TRANSKRIPT Tuđman je zapovjedio micanje Perkovića i udbaša još 1993.

images_cms-image-000030377

Slobodna je dobila i dijelove transkripta razgovora Tuđman-Vukojević koji su vođeni 5. prosinca 1993. na Pantovčaku, a koji se tiču izvještaja o likvidaciji emigranata

Dok je Hrvatsku 2013. godine tresao “lex Perković”, a Bruxelles pripremao sankcije za novopridošlu članicu koja ne drži do preuzetih obveza u pristupnom ugovoru, “Slobodna” je potražila odgovore na temeljno pitanje: – Zašto slučaj Perković kao i ostali “perkovići” odavno nije završen? Zašto se u prvim minutama europske budućnosti moramo baviti kosturima jugoslavenske prošlosti!?

Tražeći odgovore, novinarka Slobodne pronašla je i dokaze koji nepobitno potvrđuju da je još u studenom 1993. godine Vijeće za utvrđivanje žrtava državnog terora u inozemstvu, a koje je radilo u sklopu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, izradilo prvo izvješće o 68 likvidacija hrvatskih političkih emigranata po svijetu.

U istom izvješću navode se imenom i prezimenom najznačajniji djelatnici Udbe koji su u tome imali ulogu kao i plaćenici egzekutori. Kada je Vice Vukojević, predsjednik Vijeća, poslao izvještaj na više relevantnih državnih adresa, na razgovor ga je pozvao predsjednik Franjo Tuđman.

Šest ubojstava i četiri otmice

– Ja sam tada predsjedniku Tuđmanu rekao da je Perković odgovoran za šest ubojstava i četiri otmice. To proizlazi iz dokumenata Udbe. A zašto Perković do danas nije procesuiran to je već druga priča – kaže Vukojević koji će na brojna otvorena pitanja odgovoriti u razgovoru za Slobodnu 2013. godine.

Slobodna je dobila i dijelove transkripta razgovora Tuđman-Vukojević koji su vođeni 5. prosinca 1993. na Pantovčaku, a koji se tiču izvještaja o likvidaciji emigranata. Budući da je Vukojević istodobno bio i na čelu 7. uprave u sklopu Ministarstva vanjskih poslova koja se među ostalim bavila i sigurnosnom provjerom diplomatsko-konzularnog osoblja, u istom razgovoru se prepleću i ti sadržaji koje izostavljamo.

Inače, kako nam je pojašnjeno, u Tuđmanovu uredu razgovori su se vodili za malim i velikim stolom. Dok su razgovori za velikim stolom bili snimani, oni za malim nisu, pa je ovo jedini transkript na temu djelovanja Udbe, odnosno samog Perkovića.

ZAPISNIK

s razgovora predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana s Vicom Vukojevićem, zastupnikom u Saboru RH, održanog 5. prosinca 1993. godine u Predsjedničkim dvorima. (Ostali prisutni: dr. Jure Radić, dr. Ivić Pašalić). Početak u 11 sati.

Predsjednik: Ja sam pozvao Vicu Vukojevića na razgovor iz dva razloga: prije svega, da porazgovorimo o njegovom izvješću Vijeća za utvrđivanje žrtava državnog terora u inozemstvu koje je on kao predsjednik Vijeća potpisao, da vidimo što s time, što je njegova namjera, Vijeća toga, s obzirom na to kome je to sve skupa dostavljeno, Državnom odvjetništvu, Uredu za nacionalnu sigurnost, Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu obrane, Ministarstvu vanjskih poslova. To je jedno, a ja imam i konkretnih pitanja.

I drugo, da porazgovaramo o radu, o daljnjoj djelatnosti Vice kao zastupnika i člana HDZ-a. Vice je isto tako tražio sastanak sa mnom, vjerojatno ima i on nekih pitanja, pa vjerojatno u sklopu ovih možeš i svoja postaviti.

Mene sada zanima ovo, možda malo da nam kažeš, meni barem, ne znam tko je sve u Vijeću i što smatrate završenim, što bi vi predlagali, jer iz ovoga što je tu iznešeno, ima živih ljudi koji su činili zločine ili sudjelovali u njima i znači koje Vijeće i što ti smatraš da bi trebalo poduzeti.

Predsjednik: Zanimalo bi me i bilo bi dobro da se napravi koliko je ljudi likvidirano i u kojim razdobljima. Znači, od ’45. do ’48., od ’48. do recimo ’66. do Rankovića, pa koliko od’ 67. do kraja ’71.

Vukojević: Sve je, gospodine Predsjedniče, unutra.

Predsjednik: Jeste, posebnu analizu da se vidi, znači, u kojim razdobljima.

Vukojević: Najveća gustoća, ubijanja.

Predsjednik: I za vrijeme čijeg vladanja.

Vukojević: Ja sam iz odredjenih razloga to i napravio.

Predsjednik: I još nacionalni sastav ubica i agenata. Koliko Srba, koliko Hrvata, koliko Muslimana i, znači, što poslije toga.
‘Bojkotiraju nas!’

Vukojević: Gledajte, Komisija – žrtve i istraživanje žrtava rata – je naš projekt i to smo na HDZ-u i onda smo donijeli Zakon o utvrđivanju žrtava rata i na tome se radilo. Međutim, odmah moram izraziti, odnosno reći nešto što mi se ne sviđa – mi iz Sabora smo bojkotirani u zadnju godinu dana i više. Nama se onemogućuje svaki rad, osobito rad na dokumentaciji koja je po mom sudu, jako, jako bitna.

Kao prvo, prilikom tih istraživanja i one dokumen­tacije kada smo radili film o Bruni Bušiću došli smo do određenih rezultata i onda smo tu dali određene napore. Idem odmah na početak, ovo što ste rekli u vezi gustoće i ubijanja. Godine ’45. ubijen je Ivo Protulipac, ’62. Ilija Abramović i mala Domači­nović je ubijena nehotice jer su udbaši stavili u hrvatski dom u Buenos Airesu, kad je mladež imala školsku zabavu, stavili su minu koja je ubila to jedno trogodišnje dijete.

Znači, za vrijeme Rankovića samo su namjerno ubije­ne dvije osobe prema našim saznanjima dokumentirano. Ali od odlaska Rankovića, od 6. mjeseca ’66. do ’71. godine, dolaska Savke i Tripala 19.

Predsjednik: Oni su bili od ’66.

Vukojević: Tripalo je rekao da u Hrvatskoj nije bilo zloupotreba službe državne sigurnosti i da je služba u sastavu, odnosno legitimna, da služba ne djeluje mimo sistema. Ni jedan Hrvat u inozemstvu nije ubio ako politika nije odobrila. U tehnologiju ubijanja smo ušli sasvim. Ja ovo govorim kratko, nemamo vremena, možemo to posebno kasnije elaborirati. Oni su pratili određene osobe, kada su došli do nekih saznanja da te osobe bi mogle biti opasne po državu, onda su, iz centra su tražili odobrenje i za…

Onda, kada je Udba isto tako ocijenila, išla je prema Centralnom komitetu i onda je politika odredila da ili ne. Ako je politika odredila nažalosnu (?) akciju, onda se vraćalo natrag, operativa izvršavala svoje. Taj isti Miko Tripalo mene u riječkom “Novom listu” uporno proziva kao nacista, a ja imam ove dokumente, i o tome uporno šutim. Nitko nije ubijen bez odobrenja politike.

To ćemo: jedan puta morati reći, ali ne znam tko će reći. Uporno u zadnje vrijeme, oko šest mjeseci u tom riječkom “Novom listu” nema lista da on neće mene ili spomenuti ili…

Predsjednik: Čitav režim je oglasio nacititozam, tako nešto.

Vukojević: Puca se na vas, mene se uzima konkretno u ovim slučajevima. Gledajte, mene smatraju fašistom. U Zagrebu se Ilicom šeće Joža Tripić koji je mene tukao, koji me je ilegalno držao u zatvoru, zatim Štef Katić koji je nada mnom vršio torturu. To je nedostojno čovjeku. Nije mu dlaka s glave pala. Ja sam ’72. godine bio u zatvoru, u samici, Okružnog suda u Zagrebu, ’76. godine…

Drugi, pročelnik konzularne službe kod nas za Mi­nistarstvo vanjskih poslova je Stipetić, to je isto konzul u Stuttgartu, a oni su svi nasljednici Kinga, onog Kraljevića koji je radio u Udbi, a zatim otišao za konzula u Stuttgart.

Predsjednik: Stipetić?

Vukojević: Sada radi kod nas u Ministarstvu vanjskih poslova.

Predsjednik: Tko ga je primio?

Vukojević: Ne znam.

Predsjednik: Ja sam tebe slao i u Ministarstvo unutarnjih poslova da takve stvari spriječiš.

Vukojević: Ja dođem u Ministarstvo unutarnjih poslova i izvrše puč protiv mene – Boljkovac, Degoricija, Krešo Mikulčić moj prijatelj. Sada sam došao u Ministarstvo vanjskih poslova isto tako. Najbolje ništa ne raditi, predsjedniče, čim malo počneš…
‘I ja sam postao ustaša’

Predsjednik: Dobro, pa radeći na ostvarenju hrvatske države i ja sam postao ustaša. Doduše ustašama sam rekao ’66. u Americi, nikada niste bili veći Hrvati od mene niti ćete biti. Vidiš, Vice, političke prilike su takve kakve jesu i unutar i u svijetu, prema tome, moramo se ne dati njima ovladati negoli – što da radimo sada.

Reći ću ti nešto. Ja sam već rekao svojim najbližim suradnicima da sve te bivše koji su radili u Udbi, ti spominješ tu Perkovića i to, ne samo Perkovića nego i sve druge koji su radili da ih se ukloni. I na kraju tu novu našu službu UNS-u, Službu nacionalne sigurnosti počinjemo stvarati sa novim ljudima i to ćemo provesti. Znači, sve te ljude koji su bili u bivšoj službi ili ovo ako je točno da su Kopsa, Stipetić, bili povezani sa tom i takvom djelatno­šću, treba ih ukloniti sutra.

Vukojević: Naš izvor iz Njemačke koji je autentičan, apsolut­no kaže da je osobno on u ime njemačke policije ovu dvojicu pratio non-stop. I Stipetića i Kopsu. Imamo čovjeka u njemačkoj politici koji ima podatke.
Predsjednik: Utvrditi tko je. Ovaj Kopsa je možda naslijeđen tamo, ali u Ministarstvu nije naslijeđen, znači, tko ga je primio, tog Stipetića, tko od ministara.

Vukojević: U tom Ministarstvu vanjskih poslova se svašta, predsjedniče, događa. Ja sam užasno nezadovoljan. Prije svega…

Predsjednik: Ti postavljaš što sa arhivom, što sa ovim. Prije svega, kada si to tako dao, prije nego što smo politički raz­motrili, onda bih ja bio za to da se da jedno priopćenje da je to Vijeće za utvrđivanje žrtava državnog terora završilo rad. Sa svoje strane završilo rad i dalo na raspolaganje državnom odvjetništvu i ministarstvima rezultate svoga rada.

Vukojević: Ja to najprije moram iznijeti na Komisiju, da Komi­sija to verificira. Ovo je sirov materijal i zato je državna tajna. Ministar unutarnjih poslova, ministar unutarnje sigurnosti, Vi, mimo toga ne smije izići.
Rješenje je – priopćenje

Predsjednik: Idimo onda na Komisiju. Ovo objasni jer će te napasti, da se na Manolića odnosi i na tu godinu. Idi na Komisiju i prema tome, po mom mišljenju, iz toga bi moralo proizaći da bi neke postupke trebalo… Ja sam bez obzira na ovo što sam ti rekao donio odluku da se svi ti bivši maknu, ali sasvim sigurno da neki ljudi koji su bili direktni izvršitelji ili organizatori takvih zločina, da bi morali biti pozvani na odgovornost, Kako, da li je moguće, možda neki tajni proces, sasvim sigurno ne bi nam bilo u ovim okolnostima sada… Trebalo bi jako dobro razmisliti, da bi trebao neki javni proces.

Vukojević: Koliko od toga imamo koristi, toliko ćemo raditi.

Predsjednik: Jedno priopćenje – vi ste završili posao, neka državna tijela prosude sa političkog i pravnog stajališta što je svrsishodno. Ali ova odluka…

Dr. Jure Radić: Možda bi nam čak politički bilo da Komisija još ne završi. Postaviti će se pitanje onda a zašto državna tijela nisu poduzela, ako imaju dokaz da nešto rade.

Predsjednik: Ali budi sasvim siguran, pošto je to otišlo do državnog odvjetništva, to·znači, tamo ima ne samo Herceg, i takav Herceg kakav jeste, neuravnotežen…

Vukojević: Odgovorni su oni ljudi koji su to dobili.

Dr. Jure Radić: Meni se čini da dok se ne sredi stanje u zemlji, da bi čak bilo bolje da komisija nije završila posao, Još je u radu, još se radi. Ako je gotova, kako onda opravdati neko državno tijelo da nije poduzelo akciju, pred narodom, sutra.

Predsjednik: Nisam sasvim siguran, neki postupak se vodi.

Vukojević: Bušić. Radi ubojstva Brune Bušića, protiv Vinka Sindičića. Tu nam je ta Nika Pintar podvalila, istražni sudac koji je išao gore, tu je napravljena podvala.

Leave a comment

Zaklina-Design

komunističkizločini.net

Dragovoljac.com

KŠBU

Kamenjar.com

Direktno.hr

Narod.hr

Braniteljski-portal.hr

Dnevno.hr

Read previous post:
S JASTREBOM KROZ VUKOVARSKE BITKE! Opisao u detalje vojne operacije (VIDEO)

DETALJI OPERACIJE VUKOVAR "Mnogi od nas tada nisu imali toliko godina kada su branili Vukovar. Ono što je najgore, kao...

Close