Djetinjstvo i osnovnu školu provela je u Gradecu pored Vrbovca s roditeljima i bratom. Osnovnu školu je završila s odličnim uspjehom. Kao iznimno nadarena učenica s nizom pobjeda na školskim natjecanjima, ishođeno joj je daljnje školovanje u medicinskoj školi u Zadru koju također završava s odličnim uspjehom. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja zapošljava se u Domu zdravljaVrbovec. Iste godine po prvi puta stupa u brak u kojem je rodila troje djece, sinove Dubravka i Željka te kćer Anu.
Uz redovne dužnosti u domu zdravlja i obiteljske obaveze naposljetku uspijeva upisati i završiti školu za višu medicinsku sestru na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, te stječe zvanje više medicinske sestre dispanzersko-patronažnog smjera VI. stupnja. Uz niz poslova u domu zdravlja radila je i u hitnoj medicinskoj službi, a stečeno znanje pokazalo se vrlo korisnim tijekom Domovinskog rata.
Počekom rujna 1991. godine sudjeluje u formiranju 51. samostalnog bataljuna Vrbovec.
Nevenka sudjeluje i u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine. Interventno djeluje u zbrinjavanju i izvlačenju ranjenih zajedno sa sinom Dubravkom. Tijekom akcije uz zbrinjavanje ranjenih pripadnika postrojbe, zbrinjavala je i ranjene civile, kao i stradale neprijateljske vojnike. Teško ranjenu ženu iz izbjegličke kolone i njenog malodobnog sina, nakon pružene pomoći, sanitetskim vozilom izvlači te zbrinjava u vojnoj bazi UNPROFOR-a.
Zbog svoje vrhunske stručnosti, hrabrosti i pouzdanosti ulijevala je potpunu sigurnost i samopouzdanje svojim suborcima tijekom svih borbenih akcija. U sve borbene akcije odlazila je s pješaštvom, pješačeći u borbenom rasporedu. Osobno naoružanje nikada nije nosila u akciju. Njen stav je bio bezgranično vjerovanje suborcima kao i to da može ponijeti puno više sanitetskog materijala umjesto oružja i streljiva.
Kao pripadnica Crnih Mambi teško je ranjena u akciji Una, zbog čega je u invalidskim kolicima provela gotovo dva desetljeća.[1]
Nakon rata, s četiri metka i 28 gelera u tijelu, rodila je četvrto dijete.
Prisječajući se Nevenke Topalušić, Hrvoje Horvat na facebook profilu naveo je sljedeče:
"Uz redovne dužnosti u Domu zdravlja Vrbovec i obiteljske obaveze završila je školu za višu medicinsku sestru na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, te stječe zvanje više medicinske sestre dispanzersko-patronažnog smjera VI. stupnja.
Uz niz poslova u domu zdravlja radila je i u hitnoj medicinskoj službi, a stečeno znanje pokazalo se vrlo korisnim tijekom Domovinskog rata.
Sinovi Dubravko i Željko, kćerke Ana i Marija.
Sin Dubravko i suprug Branko bili su s njom u 2. gardijskoj brigadi.
Počekom rujna 1991. godine sudjeluje u formiranju 51. samostalnog bataljuna Vrbovec u kojem je bila do odlaska u 2. gardijsku brigadu 1992. godine.
Bila je medicinska tehničarka.
Kao pripadnica 1. pješačke bojne "Crne mambe" prošla je mnoga ratišta. Osobno naoružanje nikada nije nosila u akciju. Njen stav je bio bezgranično vjerovanje suborcima te da može ponijeti puno više sanitetskog materijala i lijekova.
Na terenima je pokazala veliku hrabrost.
Dok su fijukali meci, padale mine pomagala je ranjenima suborcima i civilima.
U VRO "Oluja" pokazala je veliku humanost kad je ranjene srpske vojnike i civile previjala i pružila im medicinsku pomoć.
U toj akciji bio je ranjen i njezin sin Dubravko, kojeg je previla zbrinula kao i ostale ranjene suborce.
U akciji "UNA 95" pomažući ranjenima suborcima bila je i ona ranjena sa 2 metka i 28 gelera.
Zbog tog teškog ranjavanja bila je 100% invalid.
Zbog svoje vrhunske stručnosti, hrabrosti i pouzdanosti ulijevala je potpunu sigurnost i samopouzdanje svojim suborcima tijekom svih borbenih akcija.
U sve borbene akcije odlazila je s osmijehom na licu. Bila je tužna kad nije mogla pomoći ranjenom suborcu da mu spasi život.
Sve svoje suborce je cijenila, poštivala i voljela kao svoje sinove i braću.
Bila je osoba koju smo svi poštivali i cijenili. Drago mi je što sam bio s njom u 3. pješačkoj satniji i što nam je bila medicinska tehničarka.
U Savskoj, u Zagrebu ispred Ministarstva branitelja gdje je prosvjedovala i preminula, njoj u čast postavljen je spomenik i taj plato dobio je naziv Trg Nevenke Topalušić.
Neno, naša Heroino, počivaj u miru Božjem, vječna ti slava i hvala!"
Na slici sa suprugom Brankom, medicinskom tehničarkom Sanjom Kelšin i zapovjednikom Željkom Ćubelom u akciji "UNA 95".
