Ukrajina - između rata i hladnog rata

Ključni je problem u odnosima Zapada i Rusije ruska aneksija Krima i uloga u separatističkom pokretu na istoku Ukrajine. Ondje se već neko vrijeme pojačano zvecka oružjem. No Bidenova administracija, koja je potvrdila svoj povratak na globalnu scenu, nakon izolacionizma u protekle četiri godine, uz složene odnose ima očekivanja od Putinova režima. Dok Kijev ima velika očekivanja od Washingtona.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, bivši komičar koji je u kampanji obećao mir u Donbasu, sve je češće s vojskom. Tako i kod Hersona, na ušću Dnjepra u Crno more, nedaleko od anektiranog Krima. Iako na tom području nema ni rata ni vojnih operacija, vojska je ukopana u rovovima. 

Nešto istočnije, u Donbasu, jedino je ratište na europskom tlu u XXI. stoljeću. Vojske u rovovima, porušene kuće i protjerani ljudi. Već 8. godinu ovdje se puca i gine na obje strane. Rat velikog intenziteta zaustavljen je 2015. primirjem u Minsku. Pobunjenici su zadržali kontrolu nad dijelom Donbasa, ali Sporazum iz Minska, koji je Ukrajini jamčio povratak odmetnutih regija, a separatistima određeni stupanj autonomije, nikad nije proveden. Niti ga je itko pokušao provesti! Sporazum iz Minska dogovorile su Ukrajina, Rusija, Njemačka i Francuska, ali Ukrajina u pregovore želi uključiti i Sjedinjene Države, što Moskva ne prihvaća. U Kijevu se mnogo očekuje od Amerike i njezine vojne pomoći. 

Bez obzira na to koliko Ukrajina dobila američkog oružja, Moskva je poručila da će braniti separatiste u Donbasu ako ih Kijev napadne. Ovo je granični prijelaz između Ukrajine i odmetnutog Donjecka koji ljudima s obje strane otežava život. No teško da će se problem Donbasa, odmetnute regije s kojom je Ukrajina prekinula sve odnose, pa i one gospodarske, moći riješiti mirnim, a još teže vojnim putem. Rusija inzistira na tome da Ukrajina razgovara sa samoproglašenim republikama, a one pak ne žele ni čuti za povratak pod ukrajinski

suverenitet. 

Ukrajinske vlasti žele u NATO, po svaku cijenu i po ubrzanom postupku, smatrajući to jamstvom sigurnosti i suvereniteta. Kijev se ne obazire na ruske prijetnje opstojnosti ukrajinske države ako se to zaista i dogodi. Iz ruske obrambene doktrine, ulazak Ukrajine u NATO mora se spriječiti svim sredstvima.

Problemi između Rusije i Ukrajine nisu bili nikad veći. Zaustavljena je gospodarska, pa čak i kulturna suradnja. Gotovo da ništa iz Rusije ne može u Ukrajinu, pa čak ni zračni ni željeznički promet. Zelenski je ipak zatražio sastanak s Putinom, a čini se da će on poziv prihvatiti. 

Ponor između Ukrajine i Rusije toliki je da se, iz sadašnje perspektive, ne može premostiti, pogotovo ne jednim sastankom. Osim što Rusija ne planira vratiti anektirani Krim, već će ga po svaku cijenu braniti, nametnula se kao zaštitnik separatista na istoku zemlje, a stanovnicima samoproglašenih republika dala rusko državljanstvo. Ukrajina s druge strane želi vratiti izgubljene dijelove Donbasa, želi u NATO, a ta je želja, prema nekim analitičarima, i motivirala Rusiju na aneksiju Krima i potporu separatistima, što je nekada bliske zemlje dovelo do sukoba, neprijateljstva i prekidanja svih veza!