HEJ, PLANINARU!

 

Hej, planinaru!
Znaš li zašto si sada ovdje?
Znam, voliš ovaj sveti Velebit.
Velebit, kako moćno ime za planinu!
Uživaš u svakom kamenu pod nogama, svakom travnatom komadu na kojem se možeš izvaliti…
Uživas s ekipom ili se u tišini stopiš s prirodom.
A tek pogledi s vrhova…
Ajme….
Vidiš more, Liku, Dinaru…..
Vidiš svoju Hrvatsku!
A pazi sad… Penješ se, cijedi se s tebe, sunce piči…. ali znaš što te na vrhu čeka.
Ma nema takvog mobitela ni fotića koji poput naših očiju može dočarati Velebit.
Samo naše oči i srce.
A tek onaj zvuk kad limenku piva otvoriš na vrhu.
Ma da je i jedno pivo a nas više, taj gutljaj na vrhu….
Jel da?
Hej, planinaru!
Sad te pitam, jel znaš zašto možeš ovdje biti sada?
Zašto možeš hodati ovom planinom?
Možeš isključivo radi ljudi koji stoje sada, tu, kraj tebe.
Ovi od 45-50 godina na dalje… Ovi u raznim vojnim i policijskim majcama.
A još više, možeš biti tu radi onih koji su upravo ovdje, na Velebitu, posljednji put udahnuli ovaj
velebitski zrak.
Jesi li svjestan toga?
Jesi li svjestan da si kročio stazom gdje su naši heroji krvarili?
Iskrvarili!
Jesi li svjestan da su morali na -20, odlediti konzervu mesnog doručka da bi stavili nešto u usta?
Jesi li svjestan da su i oni maštali kako bi pijuckali cuge s curama na nekoj terasi ili se doma
igrali sa djecom i bili uz svoje žene?
Jesi li svjestan da se nisu micali sa sunca, kiše, bure, snijega i leda zato da bi obranili svaki
kamen, svako drvo, svaku vrtaču ove planine?
Jesi li svjestan da si hodao stazom kuda su starci, žene i djeca Lovinačkog kraja bježali od
četničkog noža?
Jesi li svjestan toga? Ako nisi, osvjesti se!
Raspitaj se tko je ratovao na Velebitu. Kao planinar i kao domoljub, dužan si znati!
Do prije nepunih 30 godina, moralo se znati tko je gdje ispalio metak ili bacio bombu i time
postao narodni heroj. Ako to nisi znao, bio si sramota u društvu.
A što danas znaš o velebitskim herojima?
Znaš li tko je Gavran?
Znaš li po kome je Lukina jama dobila ime?
Ajkule, Ose, Poskoci, Grom, BATT….. Tko? Što?
Google i traži.
Vukovar, Škabrnja, Lovas, Široka Kula, Baćin….. na ta sveta mjesta svi mogu doći, ali na
Velebit, možeš samo ti. Planinaru!
Poseban si od drugih i privilegiran jer se možeš uspeti na Velebit. I ti si u neku ruku specijalac
među ljudima, stoga svake godine, odaj počast našim specijalcima s Velebita. Svi vi, velebitski
ratnici, ste specijalci. Branili ste Hrvatsku gdje je malo tko mogao!
Hej, planinaru!
Na tebi, na nama je da nastavimo kroz ovakve pohode zahvaljivati našim velebitskim herojima.
Barem jednom godišnje, ali kako Bog zapovijeda.
S godinama, velebitski ratnici biti će starci koji neće imati snage dolaziti ovdje. Oni će se u
svojim domovima sjećati svojih suboraca i gledati na vijestima kako polažu vijence na grobljima i
spomen obilježjima.
Ali znajte, pitat će se, ide li itko gore na Velebit pomoliti se za poginule i uspeti se na vrh, njima u
čast!
Kad se spustiš s ove svete gore u grad, s ponosom reci gdje si bio i za koga si molio.
Ne srami se svojih!!! Ne budi domoljub samo ovdje, sada.
Hoćeš li doći sljedeće godine? I godine koje slijede? Ako dolaziš, povedi nekog novog sa
sobom.
Planinaru, to je na tebi….. Samo na tebi.
Na tebi je da se heroji Velebita ne zaborave…..

Autor: Planinar, Dušice 15. lipanj 2019.g.

 

Leave a comment

Zaklina-Design

komunističkizločini.net

Dragovoljac.com

KŠBU

Kamenjar.com

Direktno.hr

Narod.hr

Braniteljski-portal.com

Dnevno.hr

Read previous post:
Na današnji dan 1991. – Prva akcija Hrvatskog ratnog zrakoplovstva

  Iako je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo službeno osnovano u prosincu 1991., prva letačka postrojba HRZ-a ustrojena je još u listopadu...

Close