U hrvatskom medijskom prostoru previše neselektivno se upotrebljava riječ genocid! Genocid se naglašava sa ciljem stigmatizacije hrvatskog naroda i izjednačavanja današnje Hrvatske sa NDH, što je povijesno nemoguće

Odjednom su svi zločini genocid,  treba znati što je genocid, pa tek onda tu riječ koristiti. A u svezi zločina počinjenih u NDH genocid  naglašava se sa ciljem stigmatizacije hrvatskog naroda zbog ustaških zločina i izjednačavanja današnje Hrvatske sa NDH. Stoga treba naglasiti da današnja država  Hrvatska nije državno-pravni sljednik  NDH!

Definicija genocida

Izraz genocid je prvi put upotrijebio židovski odvjetnik  u Poljskoj Rafael Lemkin 1943. godine, na osnovu grčke riječi genos = pleme, rod, narod + lat. occidere = ubiti. Ujedinjeni narodi  po Međunarodnom zakonu iz 1951. godine, genocid smatraju zločinom.

Genocid je zločin usmjeren na uništavanje, u cijelosti ili dijelom, neke nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine ubijanjem njezinih članova, nanošenjem teških fizičkih ili psihičkih ozljeda, stavljanjem skupine u takve uvjete života koji mogu dovesti do njezina uništenja, nametanjem mjera što dovode do sprječavanja rađanja u skupini ili prisilnim odvođenjem djece u drugu skupinu.

Navedena definicija genocida utvrđena je Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, koju je prihvatila Opća skupština UN-a 9. listopada 1948. Republika Hrvatska prihvatila  je Konvenciju od svojega nastanka!

Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida, iz 1948. godine

član 2 opisuje dva elementa zločina genocida:

1) mentalni element , znači “namjera da potpuno ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva” i

2) fizički element koji uključuje pet djela opisanih u sekcijama, a, b , c , d i e. Zločin mora uključivati oba elementa da bi se zvao “genocid”.

član 3 opisan sa pet kažnjivih oblika zločina genocida: genocid, konspiracija, podsticaj, pokušaj i saučesništvo.

Dijelovi Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida

“član 2: U ovoj konvenciji genocid znači bilo koji od ovih djela izvršenih za namjerom da se potpuno ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa, kao takva:

(a) Ubijanje pripadnika grupe (određenog naroda);
(b) Uzrokovanje teških tjelesnih i mentalnih povreda pripadnicima grupe;
(c) Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uvjetima koji prouzročuju njeno potpuno ili djelomično uništenje;
(d) Uspostavljajući mjere s namjerom spriječavanja rađanja u okviru grupe;
(e) Prinudno premještanje djece iz jedne u drugu grupu.

član 3:

(a) Genocid;
(b) Plan za izvršenje genocida;
(c) Direktno i javno podsticanje na izvršenje genocida
(d) Pokušaj genocida;
(e) Suučesništvo u genocidu.”

Ključni pojmovi koje treba razlikovati  „holokaust”, „genocid”, „zločin protiv čovječnosti” i „ratni zločin”.

Holokaust, nacistički program prema kojem je trebalo ubiti sve europske Židove tijekom Drugog svjetskog rata sada je definiran kao genocid. Međutim, tijekom Nürnberških suđenja u neposredno poslije 2.svj.rata počinitelji nisu bili optuženi za zločin genocida nego umjesto toga za agresiju, ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i druge zločine (razlog tome je što zločin genocida nije uveden u međunarodno pravo do UN Konvencije o genocidu iz 1948. godine).

Holokaust se često naziva paradigmom genocida. Holokaust služi na mnogo načina kao mjerilo za druge genocide. Neki od razloga za to su:

  • naziv “genocid” nije postojao prije holokausta, a skovao ga je 1943/1944. godine poljski židovski pravnik Raphael  Lemkin kao odgovor na nacističke zločine
  • holokaust je bio ekstremni oblik genocida u kojem su počinitelji htjeli uništiti skupinu ljudi nastojanjem da ubiju svakog člana te skupine
  • holokaust je dobro dokumentiran, istražen i publiciran

Genocid se odnosi na koordinirano i planirano uništenje skupine osoba (prema tome kako počinitelji definiraju „skupinu”). Dok je genocid gotovo uvijek popraćen masovnim ubojstvima, ovaj je zločin pokušaj uništenja skupine, ne nužno ubojstva svakog člana te skupine. Neki nazivaju genocid “zločin nad zločinima”. Drugi etiketiraju genocid kao krajnji zločin protiv čovječnosti jer je cilj genocida izbrisati dio čovječanstva.

Zločini protiv čovječnosti su rasprostranjeni ili sustavni napadi na civilno stanovništvo, bez obzira radi li se o državljanima ili strancima i bez obzira jesu li napadi počinjeni u vrijeme rata ili u mirnodopskim uvjetima. Napadi mogu primjerice poprimati oblik ubojstva, istrebljenja, prisilnoga raseljavanja, ropstva, silovanja, mučenja i drugih neljudskih djela. Kod zločina protiv čovječnosti, radi se u biti o kršenju zajedničkih ljudskih prava i vrijednosti. Ovo je također krovna kategorija pod koju spadaju i „ratni zločini” i „genocid” u međunarodnom pravu.

Ratni zločini su kaznena djela koja su počinjena tijekom oružanih sukoba, a naziv se odnosi na teška kršenja pravila ratovanja. Ta su pravila određena u nizu međunarodnih sporazuma, a ponajprije u Ženevskim konvencijama. Namjera pravila ratovanja je zaštita civila, žena, djece, ratnih zarobljenika te bolesnog ili ranjenog vojnog osoblja tijekom oružanih sukoba. Djela kao mučenje, uništenje imovine i ubijanje civila ili taoca može se definirati kao ratni zločini kao i neodgovorno razaranje gradova, naselja i sela ili svaka vrsta pustošenja koja nije opravdana vojnom potrebom. Ratni zločini se čine kao dio veće političke ili vojne kampanje.

ttps://www.holocaustremembrance.com/hr/educational-materials/holocaust-i-drugi-genocidi

Pravna definicija genocida

Dok je važno naglasiti da je ovo jedina pravna definicija genocida, ipak se mora napomenuti da se mnogi znanstvenici ne slažu s tom definicijom, smatrajući da je popis mogućih žrtava previše uzak ili da je potreba za dokazivanjem namjere previše zahtjevna.

Mrežne stranice na kojima se istražuju specifični slučajevi zločina protiv čovječnost

Američki Indijanci: http://www.nmai.si .edu/ 

Armenija: http://www.armenian-genocide.org/ 

Bosna: http: //www.cco.caltech. edu/~bosni a/ 

Kambodža: http://www.yale.edu/cgp 

Istočni Timor: http://www.yale.edu/gsp/east timor/ 

Ruanda: http://www.hrw.org/reports/1999/rwanda/ 

Sudan: http://www.darfurgenocide.org/ 

Ukrajina: http://www.infoukes.com/history/famine/index.html 

Znači to su područja gdje je definiran genocid.

Genocid u Srebrenici

Do sada je 47 osoba osuđeno za genocid u Srebrenici

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/za-genocid-u-srebrenici-do-sada-osudeno-47-osoba-20190710

Ove se godine obilježava 24. godišnjica najvećeg ratnog zločina na europskom tlu od kraja Drugog svjetskog rata, a Sarajevska istraživačka mreža (BIRN), portal specijaliziran za praćenje suđenja za ratne zločine u regiji, podsjeća da je svojom presudom od 26. veljače 2007. zločin u Srebrenici također prepoznao i   Međunarodni  sud pravde (ICJ). presuda po tužbi BiH protiv Srbije zbog agresije i genocida.

Iako su beogradske vlasti oslobođene optužbi za izravno planiranje i podsticanje genocida, ICJ je ipak utvrdio odgovornost Srbije za kršenje Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida, pri čemu je vojska i policija Republike Srpske označena kao izravni počinitelji genocida.

No, genocid u Armeniji nije jedini slični povijesni događaj koji se ili ignorira ili je naprosto zaboravljen. Dvadeseto stoljeće bilo je krvavo i vrlo nasilno i dok su neki od najvećih zločina jako dobro poznati, poput holokausta Židova i genocida u Ruandi i Kambodži, neki su jedva spomenuti.

  • Genocid naroda Herero i Nama Između 1904. i 1908. ubijeno je na desetke tisuća pripadnika naroda Herero i Nama na području današnje Namibije. Genocid se dogodio u vrijeme dok je Njemačka na tom području bila kolonijalistička sila. General Lothar von Troth je 2. listopada 1904. izdao naredbu da se puca na svakog pripadnika Herera i Nama bili oni naoružani ili ne. To se područje nekad zvalo Njemačka jugozapadna Afrika i bila je prva njemačka kolonija. Ubijeno je oko 70.000 Herera i 7.000 Nama.
  • Ubojstava Asirijaca i Grka Armenci nisu bili jedina meta u vrijeme kaotičnog pada Osmanskog carstva. Pretpostavlja se da je 250.000 Asirijaca, uglavnom kršćana, koji su živjeli u Mezopotamiji ubili pripadnici otomanske vojske u periodu oko Prvog svjetskog rata. Većina preživjelih raspršila se po istoku, a većina vlada priznala je da je to bio genocid.  U isto vrijeme u Anatoliji  je ubijeno  stotine tisuća grčkih kršćana. I njih je ubila vojska Osmanskog carstva, a iako službene brojke ne postoje, procjenjuje se da je ubijeno više od milijun ljudi. Grčka od 1994. taj masakr i službeno obilježava kao genocid.
  • Holodomor, poznat i kao Gladomor Između 1932. i 1933. oko deset milijuna Ukrajinaca, što je u to vrijeme bila trećina ukupne ukrajinske populacije umrlo je od stravične gladi. Masovna glad nadmašila je najgore noćne more – ljudi su pribjegavali kanibalizmu i nestajala su cijela sela, a 25.000 ljudi dnevno umiralo je od gladi. No, ono zbog čega se taj period nazvan genocidom jest činjenica da je to bila umjetno stvorena glad, koju je smislio Staljin. Razlog je otpor ukrajinskih seljaka da prihvate rusku gospodarsku politiku, te čistka nepodobnih nakon čega je Ukrajina ostavljena u stanju političke, socijalne i psihološke traume. Ukrajina je 2006. službeno Holodomor proglasila genocidom, ali Rusija, kao i Sovjetski Savez  odbija da se obiteljima žrtava plati odšteta.
  • Masakr u Nankingu Nanjing je nekad bio glavni grad Kine i u njemu su Japanci 1937. pobili više od 300.000 ljudi, najviše zarobljenih kineskih vojnika i civile. Pokolj je trajao punih šest tjedan nakon čega je grad ostao potpuno devastiran. Povijesničari ovu tragediju zovu i “Silovanje Nankinga”, te navode da je ravan holokaustu.
  • Progon Nijemaca Sa zločinama nacističke Njemačke smo jako dobro upoznati, ali ono što se manje zna su progoni Nijemaca koji su protjerani iz Istočne Europe nakon što je Njemačka izgubila rat. Nijemci, koji su živjeli na području Poljske, Češke i Slovačke, Jugoslavije  te Rusije morali su se vratiti u Njemačku i Austriju jer su silom istjerani iz svojih domova. Na taj je način nasilno iseljeno 12 milijuna Nijemaca, a na putu prema Njemačkoj i Austriji 473 tisuće Nijemaca izgubilo je život.
  • Posljedice neuspjelog državnog udara u Indoneziji Nakon što grupa poznata kao “Rujanski pokret” nije uspjela izvesti državni udar 1965., general Suharto je poveo antikomunistički progon u Indoneziji, koji se na kraju pretvorio u masakr diljem zemlje. Na kraju je indonezijska Komunistička partija, koja je nekoć u Indoneziji bila najbrojnija doslovno nestala. Ubijeno je preko pola milijuna komunista. U Indoneziji su i do danas zabranjene bilo kakve komunističke organizacije.
  • Genocid u Bangladešu Dio Indije je nakon 1947. doživio jednu od najvećih migracija u povijesti i tada je oko dva milijuna ljudi izgubilo živote u kaosu koji je nastao. Nakon toga je i Pakistan ostao podijeljen između svoje matice i Indije, te male provincije, Istočni Bengali koji se kasnije preimenovao u Istočni Pakistan. Podjela nije trajala i imala je velike posljedice. 1971. Zapadni Pakistan je krenuo prema Bengaliju vojnom silom i nakon devet mjeseci rata nastao je Bangladeš. Sukob je rezultirao s deset milijuna izbjeglica, silovano je 200.000 žena, te se procjenuje da je ubijeno oko tri milijuna ljudi.
  • Crveni teror u Etiopiji Između 1976. i 1978. etiopijska vlada provela je brutalnu operaciju koju su nazvali “Crveni teror”. Nakon svrgnuća kralja Hailea Selassiea kojeg je srušila vojna hunta 1974., nova marksistička vlada koju je vodio Mengistu Haile Mariam krenule su u progon svih opozicijskih skupina. Neke procjene govore da je tada ubijeno 10.000 ljudi, te da se radilo o najsistematičnijem masovnom ubojstvu u povijesti Afrike, dok neki tvrde da je ubijeno i do 500.000 ljudi. Mengistu je srušen s vlasti 1991., nakon čega je pobjegao u Zimbabve. Etiopijski sud ga je 2006. osudio kao odgovornim za genocid, no Mengistu je ostao živjeti slobodan u Zimbabveu.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/top-news/zaboravljeni-genocidi-o-kojima-se-ne-govori-796 – http://www.express.hr

 Genocid  nad Romima?

Međunarodni dan sjećanja na 2. kolovoza 1944. kad je u Auschwitzu ubijeno 2897 Roma Autor Danijel Prerad

Osmi je put u Uštici, selu pokraj Jasenovca, obilježen Porajmos/Samudaripen, Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve holokausta Taj dan obilježava se kao sjećanje na 2. kolovoza 1944. godine kada je 2897 Roma ubijeno u koncentracijskom logoru Auschwitz.

„U Uštici 21 masovna grobnica Od svibnja 1942. godine svi su Romi s područja NDH deportirani u teretnim vagonima u koncentracijski logor u Jasenovcu. Za razliku od drugih grupa zatočenika, oni nakon dolaska u logor nisu uvijek bili upisivani po imenu tako da je gotovo nemoguće utvrditi stvarni broj ubijenih Roma u tom logoru. Poimenice su na cijelom području nekadašnjeg jasenovačkog ustaškog logora evidentirana imena 16.173 ubijena Roma, od kojih je 5608 djece, a pretpostavlja se da je njihov stvarni broj nekoliko puta veći. Ovdje je u NDH, u ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac, gotovo nemoguće utvrditi stvarni broj ubijenih Roma u tom logoru Tu je napravljen genocid nad romskim drugim narodima. Ubijani su Romi na najbrutalnije načine, a pravi broj ubijenih nikad se neće saznati jer je dehumanizacija Roma bila na toj razini da nisu imenima popisivani, nego vođeni po broju vagona u kojima su dovezeni „– rekao je komemoraciji na romskom memorijalnom groblju u Uštici saborski zastupnik Veljko Kajtazi, inicijator ovog obilježavanja u Hrvatskoj.

Kajtazi je rekao kako o razmjerima genocida nad Romima u vrijeme NDH govori i činjenica da je, prema popisu stanovništva iz 1948. godine, na području sadašnje Hrvatske živjelo samo 405 Roma u odnosu na prijeratnih više od 15.000 Roma. Romi su ispočetka bili deportirani i smješteni u Uštici, selu nadomak Jasenovca gdje postoji 21 masovna grobnica s tijelima Roma.

Na komemoraciji su bili predstavnici veleposlanstava te romski predstavnici iz više država. Izaslanik predsjednice bio je sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, a premijera ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

U sklopu napora za spašavanjem od zaborava tragedije hrvatskih Roma, nedavno je u izdanju Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i njemačke Zaklade Erinnerung, Verantwortung und Zukunft objavljena knjiga “Romi u Drugom svjetskom ratu u NDH 1941.– 1945.”, zamišljena kao priručnik za učitelje i nastavnike. Knjiga je predstavljena tijekom ovogodišnjeg Kliofesta, najvažnije hrvatske manifestacije za popularizaciju povijesne znanosti, koja se održava u Zagrebu.  Povjesničar Danijel Vojak iz Instituta “Ivo Pilar”, suautor je, urednik knjige i vodeći autoritet za povijest Roma u Hrvatskoj. On kaže;

Sam broj ubijenih Roma teško je saznati, već se sve te brojke temelje na određenim procjenama. Naime, problemi u utvrđivanju stvarnog broja ubijenih Roma su nedostatak ustaške, posebice jasenovačke logorske dokumentacije. Sljedeći problem je bio taj što 1941. nije bio proveden popis stanovništva, uslijed izbijanja Travanjskog rata u Kraljevini Jugoslaviji.

Tako ne znamo koliko je Roma živjelo na početku rata na području kasnije osnovane NDH. Treći razlog je etnička mimikrija, tj. skrivanje vlastitog etničkog identiteta uslijed straha od diskriminacije. Nažalost takva mimikrija je i danas prisutna među romskom zajednicom u Hrvatskoj. Tako neki znanstvenici procjenjuju od nekoliko tisuća do 100.000 broj ubijenih Roma na području NDH. Spomen – područje Jasenovac je unatrag nekoliko godina uspostavilo bazu žrtava Drugog svjetskog rata i u njoj navodi brojku od 16.173 ubijena Roma. Ne želeći ulaziti u dodatne analize, mislim da je negdje između 15.000 i 30.000 Roma ubijeno u NDH,

Osim toga, smatram da hrvatske vlasti moraju otvoriti i pitanje odgovarajuće odštete romskim žrtvama i njihovim potomcima, posebice imajući na umu kako postoje dokumenti koji potvrđuju kako su ustaške vlasti nasilno oduzimale imovinu Roma i njome se koristile, a ta imovina nije Romima bila vraćena nakon završetka rata“

„RH treba platiti odštetu Romima čije je obitelji pobila NDH“

Pročitajte više na: https://www.express.hr/top-news/rh-treba-platiti-odstetu-romima-cije-je-obitelji-pobila-ndh-22237 – www.express.hr

Veljko Kajtazi učinio je puno za romsku zajednicu, kao saborski zastupnik i predstavnik romske nacionalne manjine, međutim izlaziti javno na komemoraciji sa neprovjerenim i nepouzdanim podacima o broju žrtava je manipuliranje i ponovno viktimiziranje samih žrtava. Kajtazi i sam navodi kako je „gotovo nemoguće utvrditi stvarni broj ubijenih Roma u tom logoru“ i onda manipulira iznoseći da je „njihov stvarni broj nekoliko puta veći“ ! Ako je nemoguće utvrditi stvarni broj žrtava, kako može biti nekoliko puta veći?

Našla sam podatak koji se podudara sa brojkama po popisu stanovništva iz 1931,godine. U knjizi Narod i zemlja Hrvata, dr. Mladen Lorković, navodi podatak da je po popisu stanovništva iz 1931.godine u Banovini Hrvatskoj živjelo 14 830 Cigana ( što je bio ondašnji naziv za Rome).

I povjesničar Danijel Vojak isto manipulira brojem žrtava, nabacuje brojke od 30 000 do 100 000 stradalih, a kao povjesničaru dobro mu je poznat podatak o 14 830 .u Roma iz 1931.godine. To preuveličavanje je najobičnija politička manipulacija. Tim više što naglašava da bi država Hrvatska trebala platiti odštetu, jasno je sa kojim ciljem se manipulira brojkama.

Međutim Danijel Vojak kao da zaboravlja da Republika Hrvatska nije državno pravna sljednica NDH, niti ima nikakve pravne ni moralne obveze prema njoj. Na ovaj perfidan način žele optužiti Republiku Hrvatsku i stigmatizirati hrvatski narod!

Sljedom takvog razmišljanja postavlja se pitanje tko je platio ili će platiti odštetu i drugim žrtvama 2.svjetskog rata, Bleiburga, Križnog puta ili još svježije žrtvama Domovinskog rata?

Evo što je napisao Igor Vukić predsjednik  Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac;

I romska komemoracija poziv je na istraživanje povijesti jasenovačkog logora

“Postoje još živi svjedoci iz tog vremena po kojima u Uštici uopće nije postojao romski logor, kako je to tvrdila komunistička historiografija. Groblje u Uštici na kojem se održala komemoracija također je suspektno: bez ikakva forenzičkog istraživanja govori se o 21 grobnici na relativno malom području, i o tisućama žrtava…
Jugoslavija je 1964. provela popis žrtava rata u kojem je nastojala povećati brojeve stradalih do krajnjih granica. Prema tom popisu u Jasenovcu je bilo oko 1500 Roma. A sada, u samostalnoj Hrvatskoj, broj je narastao na 16.173.
Sve su to samo dodatni poticaji da se napokon prione sveobuhvatnom istraživanju jasenovačkog logora. Sudbina Roma u drugom svjetskom ratu, kao i ostalih skupina stanovništva, zaslužuje primjereno prisjećanje, a ne preuveličavanje i političke manipulacije.” Igor Vukić, 3.kolovoza 2019.godine

***Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti

Displaying 1 Comments
Have Your Say
  1. Nema prevelike potrebe hr.narodu govoriti ono šta odavno zna. Narod trpi dok se trpiti da..nakon toga narod kažnjava na ovaj ili onaj način.

Leave a comment

Zaklina-Design

komunističkizločini.net

Dragovoljac.com

KŠBU

Kamenjar.com

Direktno.hr

Narod.hr

Braniteljski-portal.com

Dnevno.hr

Read previous post:
POSLJEDNJI POZDRAV RATNIKU – DENIS KALAJŽIĆ-KALA

Kad čuješ crkvena zvona i pucnjavu tri plutona Na trenutak stani ni korak taj ne zakorači Ne srami se iskreno...

Close