Mladen Pavković: Otvoreno pismo (živim) hrvatskim braniteljima – da se ne zaboravi!

Nakon što smo se vratili iz rata, ostarjeli smo, sredina nas često ne može prepoznati, pa čak ni naši najbliži. Što smo sve prošli to uistinu više nikoga ne zanima. Pričamo ponekad sami sebi kako je bilo, sjećamo se još onih koji su ostali negdje i koje su dovezli u sanducima ili vrećama, pa ih sahranili. Međutim, one koji su imali sreću i ostali živi, a sa kojima smo bili rame uz rame, jedva više i na ulici prepoznajemo. Izmijenili su se.

Nisu to više idealisti, puni poleta, koji su u svakom trenutku kad je trebalo bili spremni i poginuti. Za što? Pa, za Hrvatsku! Eto, danas su mnogi od njih bez posla, sjede na trgovima, poput klošara, a neki nemaju ni za pivu. Oni koji su se snašli (svaka čast iznimkama) u debelim su mirovinama. Nemaju što raditi, a mogli bi. Krate dane sjedenjem u kavani, ili pak u ribolovu. Uspjeli su kupiti i neki bolji automobil, a ljudi kažu-gle ga, bio je u ratu pa se obogatio! A na one koji su ostali u invalidskim kolicima, ili bez jedne ruke ili noge, na njih se malo tko i osvrće. Karakteristika je svima koji su bili prvi kad je trebalo da su neprestano nezadovoljni, da im ne odgovaraju ni jedni koji su na vlasti. Tako rastrgani, ljuti i bijesni znaju doći kući, ženi i djeci, pa “iz čistog mira” naprave dar – mar, tako da nije rijetkost da i policija s nekima od njih relativno često ima posla. Svi im uglavnom govore da prestanu pričati o ratu, poglavito od kada smo ušli u Europsku uniju. A oni kao da provociraju, kao da ne mogu bez te teme. Grizu se i nemirni su, poglavito kad vide bivše sekretare partija, doušnike, udbaše, komunističke i ine kriminalce, koji su i rat iskoristili da se još više obogate. Ti im često poručuju-pa, tko vas je tjerao u rat! A oni su išli sa srcem daleko od svoga grada ili mjesta, u one krajeve gdje nikada i nisu bili, obraniti i stvoriti hrvatsku državu. Od koga? E, o tome se danas gotovo i ne govori.

Ako spomeneš Srbe, četnike, Crnogorce, pupovce odmah si “nacionalista”, “šovinista”, odmah si netko tko nije dobro došao u državu koju su upravo ti, a ne trenutačni i ini političari, stvorili. (Svaka čast iznimkama). Sjetimo se nevolja koje smo imali kad smo godinama otvoreno branili generale Gotovinu i Markača, a koje su proganjali, i ne samo njih, već i šire članove njihovih obitelji baš ti koji im danas ljube ruke, koji im ljigavo plješću i koji ih sada uzdižu do nebesa. Koliko je samo hrvatskih branitelja izvršilo suicid. Pa, što – nikome ništa. Tko pita žene, djecu i starce kako su oni proživjeli ratne godine? Tko pita i tko radi analize koliko je sudionika rata, ali i ne samo njih oboljelo, poglavito nakon što su ostavili puške i “živi i zdravi” vratili se svojim kućama? Samo na Vukovar je tijekom 1991. u tri mjeseca palo na stotine tisuća granata Je li se netko zapitao- imaju li one i danas negativne učinke, poglavito na zdravlje tamošnjih stanovnika? Najteže nam je gledati tajkune. One koji su se obogatili na krvi sirotinje. Da, sirotinje, jer je ona u daleko najvećem postotku išla u rat. Gospoda su ostajala kod kuće, morala su studirati, ili pak otići u inozemstvo dok prođe ovaj “metež”.

A, gle ih danas: vozikaju se u najnovijim mercedesima i audijima, odmaraju se na jahtama, kupuju vile, šeću po Europi, imaju tvrtke, imaju sve, ali nemaju – ni dana u bivšem, propalom Registru hrvatskih branitelja. Mislite da ih je sram? Ti nemaju srama, to je većinom “rulja” kojoj bi trebalo oduzeti sve što su nepošteno stekli, mada budimo pošteni i priznajmo da i među današnjim bogatašima ima ljudi koji svesrdno pomažu. Hvala im! Kad ste vidjeli nekog tajkuna da polaže vijenac i pali svijeće za sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje? Jeza nas hvata kad svake godine u Kumrovcu uzdižu Broza, crvenu zvijezdu petokraku, kakvu su nosili i srpski četnici (Šljivančanin u Vukovaru) u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, a oni, jadni, opet ne smiju ni spomenuti slovo U, a kamoli da ga nose na majici.

Međutim, kako su nas četnici zvali u ratu? Da, dobro se sjećate, zvali su nas “ustašama”! Za njih smo to i danas. Hrvatska država čak i plaća odštete Srbima koji su stradali u ratu, a povrat tih sredstava potražuje od pojedinih hrvatskih branitelja (slučaj Norac, Lora, itd.). Majka Kata Šoljić je umrla još prije deset godina, a do danas nitko ne zna gdje su krvnici koji su ubili njezina četiri sina u Domovinskome ratu? Svi znaju za tragediju obitelji Zec, a nitko ne zna za tragediju obitelji Aleksander iz Vukovara: Emil, hrvatski branitelj (r.1959.) te njegova supruga Vlasta (r. 1966.) i sin Matej (r. 1989.) ubijeni su u tom gradu u jednome danu- 15. studenoga 1991.! U Slavonskome Brodu također je u vrijeme rata ubijeno čak 28 dječaka i djevojčica. Pala je srpska granata dok su se djeca igrala. Pa, što? Nikome ništa. Na sličan način još je ubijeno ili zaklano oko 400 njihovih vršnjaka, od kojih su mnogi tek krenuli u školu Gdje su ubojice tih malih i nevinih mališana koji su krivi samo za to što su bili Hrvati i što su se igrali u svojem dvorištu? Kad na malim ekranima svakodnevno gledamo ogorčene radnike, jer im se “ugasila” tvrtka, jer nisu mjesecima dobili plaće, kad gledamo kako pirotehničari spavaju u šatorima i svako malo protestiraju jer “nema novaca za čišćenje Hrvatske od mina”, a poglavito kad vidimo pojedine nogometaše koji navodno vrijede desetine milijuna eura, a na terenu se ponašaju kao da su se prvi put susreli s loptom, (svaka čast iznimkama, kao što je hrvatska nogometna reprezentacija) ne možemo a da se ne pitamo: jesmo li se za to borili?

Gdje su nam zapovjednici ratnih brigada? Neki su u bolnicama, drugi na psihijatrijama, treći su se ubili, četvrti razočarani jer ih ne zovu na nikakve svečanosti, čak ni na one gdje se povremeno poziva dvije tisuće „najzaslužnijih“ Hrvata!

Svojedobno smo dobili i Registar hrvatskih branitelja, ali nakon njega-sve je ostalo kao i lani, pa nije ni čudno što je okončao u ropotarnici! Pojedini političari su redovni gosti na obilježavanjima svake puške koja je pukla u nekoj šumi 1941., a hrvatski branitelji su sami ili uz svećenike ili biskupe na obilježavanjima pojedinih obljetnica pokolja (Jazovka, Macelj i sl.) koje su izvršili antifašisti nakon II. svjetskog rata. Znam, mnogi će sada reći- za većinu stvari krivi su i sami branitelji! Ti koji to kažu imaju pravo. Krivi smo. Prvo, što smo goloruki krenuli protiv dobro naoružanog agresora, a potom što smo stvorili državu. Zatim smo krivi što smo “bez ispaljenog metka”, kao igračku, predali državu političarima. Krivi smo jer smo dozvolili da nas bacaju u blato, ponižavaju, ubijaju ovrhama i ne daju nam dostojno živjeti. Istina, borimo se protiv nepravda perom i mirnim prosvjedima, a oni kojima se obraćamo ti nam se smiju, (svaka čast iznimkama), jer znaju da od toga nema ništa. Ako treba oni na vlasti, (lijevi ili desni) uvijek su imali i imaju pripravne pendreke i policiju, a policija zna što treba s “neprijateljima naroda”. (Ako ne zna pitat će ljude poput mesića i perkovića!).

Nu, iako o tim temama neprestano govorimo i pišemo, poglavito na portalima, sve je manje – više isto ko i lani!

Dokle?

Mladen Pavković

3 komentara na “Mladen Pavković: Otvoreno pismo (živim) hrvatskim braniteljima – da se ne zaboravi!”

  1. Stipe Repic Stipe Repic napisao:

    Previse pisemo po postovim a nepokusavamo se ujediniti i izaci na uluce pohapsit vladu i sve nevladine udruge koje se financiraju iz proracuna a non stop pljuju i lazu o RH cetnici sto su izgubili u ratu 91-95 sada dobivaju u miru i sprovode svoj plan Sanu 2 pa mogu reci da bolje i nezasluzujemo kad nezelimo napravit dvije stvari REVOLUCIJU I LUSTRACIJU.

  2. Nada Sintic Nada Sintic napisao:

    Koja tuga od zivota …

  3. Ivan Dragovoljac napisao:

    E, da je hrvatima samo 1 posto srca i pameti šta ih imaju ovi francuzi možda bi i mi onda imali državu a ovako zadnja vukojebina bila i ostala!!!Džaba trošiš tintu Pavkoviću, zar još nisi skužio ovaj kukavički i podanički mentalitet!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

komunističkizločini.net

Glas Brotnja

Dragovoljac.com

KŠBU

Kamenjar.com

Direktno.hr

Sloboda.hr

Narod.hr

HKV

Braniteljski-portal.hr

HRsvijet

Dnevno.hr

Hrvatsko Nebo

Read previous post:
NOVE PROMJENE: Dizel je pojeftinio više od benzina

Cijene goriva danas su opet pale, a posebno cijena dizela. Prema informacijama na stranici cijenegoriva-info, ali i na stranicama Ministarstva,...

Close