Objavljeno: Sri, lis. 31st, 2018

Operacija Otkos 10 – Za manje od stotinu sati oslobođeno 300 km2

Prva faza operacije počela je 31. listopada, a završila 4. studenog 1991.

Nema boljeg osjećaja nego kad ih gledate dok bježe – reći će profesor Ivica Debić. – Da nismo uspjeli, pala bi Slavonija – dometnut će Ante Delić, doktor prirodnih znanosti.

Životni i ratni put njima se dvojici isprepleo u Grubišnom Polju gdje je Delić u srednjoj školi predavao biologiju, a Debić i danas predaje fiziku. Kad je zamirisalo na rat, ni trena nisu dvojili što im je činiti. Ante Delić bio je prvi predsjednik tamošnjeg Kriznog štaba, Ivica Debić njegov član te načelnik za sigurnost 57. samostalnog bataljuna ZNG, oformljenog u rujnu 1991. godine ( u prosincu preimenovan u 77. samostalni bataljun).

Još jedna učena glava, magistar šumarskih znanosti Ivan Volf, s njima je, kažu, sudjelovao u organizaciji obrane u Grubišnom Polju. On je najprije bo član Kriznog štaba, a kasnije Vladin povjerenik za Grubišno Polje. – Sva trojica smo diplome imali i prije rata – govore.

Nakon što je oformljen Krizni stožer razvlasitili su projugoslavenske vlasti u općini i posvetili se pripremama za obranu. – Ovdje je na prvim izborima pobjedio SDP, a mi smo bili u ilegali. Ja sam osnivao HDZ iz kojeg su me 1992. godine, kada sam javno upozoravao da se ne može krasti, izbacili. Mislim da sam prvi u državi kojeg su izbacili iz te stranke – govori Debić.

Te ratne 1991. godine gotovo dvije trećine ondašnje općine Grubišno Polje do jeseni su bile okupirane. Kad se krenulo u oslobađanje vojarni, oružje je stiglo i do branitelja ovoga kraja. S prvim danom listopada počele se pripreme za operaciju Otkos – 10. Zapovjednik II. operativne zone Bjelovar pukovnik Miroslav Jerzečić 4. listopada 1991. imenovao je pukovnika Franju Kovačevića zapovjednikom operacije. Debić mu je bio pomoćnik za sigurnost, a Delić za političku djelatnost i moral.

Otkos -10 bila je prva planirana i potpuno provedena oslobodilačka operacija oslobađanja okupiranog područja Republike Hrvatske. Bilo je važno onemogućiti neprijatelja da presječe Podravsku magistralu, jedinu cestu koja je spajala Slavoniju sa ostatkom Hrvatske. – Spriječio sam da informacije o operaciji idu van. Jezerčić je odlučio da krenemo uoči velikog blagdana, Svih svetih.

U operaciju smo krenuli bez znanja Zagreba – priča Debić. Otkriva nam on i kako je operacija u kojoj je oslobođeno gotovo 300 kilometara do tada okupiranog područja Bilogore dobila ime: – Podrijetlom sam iz Gore, malog mjesta na Baniji između Gline i Petrinje. Na selu je otkos prvi zamah. Broj deset u nazivu operacije dao je zapovjednik – kaže.

A u operaciju Otkos -10 krenulo se 31. listopada 1991. godine u šest izjutra. Ivica Debić i Ante Delić o toj su operaciji prije četrnaest godina napisali i knjigu Otkos-10. U njoj su opisali kako je tekla operacija. Tako navode da su sa sjevera neprijatelje napadali pripadnici 127. brigade ZNG iz Virovitice, čije su “pojačanje” bila tri tenka i pet BOV-a, zatim koprivnička dragovoljačka satnija, satnija virovitičke policije i 19. mješoviti protuoklopni artiljerijski divizion Virovitica.

Glavni smjer napada bio je uzduž komunikacije Virovitica-Lončarica-Grubišno Polje. Sa sjeverozapada su krenule dvije satnije bjelovarske specijalne policije, 2. satnija grubišnopoljskog 57. samostalnog bataljuna ZNG, protudiverzantska satnija 2. OZ Bjelovar, samostalni vod ZNG Veliko Trojstvo, policija iz Velikog Grđevca uz topništvo T-12 i vod minobacača 82 mm. Neprijatelje su s juga napadali 1. i 3. satnija i velikozdenački vod iz sastava 57. samostalnog bataljuna ZNG Grubišno Polje, satnija policije Grubišno Polje, topnička grupa 52. samostalnog bataljuna ZNG Daruvar i oklopno-mehanizirani vod iz 105. bjelovarske brigade, pomognuti odredima Narodne zaštite iz sela u općini Grubišno Polje. Dijelovi samostalnog 52. bataljuna Daruvar i odredi NZ Velike i Male Maslenjače sudjelovali su u blokadi.

Hrvatske postrojbe brojile su ukupno 2647 branitelja. Neprijateljska vojska imala je veliku količinu teškog naoružanja i podršku zrakoplova JNA te 1750 vojnika u sklopu jedinica 28. partizanske divizije. Prvog dana operacije oslobođena su sela Gornja Kovačica, Velika Barna, Gornja Rašenica i Treglava, a za promet je otvorena cesta Veliki Grđevac – Grubišno Polje. Toga dana poginuli su branitelji – Marijan Derežić, Velimir Bijelić, Ivan Kuzminski te Josip Romozi. S evakuacijom civila Srbi su počeli drugog dana operacije, kada su snage hrvatskih branitelja oslobodile Lončaricu, Sibenik, Zrinsku i Cremušinu.

Nakon spajanja 127. brigade i 57. samostalnog bataljuna oslobođena je prometnica Virovitica – Grubišno Polje. Na poligion JNA u Gakovu hrvatske su snage ušle četvrtog dana operacije. Uspostavljanjem nove crte obrane Munije – Turčević Polje- Dijakovac.

4. studenog 1991. godine okupirano područje općine Grubišno Polje bilo je potpuno oslobođeno. Stvoreni su uvjeti za produžetak djelovanja na papučko-daruvarskom bojištu: Prva faza operacije Otkos -10 tada je bila potpuno provedena – kaže Ivica Debić.

Ante Delić dodat će kako je ova operacija bila jedna od ključnih za obranu Hrvatske.

Nakon što je 5. studenog 1991. postignut dogovor o prekidu vatre, stalo se s provođenjem Ledine, druge faze operacije Otkos 10 koja je počela 5. prosinca. Snagama hrvatskih branitelja priključili su se 55. samostalni bataljun ZNG-a Bjelovar i postrojba Slatina uz 52. samostalni bataljun ZNG-a Daruvar.

U desetodnevnim borbama koje su uslijedile oslobođena je prometnica Veliki Bastaji – Miokovićevo. Čišćenje Bilogore tada je završeno. – Na ovom je području poginulo 96 civila. Krvi je bilo k’o u priči. Nas su napali naši sumještani i tu nema oprosta. Ubrzo nakon oslobađanja ovo područje je “okupirao” Unprofor čime je u znatnoj mjeri gušena gospodarska i druga aktivnost u razvoju kraja – priča Debić.

Dok govore o danima rata ne mogu se Delić i Debić ne prisjetiti priče o mladom Francuzu koji je auto-stopom krenuo braniti Hrvatsku. Ime mu je Daniel Cordary, za život je zarađivao održavanjem automata za igre na sreću. Za rat u Hrvatskoj doznao je ljetujući s obitelji u Istri. Htio je otići pomoći Vukovaru. Posljednjeg dana rujna pojavio se u Grubišnom Polju pa su sumnjičavi ljudi odmah pozvali Ivicu Debića. Sporazumjevali su se na njemačkom jeziku. Objasnio mu je Debić da je problem doći i do Virovitice, a kamoli do Vukovara, pa mu ponudio da ga sutradan odveze u Viroviticu. Ali, taj je dan nešto iskrsnulo i Cordary je ostao braniti Grubišno Polje: – Sve su mu cipele bile prevelike i u rat je otišao u svojim tenisicima, dok iz Đurđevca nisu stigle čizme koje smo naručili za njega. A ja sam u cipelama koje su bile namijenjene njemu na kraju proveo rat – kaže Ivica Debić.

Branitelji iz ovog kraja danas su okupljeni u udruzi Bilogora ‘91, prvoj braniteljskoj udruzi u RH.

Autor: arhiva/PDN

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

komunističkizločini.net

Glas Brotnja

Dragovoljac.com

Kamenjar.com

Direktno.hr

Sloboda.hr

Narod.hr

HKV

Braniteljski-portal.hr

HRsvijet

Dnevno.hr

Hrvatsko Nebo

Read previous post:
PODCAST VELEBIT – Željko Cvrtila: Zašto u sigurnosnom sustavu Hrvatske konstantno cure informacije?

Gost: stručnjak za nacionalnu sigurnost Željko Cvrtila. Zašto se strategija nacionalne sigurnosti u Hrvatskoj odnosi na stanovništvo, a ne na...

Close