Faktograf nije vjerodostojan, niti jednim dokazom nije obrazložio ocjenu, ni F od fakta

U članku Neviđena cenzura na Facebooku, pod plaštom borbe protiv dezinformacija, u kojem sam navela neprimjerene izraze koje koriste novinari Faktografa za pripadnike desnog političkog spektra, zaključila sam da novinari i osnivač portala GONG nisu objektivni, jer se vode svojim lijevo-liberalnim svjetonazorom, a samim time nemoguće je objektivno ocjenjivati.

https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2019/04/29/nevidena-cenzura-na-facebooku-pod-plastom-borbe-protiv-dezinformacija/

Ponovno sam se uvjerila u netočnost njihove ocjene knjige CRNA KNJIGA KOMUNIZMA, kojoj su dali ocjenu  da nije ni F od fakta.

://faktograf.hr/2019/05/02/provjera-tocnosti-je-li-u-jugoslaviji-ubijeno-vise-od-milijun-ljudi/

faktograf 2.PNG

Kako sam ja upravo pročitala knjigu Crna knjiga komunizma, koju je  napisali grupa autora, odmah sam uočila netočnosti u tekstu Faktografa o navedenoj  knjizi.

Crna knjiga komunizma izdana je u Parizu 1997 godine, a u Hrvatskoj objavljena 1999 godine. Knjigu su napisali

Prvi dio ; Država protiv svojeg naroda – nasilje, represija i teror u SSSR-u Nicolas Werth

Drugi dio; Svjetska revolucija,građanski rat i teror, Stephane Courtois i Jean-Louis Panne

Treći dio; Druga Europa- žrtva komunizma; Andrzej Paczkowski i Kareč Bartošek

Četvrti dio ; Komunizmi u Aziji: između ” preodgajanja” i masakra; za Kinu, Vijetnam, Laos i Kambodžu ; Jean-Louis Margolin. a Za Sjevernu Koreju ;

Peti dio; Latinska Amerika na iskušenju komunizma; Pascal Fontaine

Predgovor i Zašto; Stephane Courtois

Jugoslavija je obuhvaćena u trećem djelu pod poglavljem Srednja i jugoistočna Europa, gdje je na stranici 365 jasno navedena Jugoslavija i oko milijun žrtava.

faktograf crna knjiga 1.jpg

 

Novinar Faktografa PV, napisao je citiram”Tekst “Crne knjige komunizma” na engleskom jeziku u cijelosti je dostupan na stranicama internetskog arhiva Archive.orgUvidom u tekst ustanovili smo da se u knjizi nigdje ne navodi broj komunističkih žrtava u Jugoslaviji, odnosno da se radi o fabriciranoj brojci.

faktograf crna knjiga 2.jpg

Da ponovim “Uvidom u tekst ustanovili smo da se u knjizi nigdje ne navodi broj komunističkih žrtava u Jugoslaviji,”  Što naravno nije točno, jer ja imam pred sobom knjigu gdje sasvim jasno na stranici 365 piše” Rijetko se u povijesti događalo da uspostavi nove vlasti prethodi takvo krvoproliće kao u Jugoslaviji ( oko milijun žrtava u zemlji s petnaesti pol milijuna stanovnika) gdje je za žrtve direktno optužen Tito ” …i njihova vođe Tita koji se uostalom angažirao na njihovu što bržem eliminiranju…” Što svaki čitatelj može potvrditi!

Što mogu zaključiti iz ovog teksta Faktografa? Logički mogu zaključiti , s obzirom da vidim sa koje političke pozicije piše i ocjenjuje Faktograf, da je novinar PV negirao da u knjizi uopće piše broj žrtava u Jugoslaviji,  a time i Titovu ulogu i odgovornost za broj žrtava koje su pobijene, jer bez ikakvog argumenta ili dokaza zaključuje da ” se radi o fabriciranoj brojci”

E sada se pitam hoću li i ja doći na udar Faktografa da “fabriciram ” njihove pogreške?

Napominjem da je Crna knjiga komunizma bila temelj za donošenje Rezolucije Vijeća EU 1481 / 2006 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima . Rezoluciju je prihvatio i Sabor RH što je objavljeno i u NN 76/2006.

Evo cijelog teksta Rezolucije 1481/2006

Parlamentarna skupština Vijeća Europe

Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarističkih komunističkih režima Rezolucija 1481 (2006)

1. Skupština Europskog parlamenta poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996) o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava.

2. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masivnim povredama ljudskih prava. Povrede su se razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom periodu i uključivale su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i također nedostatak političkog pluralizma.

3. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i principa diktature proletarijata. Interpretacija oba principa ozakonila je eliminaciju ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog režima.Velik broj žrtava u svakoj zemlji su bili državljani te zemlje. To je posebno bio slučaj sa ljudima iz bivšeg SSSR-a koji su u smislu broja žrtava daleko nadmašili ljude ostalih zemalja.

4. Skupština priznaje da su, unatoč zločinima totalitarnih komunističkih režima, neke Europske komunističke partije pridonijele postignuću demokracije.

5. Pad totalitarnih  komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače,počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam (nacizam).

6. Kao posljedica toga vrlo je niska svjesnost javnosti o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.

7. Skupština je uvjerena da je svjesnost o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja. Jasan stav međunarodne zajednice prema prošlosti može biti smjernica za njihove buduće akcije.

8. Također, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.

9. Totalitarni komunistički režimi su još uvijek aktivni u nekim zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju. Percepcija nacionalnih interesa ne bi smjela spriječiti zemlje u adekvatnom kritiziranju postojećih totalitarnih komunističkih režima. Skupština snažno osuđuje sve te povrede ljudskih prava.

10. Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnom nivou nekih država članica Vijeća Europe ne mogu osloboditi međunarodnu zajednicu od zauzimanja jasne pozicije prema zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Ona ima moralnu obavezu da to učini bez daljnjeg odgađanja.

11. Vijeće Europe je dobro pozicionirano za takvu raspravu na međunarodnom nivou. Sve bivše Europske komunističke zemlje, sa iznimkom Bjelorusije, su sada njene članice i zaštita ljudskih prava i vladavina prava su osnovne vrijednosti za koje se zauzimaju.

12. Zbog toga, Parlamentarna Skupština snažno osuđuje masovno kršenje ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.

13. Također, poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost,jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

14. Skupština vjeruje da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice omogućiti daljnje pomirenje. Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo.

Eto još da ponovim zadnju rečenicu svima koji istraživanja nazivaju povijesnim revizionizmom; “ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo.”

“Također poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost,jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

NAPOMENA  za one koji osporavaju Rezoluciju 1481/2006. Na nju se nadovezuje Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, 

koji se obilježava  23. kolovoza kao spomendan u Republici Hrvatskoj i europski  dan sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću.

Dana 23. kolovoza 1939. godine potpisan je njemačko-sovjetski pakt o nenapadanju, poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i tajni sporazum o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi.

Dana 23. rujna 2008. potpisana je izjava potpore od 409 članova Europskog parlamenta za uspostavu dana sjećanja. Potvrđen je točkom 15. Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008. odlukom o proglašenju dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacionalsocijalizma sa 533 glasova (44 protiv i 33 suzdržanih). U završnom dijelu Rezolucije pozvani su parlamenti i vlade svih država članica EU, država kandidatkinja za EU kao i zemalja povezanih s Europskom unijom, na usvajanje i provedbu te Rezolucije.

***Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti

Leave a comment

Zaklina-Design

komunističkizločini.net

Dragovoljac.com

KŠBU

Kamenjar.com

Direktno.hr

Narod.hr

Braniteljski-portal.com

Dnevno.hr

Read previous post:
POSLJEDNJI POZDRAV RATNIKU – MATE GRUBIŠIĆ – ČABO

Kad čuješ crkvena zvona i pucnjavu tri plutona Na trenutak stani ni korak taj ne zakorači Ne srami se iskreno...

Close