Published On: Pon, sij. 7th, 2019

POČEO JE SLOM EUROPSKOG MIROVNOG PORETKA

Dramatični i konfuzni slijed zbivanja tijekom 2018. godine potvrdio je da je na globalnoj razini, sa težištem na kopnenoj masi Euroazije, polako ali sigurno i nepovratno propada stari mirovni poredak. Nastupa vrijeme neizvjesnosti i sasvim izglednog masivnog geopolitičkog preslagivanja koje već sada neporecivo najavljuju sve učestaliji sukscesivni djelomični kolapsi sustava u vidu regionalnih sukoba i ratova.
Koliko god to naizled djelovalo nemoguće, svi državni entiteti i sve granice postaju upitne jer su nastale na istim temeljima postavljenim Versailleskim sporazumima, posebice one u Istočnoj i Srednjoj Europi. Otkopčavanje patent-zatvarača poretka počelo je na Bliskom istoku rušenjem granica Sirije i Iraka kao izdanaka istog poretka. Nastavlja se u Jugoistočnoj Europi gdje će, ukoliko se nastavi sadašnji smjer razvoja zbivanja i definiranja međusobnih odnosa, doći do masivne geopolitičke rekonstrukcije, koja, kao i na Bliskom istoku uključuje i promjene granica. I dakako – ratna razračunavanja. Iako pokušavaju to prikriti, činjenica je da svi regionalni akteri upravo to čekaju, čime se može objasniti i neobično vanjskopolitičko ponašanje i naizgled prilikama neprilagođena politika regionalnih sila. Svi kao napeta puška čekaju nastavak procesa na europskom tlu, spremni krenuti u lov na nekada davno izgubljena područja oduzeta Versailleskim sporazumima, od Turske, Mađarske, Italije preko Slovačke, Poljske i Rusije na stolovima su već raširene karte i čeka se trenutak novog geopolitičkog iscrtavanja.
Kako smo već u ranijim analizama zaključili, u plamenu ratova diljem svijeta, kao sastavnih dijelova jednog razlomljenog, asimetričnog globalnog sukoba za životne resurse, ruši se stari međunarodni poredak, a novi se na razdjelnici sukoba vodećih svjetskih sila tek stvara. Stoljeće nakon uspostave Versailleskog mirovnog poretka iz rovova Velikog rata i sedam desetljeća nakon završetka 2. svjetskog rata, koji ga je samo potvrdio i učvrstio čeličnom transatlantskom šakom narasle američke velesile, nastupilo je vrijeme njegove razgradnje. Što će nakon njega na prostorima Euroazije -Mackinderova geopolitičkog srca svijeta, Heartlanda kao centralne svjetske kopnene mase nastati i odrediti budućnost Europe, Bliskog istoka, Afrike i Azije obični smrtnici, izvan labirinata političkih i financijskih vladara svijeta, ne mogu spoznati.
No jedno je sigurno – u tom međuvlašću geostrateških poredaka, kao uvijek u povijesti i sada nastupa vrijeme nestabilnosti, barbarizma, terora i ratova.
Programirane gospodarske krize dizajnirane za prelijevanje bogatstava iz mase slabijih fizičkih i državnih subjekata prema moćnijima u hranidbenom lancu silom nametnutog socijalnog darvinizma, pokrenuti kanibalizirani bliskoistočni ratovi, kakve svijet stoljećima nije vidio, kreiranje islamističkog terorizma i njegovo usmjeravanje prema europskom srcu svijeta, a potom afričkom i azijskom dijelu geopolitičkog središnjeg kopna, izrodili su tragične događaje koji su obilježili proteklo desetljeće i nastavili se 2018. godine. Njihovi učinci na političkom, gospodarskom, vojnom i socijalnom planu potvrđuju slutnje da je pred vratima ustinu smjena povijesnih epoha, koja niti ovoga puta neće proći bez krvoprolića, gladi, progona i stradanja. Pred našim očima ruši se stari europski i međunarodni poredak u svojim korijenima, nastao iz versailleskih nagodbi pobjednika 1. svjetskog rata, a novi tek nastaje u globalnom sukobu silnika koji polako razaraju i sam pojam međunarodnog prava i civiliziranih međunarodnih odnosa, pretvarajući ih u poprište obračuna zaraćenih bandi. Predvođene najmoćnijim državama svijeta one bez ikakvih obzira kamatare i utjeruju pod svoje okrilje slabije države, a vojne intervencije izravno ili preko posrednika u drugim državama pod krinkom humanitarnih intervencija, zaštite demokratskih prava naroda ili pak zaštite nekog navodno ugroženog etničkog korpusa postale su pravilo, a ne iznimka. Kada međunarodni odnosi postanu toliko slični kriminalnoj sceni, a tijela UN-a korumpiranoj i gangovskim sklonostima podjeljenoj policiji, postaje razvidno da nastupa doba globalne prespodjele moći i, posljedično, vrijeme ekonomskog i vojnog nasilja.
U članku za Foreign Affairs od 11. prosinca 2018. godine, Richard Haass, dugogodišnji dužnosnik američkog ministarstva obrane i State Departmenta, direktor odjela za Bliski istok i Jugoistočnu Aziju National Security Councila, te Specijalni savjetnik predsjednika Georghe H.W.Busha upozorava da je proces urušavanja mirovnog sustava pokrenut i da je nepovratan te ako se ne stavi pod kontrolu neizbježno dovodi do kaosa prije stvaranja novoga poretka. Situaciju uspoređuje s urušavanjem mirovnog poretka koji je u Europi stvoren nakon Bečkog kongresa 1815. godine i koji je manje više uspješno osiguravao mir u Europi sve do kraja 19. stoljeća pa i do samog 1. svjetskog rata. U članku Haass upozorava da se iz tadašnjeg procesa destrukcije poretka, koji je gotovo identičan današnjim zbivanjima, mogu izvući dvije pouke. Prva je da iako je postojeći mirovni poredak sve manje odgovarao promjenjenim interesima vodećih sila njegov raspad nije počeo „zbog neslaganja zbog društvenog i političkog poretka u Europi, već zbog konkurencije na periferiji“. Upravo to se i danas događa, ratni plamenovi Bliskog istoka i konfuzna sučeljavanja na jugoistoku Europe najava su zbivanja u Europi. Kao drugu pouku Haass navodi činjenicu da su vodeće elite prekasno shvatile da politika njihovih država vodi rušenju poretka, a kada su shvatile bilo je prekasno da se uspostavi nadzor nad započetim procesom i osigura bilo kakav funkcionalan sustav. Haass opširni članak, u kojem opisuje razloge koji su doveli do urušavanja poretka, završava konstatacijom: “Dobra je vijest da je svijet daleko od mogućnosti neizbježne katastrofe, a loša je vijest da je daleko i od mogućnosti da neće doći do katastrofe“.
Jedna od bitnih dionica smjene povijesnih epoha i sigurnosnih poredaka odvija se na Bliskom istoku i predstavlja uvod za ono što će u drugoj fazi smjene zahvatiti Europu. Ratni sukobi s bliskoistočnog dijela jedinstvenog velikog povijesnog, geostrateškog preokreta u vidu islamističkog terora i imigracijske opsade upozoravajuća su najava budućih događaja. Tijekom nekoliko proteklih godina europskoj javnosti postalo je jasnije nego ikad ranije kako je sudbina Bliskog istoka i Sjeverne Afrike neraskidivo povezana s Europom i da zajedno čine istu geopolitičku cjelinu. Politička karta Bliskog istoka s još uvijek postojećim državnim granicama nastala je britansko-francuskom podjelom bliskoistočnih posjeda u 1. svjetskom ratu poraženog Osmanskog carstva kroz tajni sporazum Sykes-Picot i kasnije de iure potvrđena mirovnim sporazumom s Turskom 10. kolovoza 1920. u Sevresu, predgrađu Pariza. A taj sporazum iz Sevresa sastavni je dio Versilleskog mirovnog procesa i njime uspostavljenog geopolitičkog poretka u Europi, koji se zahvaljujući odluci saveznika u 2. svjetskom ratu da se sve države nakon rata moraju uspostaviti u granicama na dan njemačkog napada na Poljsku 1. rujna 1939., očuvao gotovo netaknut do današnjeg dana. Toliko dugo je opstao zahvaljujući prije svega uspostavljenoj ravnoteži snaga između Istoka i Zapada na ratištima “hladnog rata“, jer niti jednoj strani nije padalo na pamet unositi bilo kakvu nestabilnost u svoju interesnu sferu. Pad berlinskog zida otvorio je put promjenama, a najmoćnije europske države, svjesne opasnosti odumiranja starog mirovnog poretka, odmah su ga krenule zamijeniti svojim novim mirovnim sustavom – pretvarajući Europsku ekonomsku zajednicu u Europsku uniju. Ona još uvijek za vodeće europske države nije postigla sposobnosti i karakter instrumenta koji može jamčiti sigurnosni sustav. Odatle toliko grozničava želja za njezinom centralizacijom i pretvaranjem u federalnu državu i širenje straha od mogućeg raspada, jer raspad ovakve Europske unije bio bi za vodeće europske države istovremeno i kolaps njihovog sigurnosnog poretka u Europi. Nastala praznina otvorila bi vrata međusobnim teritorijalnim prebijanjima računa iz prošlosti, jačanju separatizama u europskim državama, opasnosti preljevanja ratnih sukoba s Bliskog istoka na europsko tlo i na kraju bi rezultirala direktnom intervencijom američke politike na uspostavljanju stabilnog poretka. Američka politička intervencija bila bi poniženje za europsku političku elitu, a veliko je pitanje bi li Amerikanci uopće odmah djelovali ili bi pustili da se Europa prethodno guši u vlastitoj nemoći.
Ne čude, stoga, dramatične izjave europoskih dužnosnika. Tako još početkom prosinca 2015. godine tadašnji predsjedavajući Europskog parlamenta Martin Schulz u “Die Weltu“ poručuje, kako je Europska unija u opasnosti i da joj prijeti opasnost od raspada: “Nitko više ne može sa sigurnošću tvrditi da će EU postojati za 10 godina. Alternativa je Europa u kojoj prevladavaju nacionalizam, granice i zidovi. To bi bilo katastrofalno, jer takva Europa ponovo bi vodila naš kontinent u katastrofu.“
Bivši dugogodišnji njemački ministar vanjskih poslova i vicekancelar Joschka Fischer, u autorskom članku u studenom 2015. godine pod naslovom „Povratak geopolitike u Europu“, već tada daje naslutiti buduća velika geopolitička preslagivanja: „Europa mora shvatiti da će krize iz susjednih regija prije ili kasnije naći na svome pragu ukoliko se ne bude brinula o svojim geopolitičkim interesima. Za razliku od SAD-a, Europa nije kontinent izoliran oceanima. Ona je zapadni kraj goleme euroazijske kopnene mase. Istočna Europa, Bliski istok i Sjeverna Afrika su njeni izravni susjedi i to nestabilno susjedstvo predstavlja najveći sigurnosni rizik za Europu u 21. stoljeću…..Cijela sredozemna regija, uključujući strateški važnu sjevernoafričku obalu, igra ključnu ulogu u europskim sigurnosnim prosudbama. Izbor za Sredozemlje je između Mare Nostrum ili regije nestabilnosti i nesigurnosti.“ Članak zaključuje znakovitom porukom: “Povratak geopolitike određuje hoće li temeljni izbor pred Europom u 21. stoljeću biti samoodređenje ili vanjska dominacija“. Joschka Fischer nesumnjivo smatra kako Europa mora ponovo izgraditi geopolitički poredak na svojim interesnim prostorima, jer stari sigurnosni sustav više ne postoji.
Miris nadolazeće smjene političkih epoha, očito je, širi se europskim prostorima iz pravca Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, jer bliskoistočni ratovi pokrenuti po američkoj agendi stvaranja „Novog Bliskog istoka“prekrajanjem državnih granica iscrtanih britansko-francuskom podjelom posjeda poraženog Osmanskog carstva nakon 1. svjetskog rata, u svojoj su biti razgradnja Versailleskog mirovnog sustava na prostorima Bliskog istoka i neizbježno otvaraju pitanja njegovog konačnog dokidanja na europskim prostorima. Tako su američki orijentalni ratovi za naftu, kojima se politika velikih europskih država, gonjena pohlepom svog kapitala oportuno priključila, nakon transfera islamističkog terora i milijuna migranata zadali svojom europskim saveznicima i suparnicima još jedan snažan udarac ispod pojasa.
Europa i njezina Europska unija, stvorena kao zamjena umirućem Versaileskom mirovnom poretku, nalazi se pred povijesnim izazovom velikog geostreteškog preokreta. Hoće li Europska unija uspjeti zamijeniti stari mirovni poredak ili će biti pregažena pitanje je svih pitanja i odgovor na njega određuje rat i mir na europskim prostorima. Problem s Europskom unijom je u tome što i države članice postavljaju pred sebe izbor koji Fischer u svom članku postavlja pred cijelu EU – samoodređenje ili vanjska dominacija. I države članice, kao što su Mađarska ili Poljska, koje se od strane europske elite uporno prozivaju kao rušitelji Europske unije, kao suverene države imaju pravo na svoje geopolitičke interese. Unutar EU, koja pokušava oduzeti što više suverenosti državama članicama i pretvara se u centraliziranu super državu, raste otpor onih koje žele sačuvati svoje nacionalne suverenitete. Istovremeno tinja pobuna slabijih i zaduženih država članica s dna uspostavljene hijerarhije članica i koje bruxelleski i politički vrhovi najmoćniji država planiraju odvojiti u posebnu kategoriju članica u nižoj razvojnoj brzini.
Izvor svih problema je zmija othranjena u njedrima Europske unije, koja svakim danom proždire socijalnu strukturu, moralni integritet, kulturni i vjerski identitet europskih naroda. Nametnuta amerikanizirana radikalna društvena i gospodarska liberalizacija, odjevena u ruho globalizacije, zahvaća sve države članice, razara njihovu društvenu strukturu, sustave socijalne sigurnosti, etičke i kulturne vrijednosti, unosi nesigurnost, strah i beznađe, a potom posljedično uništava i same nacionalne identitete država i stavlja Europsku uniju i njezine države pod potpunu američku dominaciju kako bi se kontrolirala njena potencijalno opasna geoekonomska i geopolitička moć. Pri tom se države članice EU slažu u hranidbeni lanac na čijem vrhu su najrazvijenije, a na dnu problematične novoprimljene i zadužene države, kojim se pod nadzorom bruxelleskih labirinata moći i ECB-a osigurava transfer kapitala od slabijih prema jačima. U europskim vladajućim krugovima omrznuta Marine Le Pen, čelnica francuskog „Nacionalnog okupljanja“ dugo i uporno upozorava da je, zapravo, „globalizacija barbarstvo. Vladanje cijelim svijetom od strane moćnih multinacionalnih korporacija i krupnog financijskog kapitala vodi narode i njihove nacionalne države u propast, pa države moraju svojom regulativom postaviti limite.“ Le Pen upozorava da mjere rezanja javnih rashoda u cilju konsolidacije državnih financija po mjerama koje je određuju Berlin i Bruxelles, a koje idu na štetu najsiromašnijih slojeva stanovništva, dovode do socijalne razgradnje društva i nacije, uz istovremeno uništavanje i samog pojma nacionalne države. Taj povratak u ustroj društva prije formiranja nacionalnih država je povratak u barbarstvo, što je prema mnogima uostalom i cilj globalizacije – uskratiti pojedincima i narodima zaštitu vlastite države.
Globalizacijski procesi i matrica uništavanja nacionalnih država ovladali su svim aspektima politike, gospodarstava i financija Europske unije. Takva Europska unija ipak nema šanse biti temeljem novog europskog geopolitičkog i mirovnog sustava, jer je uzela nacionalne suvrenitete država članica i prijevarno ih predala u ruke američkog, arapskog i internacionalnog krupnog kapitala koji upravlja tokovima globalizacije na europskim prostorima. Globalizacija je u biti čista geopolitika i stoga će novu geopolitičku konstrukciju i političku epohu u Europi stvoriti isti oni koji u razaranju Bliskog istoka stvaraju tamo novi geopolitički poredak, sa svim predvidivim posljedicama po Europu.
Tragični događaji koji su u Europi i na Bliskom istoku obilježili 2018. godinu dva su lica iste globalizacijske medalje. Nova epoha koja kuca na europska vrata je epoha istinske vladavine globalizacije. Ona je okrutna, nadnacionalna i barbarski bahata. Ukoliko europski narodi to dozvole njezin mirovni poredak odrediti će Europu za vrijeme puno dulje od trajanja Versailleskog mirovnog sustava.

Pratite me

Dražen Šemovčan Šeki

Dragovoljac DR, HRVI, odlikovan za ratne zasluge u Zapadnoj Slavoniji (Pakrac – Lipik – Daruvar), umirovljeni viši policijski inspektor. Godinama se bavi problematikom hrvatskih branitelja, trenutno predsjednik Udruge hrvatskih branitelja RH-a te jedan od glavnih urednika i voditelja na Braniteljskom radiju RH.
Dražen Šemovčan Šeki
Pratite me
Displaying 1 Comments
Have Your Say

Leave a comment

Zaklina-Design

komunističkizločini.net

Dragovoljac.com

KŠBU

Kamenjar.com

Direktno.hr

Narod.hr

Braniteljski-portal.com

Dnevno.hr

Read previous post:
Marijan Knezović: ‘Plenkoviću je važniji Pupovac od nepokopanih i nestalih branitelja’!?

Plenkoviću je važniji Pupovac od nepokopanih i nestalih branitelja, zaključio je mladi kolumnist i politički aktivist Marijan Knezović u komentaru...

Close