Objavljeno: Pet, sij. 12th, 2018

MOŽETE MI UZETI MIROVINU, ALI LJUBAV NE

 

Unatoč dilemi, sinoć sam pogledao kontraverzni film „Ministarstvo ljubavi“. Što sam poučio iz istog? Puno toga. Nisu u pitanju samo udovice hrvatskih branitelja, nego pisanje Zakona i ostalih akta, ali najviše ne poštivanje ustavnih normi.

Krajem ’80, pod vodstvom Slobodana Miloševića, jako se dobro znalo da će doći do rata, da se planira stvoriti tzv. Velika Srbija na granicama poteza Virovitica – Karlovac – Karlobag. Ta četnička ideologija, poznata iz II svjetskog rata, pokvarena, prljava, ali puna zločina, masakra i velika mržnja prema ne srpskom narodu. Uvijek ugroženi i uvijek u traženju prava koje im ne pripada. Pa tako je počeo lažni rat u Sloveniji, samo da se tzv. JNA iz Dežele povuče u Hrvatsku i zajedno sa četnicima započinje zločinački bal nad dijelovima okupirane Hrvatske. Ma nije se birao niti Zagreb, kao mjesto koje po ničem nije bilo crta bojišnice, ali u dva navrata srbočetničke snage uz pomoć JNA su granatirale glavni grad Hrvatske sa ciljem uništavanja bolje rečeno ubijanja nevinih civila.

Tko se priprema za obranu Hrvatske? Pokret HDZ-a, PHR-ovci, ZNG-e, pripadnici MUP-a, HOS-ovci, a gledano, ljudi nekog doba između 20 – 30 godina. Ne smijemo svakako zaboraviti naše maloljetne dragovoljce. No velika veličina ove generacije, ne želi braniti Hrvatsku, ne želi se boriti za slobodu Hrvatske, ne želi već bježe iz Hrvatske u Svijet. Od sveukupnog stanovništva Hrvatske, samo 70 000 pripadnika Oružanih snaga, kroz razne postrojbe kreće u rat protiv treće vojne sile u Europi. Moram priznati i pomalo ne organizirana vojna formacija, uspijeva zaustaviti horde četnika, paravojnih srpskih postrojbi, tzv. JNA. A kasnije i u protu udaru, osloboditi dio zauzetog područja, od Bilogore do Lipika.

Pomalo i nebitno u ovoj priči, što se sve događalo u toj 1991 godini, ali nikako ne smijemo zaboraviti, da su ljudi ginuli, ranjavani, ozljeđivani, neki na kraju vršili suicide. Ta sila od 70 tisuća bojovnika bila tih ili te godine dika i ponos hrvatskog naroda i države.

U VRO „Bljesak 95“ i „Oluja 95“ dodatno se mobilizira oko 150 ili čak 200 tisuća novih branitelja, da se i oslobodi područje SAO Krajine, što je i uspjelo, a na kraju i mirnom reintegracijom, oslobođena je i Istočna Slavonija.

 

U ratu sveukupno pogiba oko 16 tisuća ljudi, oko 30 tisuća ozlijeđenih, oko 200 tisuća prognanih, a ono što najviše boli 402 djece nije doživjelo kraj rata, odnosno nisu mogli odrasti, jer im je zločinac nasilno oduzeo život.

I onda počinje prebrojavanje krvnih zrnca. Mnogi branitelji napuštaju postrojbe, neki više nisu perspektivni za vojnu službu, država nema strategiju skrbi branitelja, osim slanja u mirovinu takvih ljudi. Počine hajka na branitelja i one istinske i one koji su lovili u mutnome. Najviše boli kada se krene na istinskog branitelja, jer eto netko je bio u Minkenu i zbog njega mora stradati i onaj koji proveo rat u rovu, koji je izgubio svoje suborce. Od dike i ponosa, postali smo paraziti društva, omraženi i ljudi nas više ne vole. Za nagradu dobili smo mirovine, ali nitko ne gleda kolika je najniža braniteljska mirovine, nego se gleda ona najveća mirovina. Javni linč preko mediji, ma branitelji ne smiju ništa, a da nisu popljuvani i od medija  od javnosti. Izborili su slobodu za 4 milijuna ljudi i sada su oni krivi što su neki krali, privatizirali, vršili pretvorbe. Branitelji su krivi što su kukavice ili promišljeni napustili Hrvatsku ne želeći uzeti oružje u ruke. Mnogo je takvih koji sada napadaju hrvatske branitelje, a po godinama starosti mogli su biti s nama na prvoj crti bojišnice, ali eto nisu, ali si daju za pravo dijeliti moralne vertikale i prozivati one, onih prvih 70 tisuća koje su spriječile totalnu okupaciju Hrvatske, a kamoli koliko bi mrtvih bilo kao rezultat Domovinskog obrambenog rata.

Više oguglali na ta stalna prozivanja, podmetanja, javnog linča, eto na metu dolaze i udovice ili udovci hrvatskih branitelja ili braniteljica. Već kažnjene smrću svojih bračnih partnera, tugom i boli, a ne dao Bog da su poneke vidjele svoje muževe u kakvom su stanju izgledali. Nema bračnih niti izvan bračnih zajednica. Tim ženama je zabranjen daljnji normalni život. Ostale su bez muževa, ostale su bez obitelji, još k tome ako su imale djecu morale su biti i otac i mati. Krive što su njihovi muževi ili supruge dali život za slobodu oko 4 milijuna građana Hrvatske, ne smiju zasnovati obitelj, ne smiju imati partnera. Njima je sudbina i život zapečaćena. I opet, evo vam mirovina i šutite. Riješili smo problem, barem se tako mislilo. Nakon lova na lažne branitelje, gdje stradavaju i istinski, bio je i lov na udovice, koje su već kažnjene smrću svog bračnog partnera. Je su li mogle birati? Da im muž ode u Minken ili u obranu Domovine.

I sada takvi pizduni, koji su mogli nositi pušku na ramenu, snimaju filmove prikazujući ili otvaraju bolne rane nakon 26 godina od početka rata. Mi se ne bavimo agresorima, već samima svojima, jer kao oni su najveći uzročnik svega lošeg u Hrvatskoj. E pa što niste uzeli pušku i vaša supruga ili suprug dobio hrvatsku zastavu uz tri metka u zrak. Vi ćete sada nama čitati lekcije da je sve to bilo pogrešno. E malo za ….b, manite se više branitelja i udovica, jer vi ste ti koji ste izdali Domovinu. Vi ste paraziti koji na tuđoj nesreći ubirete novac, vi ste ti koji nisu dostojni biti na tim radnim mjestima na kojim jeste. I tko drži glavna mjesta medija. Od Saše Lekovića, Gorana Radmana, nosač štafete drugu Titu, Ace Stankovića, Matije Babića i još mnogih…. medije nam drže bivši članovi CK SKH ili CK SKJ, komunistički simpatizeri. Zato imamo više filmova ovakvog sadržaja, a manje filmova o istini Domovinskog rata. I dok takvi kolo vode, mi ćemo na državnoj televiziji gledati napade na hrvatske branitelje, udovice, na sam Domovinski rat, odnosno prikrivenu težnju za bivšom Yugom. Pa drugovi novinari, filmaši, zarotirajte malo priče, jer ovo što vi plasirate, kako bi drug Aco rekao dogodio se građanski rat, sada po godini rođenja, mogao je nositi pušku, ali upitno je na kojoj bi strani bio.

Dok smo se mi borili za Domovinu, ginuli, bili ranjavani, drugi su si stvarali pozicije, da bi danas poput Frljića i Marinković i još neki ismijavali se na račun obrane za Domovinu i sve što ide uz  tu borbu, a to je i ljubav, ali i u rat se ide ginuti. Vi niste bili spremni za to, ali sada ste spremni pljuvati po Svetinji, Domovinskom ratu. Vrijeme je da više neki filmovi ne vide platno, jer su financirani iz državnog proračuna, HRT pretplatom, blago rečeno financirani su od ljudi koji su u medijskom linču. Vlada bi morala voditi računa o ovome, a ako i ministar hrvatskih branitelja ne uspijeva utjecati na rukovodstvo HRT-a ili Vlada, onda ne znam kome je to rukovodstvo odgovorno.

I za kraj podržati ću svaku inicijativu Udrugu žena u Domovinskom ratu Zadar, jer njihovo pismo je znam, ono što kažu, to će i napraviti.

Dražen Šemovčan Šeki

 

J.D.
Pratite me

J.D.

Tajnica UHB RH / novinarka / radijska voditeljica i urednica at UHB RH / Braniteljski Radio RH / Portal Dnevnih Novosti
Udata, supruga dragovoljca i hrvatskog branitelja, majka troje odrasle djece, dugogodišnji borac za braniteljska prava.
J.D.
Pratite me

4 komentara na “MOŽETE MI UZETI MIROVINU, ALI LJUBAV NE”

  1. Tomica Milovac napisao:

    Uvjek nadodati majku LUSTRACIJU.

  2. Dijego Ribarić napisao:

    Istina od riječi do riječi. Puna podrška.

  3. Darija Buljac napisao:

    Bravo ❤️
    Puna podrska od moje malenkosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

komunističkizločini.net

Glas Brotnja

Dragovoljac.com

Kamenjar.com

Direktno.hr

Sloboda.hr

Narod.hr

HKV

Braniteljski-portal.hr

HRsvijet

Dnevno.hr

Hrvatsko Nebo

Read previous post:
ČIČAK O PROSVJEDU UDOVICA BRANITELJA ‘Umoran sam od takvih SUBNOR-ovskih događanja’

Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak u Studiju 4 osvrnuo se na prosvjed udovica branitelja ispred HRT-a i na gostovanje Stjepana...

Close