RATNA PRIČA SPECIJALCA SLAVKA MUŽE

Osam naših bojovnika „Osa“ na ratištu je izgubilo život, dok ih je 16 bilo lakše i teže ranjeno. Poginuli su Đuro Lovreković, Marijan Dražetić, Ivan Malinac, Žarko Raf, Mario Kolić, Predrag Kozar, Marinko Sesar i Ivan Križanac. Njihova se imena ne smiju zaboravljati, jer su našoj domovini darovali svoje živote. Podsjetit ću k tome da su ukupno 762 pripadnika Specijalne policije RH izgubili život na braniku moderne hrvatske države

Napisao: Josip Frković

Neka vas čuva dragi Bog, kako bismo mi čuvali Hrvatsku!“. Tim je riječima sudionike sisačke svečanosti, uz obljetnicu ustroja Specijalne jedinice policije „Ose“ i predstavljanja njene kolorirane i reprezentativne monografije, pozdravio ratni zapovjednik general Mladen Markač. Autorima vrijednoga izdanja, mladom povjesničaru Borni Mariniću i uredniku Stjepanu Bekavcu, izraze zahvalnosti u dvorani Doma kulture uputio je predsjednik Udruge „Osa“ Slavko Muža (52). Rođeni je to Glinjanin iz Soline, pripadnik SJP-a, koji je prije nepunih 27 godina s ostalim specijalcima iz Lučkoga pritekao u pomoć srbočetničkim oružjem napadnutim hrvatskim pripadnicima djelatnoga i pričuvnoga sastava Policijske postaje u Glini. Svibanjskih desetak dana iza ovoogodišnje svečanosti u Sisku, baš na praznik Oružanih snaga RH, s predsjednikom udruge policijskih branitelja domovine, Slavkom Muža, podsjetili smo se na teške trenutke rađanja hrvatske slobode i stvaranja jedne grane obrambenoga dragovoljačkoga štita. – Opće je poznata činjenica da se, voljom jugorežima i njegovih komunističkih sljedbenika u našoj domovini, prethodno razoružana Republika Hrvatska našla pred velikim iskušenjima. Usprkos toj činjenici, još od kninske odmetničke balvanije, 17. kolovoza 1990., počelo je formiranje domoljubnih skupina i postrojbi ZNG-a. U ožujku, pak, 1991. ustrojava se specijalna postrojba sisačko-moslavačke Policijske uprave. Njeni su pripadnici bili raspoređeni u ugroženom pounjskom Kozibrodu, sa Stjepanom Lugarićem na čelu, dok sam u Viduševcu zapovjednu dužnost preuzeo ja.

Od Milankovića do Prvonošca

Napominjem da sam do izbijanja Domovinskoga rata, kao diplomirani policajac, djelovao u sektoru milicije za posebne namjene u Lučkom. Kao i ostali domoljubni hrvatski djelatnici službi sigurnosti, znao sam gdje mi je jedino mjesto i, da se slikovito izrazim, prema kome uperiti puščanu cijev. Nije bilo onoga o čemu me vi u lokalnim slučajevima jedne Sunje pitate „tko prvi stavi šahovnicu, dobit će moj metak…“ Naprosto smo predosjećali tko kako diše, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Specijalna jedinica policije utemeljena je zapoviješću ministra unutarnjih poslova, pok. Josipa Boljkovca. Prvi zapovjednik „Osa“ bio je u „Bljesku“ promaknuti brigadir Vladimir Milanković, kojega nasljeđuje Srećko Telar, a potom se smjenjuju Sašo Smiljanić, Mario Božić, moja malenkost i Vlado Prvonožec. Kroz postrojbu koja je prošla svim našim ratištima, poglavito na 158 kilometara dugoj obrambenoj liniji Kupa-Sava, prema susjednoj BiH, smjenjivalo se 576 pripadnika, najvećma dragovoljaca bez mob-poziva. Za cijelu policijsku upravu siački je dio trebao imat 250 specijalacai još toliko kutinski „Ris“. Osam naših bojovnika „Osa“ na ratištu je izgubilo život, dok ih je 16 bilo lakše i teže ranjeno. Poginuli su Đuro Lovreković, Marijan Dražetić, Ivan Malinac, Žarko Raf, Mario Kolić, Predrag Kozar, Marinko Sesar i Ivan Križanac. Njihova se imena ne smiju zaboravljati, jer su našoj domovini darovali svoje živote. Podsjetit ću k tome da su ukupno 762 pripadnika Specijalne policije RH izgubili život na braniku moderne hrvatske države. Kazao je to i general Markač, pozvavši sudionike sisačke svečanost da im odaju počast, a današnji župan sisačko-moslavački, Ivo Žinić, ratni pripadnik 20. glinske domobranske pukovnije, pozvao je da se poklonimo sjeni sisačkoga generala Janka Bobetka, ratnoga načelnika Glavnoga stožera HV-a. Novinar je svoga sugovornika pitao i zbog čega su specijalci imali relativno malo ljudskih boračkih gubitaka, na što je dobio odgovor o upravo spartanskom načinu života, maratonskoj hodnji i uvježbavanju, te zahvaljujući teškim zaštitnim pancirnim prslucima. Poslije „Medačkoga džepa“, Slavko Muža je premješten u Sektor, odnosno stožer generala Markača u MUP-u RH.

Pravi rat u Pakracu

Zadovoljan konačnim ishodom Domovinskoga rata, u kojem je bilo mnogo teških ali i nezaboravno radosnih, pobjedničkih trenutaka, naš sugovornik, veteran i sisački sugrađanin od 1990. Slavko Muža spominje početke svoje policijsko-braniteljske uloge rujna 1990.u Petrinji, nemire u Dvoru, Pakracu i Plitvicama, Karlovcu… Ukupno gotovo 2500 dana u čizmama i pod uprtačem policijske sive terenske odore! – Meni osobno najteže je bilo u Pakracu, jer je prvi puta pješačka vatra otvorena na nas pod šahovnicom u redovima antiterorističke postrojbe Lučko. Iz četničkoga od Beograda dostavljena i formacijskoga naoružanja JNA. Moj prvi susret sa simbolom odmetničkoga otpora, balvanom, novoj hrvatskoj demokratskoj vlasti, međutim, imao sam u Dragotini 1990. Pokušali smo kolega i ja prepreku ukloniti, a onda su odjeknuli pucnji. Ne tvrdim da su hici upućeni prema nama, ali je ostala nelagoda i razmišljanje o tome što nas narednih dana i godina očekuje. Kad pitate o Glini 26. lipnja 1991., moram reći da sam s vodom pripadnika specijalaca od pet ujutro napredovao sve do Prekope, a potom suhim koritom Maje do Jukinca. Bili smo iza glinskih kuća i zgrade Policijske postaje, kad smo zbog dolaska druge, jače formacije s generalom Markačem zastali i potom ušli u napadnutu postaju.. Dočekani smo, naime, automatskom vatrom iz žutoga kamiona, kojoj se zbog malobrojnosti naše skupine nismo mogli suprotstaviti. Po zapovjedi načelnika sisačke PU, Đure Brodarca, raspoređen sam u Viduševac, odakle sam početkom kolovoza 1991. poslan na školovanje u Zagreb. Sa 140 ljudi potom sam sudjelovao u obrani Topuskoga, gdje je dotad zapovijedao kasniji načelnik topništva HV-a, danas brigadir Siniša Šimičev. Odlučno, međutim odbacujem kasnije tvrdnje kako su branitelji Topuskoga krivi za razaranje Doma III. i reprezentativnoga restorana, odnosno Doma Zavnoha. Povlačeći ljudstvo policijske postrojbe i skupinu Hrvata Ponikvara, te trojicu zarobljenih četnika prema Viduševcu, u restoranu smo ostavili skladište priručnih gospodarskih eksploziva i dva pokvarena kombija, ističe Slavko Muža. T

Facebook Comments

Jedan odgovor na “RATNA PRIČA SPECIJALCA SLAVKA MUŽE”

  1. Dubravko napisao:

    Poštovani Muža i ostali zapovjednici i specijalci,bila mi je čast sa vama djeliti dobro i zlo u Domvinskom ratu.Puno vas poštujem i zahvaljujem da se ne zaboravi da bez našeg zajedništva ne bi imali hrvatsku. Hvala puno na vašim upornostima.Stvarno ste hrabri i veliki ljudi.Pozdrav iz bolnice.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

komunističkizločini.net

Glas Brotnja

Dragovoljac.com

Kamenjar.com

Maxportal

Direktno.hr

Sloboda.hr

Narod.hr

HKV

Braniteljski-portal.hr

HRsvijet

Dnevno.hr

Hrvatsko Nebo

Read previous post:
‘PRAVIO SE VAŽAN’ Oštra svađa savjetnika Predsjednice i sutkinje na ročištu u Zagrebu

Na Županijskom sudu u Zagrebu u tijeku suđenje Nadi Čavlović Smiljanec, bivšoj šefici Porezne uprave, poduzetniku Željku Bilošu te Ružici...

Close