanje. Koncept skrnavljenja u pravilu se vezuje za religiju, te se kao predmet skrnavljenja najčešće pojavljuju crkve, džamije, hramovi ili drugi vjerski objekti koji su predmet vandalizma ili djela kao što su ubojstva, silovanja koja bi im trebala oduzeti „posvećeni" karakter. Motivi za skrnavljenje mogu biti različiti – od zadovoljavanja pojedinačnih destruktivnih potreba, vjerske mržnje ili provođenja državne ideologije u antiklerikalističkim režimima kao što su, primjerice, bili Prva Francuska Republika i Sovjetski Savez. No, koncept skrnavljenja može se koristiti i u sekularnoj sferi, pa tako krivična zakonodavstva nekih država, uključujući nasljednice bivše Jugoslavije, poznaju krivična djela kao što su skrnavljenje grobova i leševa.

Umjesto zaključka

Sve stvari, pojave i događaje uvijek treba nazvati pravim imenom, pa tako i stvari, pojave i događaje vezane uz provale u crkve ili bilo čije vjerske objekte. Sjećam su kako je jedan list i jedan njegov neozbiljan i površan novinarčić nakon provale u kapelu i krađu posvećenih hostija napisao tekst pod naslovom „Banalna krađa“. Time je pokazao ne samo da je površan i nesposoban nego da i nema pojma o tome što je „sveto“, a što „profano“.  Što je banalno, a što krivično djelo. Ako su nasilna provala i krađa posvećenih hostija za njega i za policiju banalna nedjela, od takvih ljudi, kvazi intelektualaca, nemamo što očekivati. Dobro je rekao jedan intelektualac: „Što god hoćeš možeš napisati i činiti protiv katolika putem društvenih mreža, ništa ti se neće dogoditi“. I, zbilja je tako. Koliki ljudi nemaju pojma o toma što je to svetogrđe i oskvrnuće, što je teški zločin! Vjerojatno će za liberalnu ljevicu takvi zločini i dalje biti samo „incident“. Ali, jednog bi im se dana, kad-tad, ti „incidenti“ mogli obiti o glavu.