U Zagrebu je nakon dulje i teške bolesti preminuo  brigadni general Josip Petrović , vojnik velikog ratnog iskustva koje je prenosio u miru, te član Hrvatskog generalskog zbora.

Pokojni Petrović javnosti je najpoznatiji po 4-godišnjem obnašanju dužnosti prvog vojnog predstavnika RH u Misiji RH pri NATO-u u Bruxellesu, no on je bio puno više od toga.

Josip Petrović rođen u Konji (Virovitica) 11. listopada 1942 . U Zagrebu završava Elektrotehnički fakultet, kao stipendist Ratnog zrakoplovstva JNA, a nakon diplomiranja 1966. odlazi na odsluženje vojnog roka u Školu rezervnih tehničkih oficira u Rajlovcu pokraj Sarajeva. 

Po završetku škole 1968. aktiviran je u činu poručnika i postavljen na mjesto zapovjednika voda za održavanje radara i elektronike u 5. Puku VOJIN na aerodromu Pleso, Zagreb. Nakon brojnih vojno-stručnih dužnosti u bivšoj vojsci, od 1989. do 1991. obnaša dužnost zamjenika zapovjednika Srednje vojno tehničke škole (SVTŠ) u Zagrebu.

U kolovozu JNA rekao “zbogom” i pristupio Zboru narodne garde

U kolovozu 1991. godine, kao potpukovnik JNA podnio je zahtjev za napuštanje JNA i dobio rješenje SSNO za prestanak službe s 5. rujnom 1991. U međuvremenu radio je na ustrojavanju Sektora za razvoj, proizvodnju i znanstveni rad (RPZR) MORH-a pri MUP-u. -ZNG. Zboru narodne garde priključuje se 6. rujna 1991. Tijekom Domovinskog rata obnašao je različite dužnosti u MORH-u i GS HV. Bio je načelnik Sektora razvoja i kontrole proizvodnje oružja i vojne opreme u MUP-u, ZNG, Sektor RPZR od 6. rujna do sredine prosinca 1991.

Radio je na preuzimanju vojarni, uspostavio proizvodnju naoružanja i prelasku hrvatske industrije na ratni kolosijek. 

Ogromna postignuća i briljantna karijera

Iz MORH-a sredinom prosinca 1991. prelazi u Upravu za školstvo Sektora za strateška istraživanja i nastavu GS HV, gdje prvo radi kao savjetnik, a potom kao načelnik Odjela za organizaciju i planiranje izobrazbe gdje je uz ostale obveze radio na ustroju HVU i Dočasničke škole. u Jastrebarskom. Zatim prelazi u Vojno-tehnički savjet MORH-a na mjesto stručnog savjetnika za ekspertno ocjenjivanje projekata gdje je usporedno voditelj u programu pomoći pri demokratskom prijelazu DTAP.

Od 1. ožujka 1995. obnašao je dužnost načelnika Odjela za tehničku modernizaciju HV u Vojno-tehničkom savjetu MORH-a, gdje je usporedno i voditelj u programu dugotrajnog upravljanja LRMP za preustroj MORH-a koji provodi američka tvrtka MPRI i programu međunarodne izobrazbe i obuke IMET. Tečaj u organizaciji američke tvrtke MPRI iz menadžmenta i vođenja završio 1996., a tečaj strategijskog planiranja 1998. U međuvremenu radio je na ustrojavanju MORH-ova Instituta za obrambene studije, istraživanje i razvoj (IOSIR). Od 1. listopada 1998. godine obnašatelj je dužnosti zamjenika ravnatelja toga Instituta i usporedno voditelj projekata za nabavu PZO radara TPS-117 od Lockheed Martin-a i obalnog radara Enhanced Peregrine od Metric System Corporation.

Dužnost zamjenika ravnatelja Instituta obnaša od travnja 1999. kada je imenovan do listopada 2000. god. obnašateljom dužnosti ravnatelja Instituta, a odlukom ministra obrane i voditeljem radarskog programa Enhanced Peregrine.