Vuk dlaku mijenja, a ćud nikada

U jeku političkih turbulencija i povijesnih tenzija, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić posjetio je Dubrovnik, što je izazvalo brojne komentare i reakcije. Njegov dolazak na samit, iako prvotno najavljeno izaslanstvo, nije mogao proći nezapaženo, osobito s obzirom na tešku prošlost grada koji je 1991. godine bio poprište brutalnih sukoba.

Bitka za Dubrovnik započela je 1. listopada 1991. godine, kada su snage JNA, uz podršku crnogorskih i srpskih dobrovoljaca, pokrenule opći napad na grad. Ova vojna operacija rezultirala je devastacijom i razaranjem Dubrovnika, koji je bio simbol hrvatske kulturne baštine. Izjave poput "Stvarno je prelijep grad" iz Vučićevih usta stoga su s jedne strane bile opasna provokacija, a s druge strane, mnogi su se pitali je li mu ta ljepota doista važna ili je to samo još jedan politički manevar.

GOVORIO JE I OVO:

Važno je napomenuti da su tijekom njegovog mandata često prisutni radikalni tonovi, a mnogi se s pravom pitaju kako netko tko dolazi iz konteksta koji je obilježen ratnim zločinima može diviti gradu koji je pretrpio toliku patnju zbog agresije srpskih snaga. Njegova posjeta Jasenovcu, gdje su mu zabranili dolazak, dodatno naglašava komplicirane odnose između Hrvatske i Srbije. Naime, Jasenovac je simbol stradanja hrvatskog naroda i mjesta gdje se još uvijek vode rasprave o povijesnim istinama.

Osim toga, dolazak Vučića na samit u Dubrovnik, gdje je nazočio i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, može se interpretirati kao pokušaj Srbije da se ponovno afirmira na međunarodnoj sceni, unatoč svojim pro-ruskim orijentacijama. U svjetlu aktualne geopolitike, gdje je rat u Ukrajini postao ključna tema, Vučićev prisustvo može se shvatiti kao njegovo nastojanje da balansira između različitih interesa, dok istovremeno pokušava izgraditi sliku Srbije kao konstruktivnog sudionika u regionalnim i međunarodnim odnosima.

Zato se postavlja pitanje: može li Vučić zaboraviti prošlost i krenuti naprijed? Hoće li Dubrovnik ostati samo lijep grad u njegovim očima, ili će se sjećanje na krvavu prošlost i dalje prožimati kroz njegove riječi i djela? Odgovor na ova pitanja može značajno utjecati na buduće odnose između Hrvatske i Srbije, ali i na percepciju koje su političke elite spremne izgraditi u kontekstu sjećanja na rat.

KAKO VUČIĆ GOVORIO O ŠEŠELJU: 

Aleksandar Vučić, kao predsjednik Srbije, dolazi s vrlo specifičnom političkom i ideološkom pozadinom koja često izaziva kontroverze u Hrvatskoj, osobito u kontekstu ratne povijesti i nacionalnih identiteta. Njegova ideologija i politička retorika oblikovane su tijekom godina, a karakteriziraju ih sljedeći ključni aspekti:

Nacionalizam i revizionizam
Vučić je od svojih ranih političkih dana bio povezan s nacionalističkim idejama, koje često uključuju reviziju povijesnih narativa o sukobima iz 1990-ih. U tom smislu, njegovo promišljanje o događajima iz prošlosti često naglašava srpske žrtve, dok minimizira ili negira zločine počinjene nad Hrvatima. Ovaj pristup ne samo da pridonosi polarizaciji odnosa između dviju država, već i komplicira mogućnost pomirenja.

Politička retorika
Vučić često koristi retoriku koja potiče osjećaj nacionalnog ponosa i identiteta, što može izazvati strahove među Hrvatima s obzirom na povijest agresije i sukoba. Njegovi istupi nerijetko uključuju nostalgiju za vremenima kada je Srbija bila dominantna sila u bivšoj Jugoslaviji, što može biti dodatni izvor napetosti.

Protuhrvatska ideologija
U kontekstu protuhrvatske ideologije, Vučić se može smatrati simbolom politike koja ne samo da ne priznaje povijesne nepravde prema Hrvatima, već i koristi retoriku koja može potaknuti antagonizam. Ovaj aspekt njegova djelovanja često se manifestira kroz podršku srpskim nacionalnim interesima u regiji, što može biti viđeno kao pokušaj destabilizacije Hrvatske.

Geopolitičke ambicije
Osim nacionalizma, Vučić se suočava s izazovima povezanim s geopolitičkim položajem Srbije. Njegova pro-ruska orijentacija i pokušaji izgradnje saveza s drugim državama u regiji dodatno kompliciraju odnose s Hrvatskom. U trenutnom kontekstu, gdje su odnosi sa Zapadom i EU ključni, Vučićeva politika može izgledati kao balansiranje između suprotstavljenih interesa.

S obzirom na sve navedeno, Vučićev dolazak u Dubrovnik i Hrvatsku uopće često se doživljava kao kontroverzan. Mnogi Hrvati i političke stranke vide ga kao simbol protuhrvatske ideologije, a njegovi potezi i izjavene namjere mogu se shvatiti kao provokacija. U tom smislu, njegovo prisustvo ne pridonosi pomirenju ili izgradnji povjerenja između dvaju naroda.

Pitanje njegovog "dobrodošlice" u Dubrovnik, stoga, nije samo pitanje osobne simpatije, već refleksija dubokih povijesnih rana i nesigurnosti koje i dalje utječu na hrvatsko društvo. U ovom kontekstu, dijalog i suradnja između Hrvatske i Srbije još uvijek ostaju daleki ciljevi, a ideologija koju Vučić predstavlja često se doživljava kao prepreka tom procesu.

PERSONA NON GRATA