Anica se borila za Vukovar, a sada se bori za Gospić: ‘Ne pretvarajte ovo u lakrdiju’

Kao maloljetna djevojka dragovoljno se priključila obrani zemlje, no ova svojeglava ratnica nije posve odbacila oružje. Samo ga je zamijenila hrabrim stavom, mišljenjem i riječima koje izgovara bez imalo straha.

S druge strane, o svom sudjelovanju u Domovinskom ratu, Anica progovara vrlo diskretno i nenametljivo jer smatra da su mnogi dali “više i jače”.

“Neću prozivati, nego ću pozivati”

No, sasvim je jasno da je neizmjerno boli tolika borba i žrtva za samostalnu Hrvatsku, da bi se ona sada samostalno i sustavno trovala i uništavala. I to baš njezin Gospić:

“Zašto se sve mora pretvarati u lakrdiju? Neću biti još jedna persona koja ‘pametuje’ i neću prozivati nego ću pozivati. Sve što se tiče moje domovine uzimam vrlo emotivno, pa će mi tako srce biti puno kada vas vidim 5. rujna u subotu u Zagrebu u što većem broju, za vaš i moj Gospić i za našu Hrvatsku, zdravu i zelenu”, pozvala je ova odvažna stanovnica Gospića kojoj je muka od podjela.

“Ne zanima me kojom će strujom netko dostrujati”

“Nisam rođena u Gospiću, nisam ni u Lici, ali moja djeca jesu, i još mnogi ljudi meni dragi. Ovdje živim točno pola svog života i ovo je moj dom. Znam gdje sam bila ’91. i ’92. i 2020., koje sam križeve prenijela, a znam i gdje sam sada – točno tamo gdje trebam biti. Volim svoj rodni Vukovar, volim i svoj dom Gospić, čak više nego što on voli mene.”

Dodaje kako voli Severinu, bila je i na Thompsonovim koncertima, a ne smetaju joj ni bubnjari:

“Ne zanima me kojom će strujom netko dostrujati, a to je posljednja stvar koja bi ikoga u ovoj tragediji i trebala zanimati. Ne ponašaju se kao odrasli, razumni i odgovorni ljudi, inate se jedni drugima, većinom za nekog trećeg. Ja ne osjećam bijes, samo tugu i strah za one koji ostaju iza mene. Ljude iz Inicijative znam neke više neke manje, ali iskreno vjerujem da su se pojavili samo s jednim ciljem, koji nije osobne sebične prirode, nego da su glas nas mnogih”, zaključuje na kraju.