Hrvatski general koji je porazio Mladića i spasio Dalmaciju: ‘On nije nikakav vojnik, bio je ‘hrabar‘ samo protiv civila‘

Ratni put Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca koji je preminuo u pritvoru Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Scheveningenu u Nizozemskoj, „popločan” zločinima, započeo je u Hrvatskoj, u dalmatinskom zaleđu, gdje je u ljeto 1991. postao zapovjednikom Devetog korpusa Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Kninu.

U tom su području JNA i srpske paravojne snage terorizirale hrvatsko stanovništvo na obali i u zaleđu, u Cetinskoj krajini, počinile masovni pokolj u Škabrnji i Nadinu, zločine i palež u Kijevu, Vrlici, Maljkovu i drugim mjestima. Mladićeve snage granatirale su i pokušavale osvojiti Zadar, Šibenik i Sinj, a krajnji cilj Ratka Mladića bio je izbiti na more.

Poraz kod Šibenika

Najbliže je ostvarenju tog plana došao napadom na Šibenik u rujnu 1991. godine, kad su snage JNA došle nadomak svojega cilja, do Šibenskog mosta.

No, dalje nisu stigle - tamo ih je čekala obrana Šibenika, kojom je zapovijedao hrvatski general Rahim Ademi, bivši časnik JNA koji se priključio Hrvatskoj vojsci. On i njegove postrojbe tada su na Šibenskom mostu zaustavili srpske agresorske snage.

Ademi se za Al Jazeeru Balkans u studenome 2017. godine, povodom osuđujuće presude Mladiću, prisjetio događanja tih ratnih dana, objasnivši da je Mladićeva namjera bila presjeći Hrvatsku na tom dijelu napola, s pravcima prema Sinju i Biogradu.

U tom slučaju otvarali bi mu se novi pravci, posebno prema Splitu i južnije, te bi pad Šibenika, kako je rekao, bio pitanje obrane cijele Dalmacije. Zato obranu Šibenika smatra jednom od najvećih hrvatskih pobjeda.

Bio je to prvi vojni poraz Ratka Mladića u Hrvatskoj, a mnogi kažu da Mladić i nije bilježio drugo do poraze.

„To je bila vojska koja je bila modernizirana, s tenkovima, a u to doba mi se nismo imali čime braniti. Onda sam organizirao osvajanje vojarne u Rogoznici, gdje smo došli do teškog naoružanja i topova, i tu smo preko noći formirali topničke bitnice i postavili obranu ispred Šibenika. I tako smo obranili Šibenik, a poslije toga smo išli oko 25 kilometara iza Vodica, prema Gaćelezama se uspjeli prebaciti i s tim smo izvršili deblokadu Šibenika. To je bio njegov poraz, a ja smatram kao vojnik da je to najveća pobjeda Hrvatske vojske i prva pobjeda u Domovinskom ratu, u ratu u Šibeniku”, kaže Ademi.

Ademi je, dok je to područje bilo pod njegovim zapovjedništvom, onemogućavao Mladiću i zauzimanje brane Peruća, čijim je rušenjem kasnije prijetio. Tada je bilo ugroženo više od 50.000 ljudi.

Ademi: ‘Nisam ga upoznao, hvala Bogu’

„Bio sam tamo zapovjednik 126. brigade u Sinju i u to doba dok sam ja bio zapovjednik on se nikad nije uspio približiti Perući, a miniranje Peruće dogodilo se poslije mojega odlaska iz 126. brigade.”

Mladića, navodi, nije nikada sreo ni upoznao - „hvala Bogu”, rekao je Ademi, jer misli o njemu i kao čovjeku i kao časniku sve najgore. Gledali su se samo preko nišana, a u svakom napadu na Šibenik, ističe, „polomio je zube”.

„Mogu reći da on nije bio nikakav vojnik. On svoje vojničke vještine ratovanja nikada nije pokazao, on je pokazao ‘hrabrost’ samo na nedužnim civilima, ubijajući civile i ljude koji su bili nenaoružani. A što se tiče bitaka, tu je uvijek bio veliki gubitnik, a njegova se osoba najbolje vidi u Škabrnji što je napravio - tamo je ubijao civile - i u Srebrenici. To je njegova najveća sramota, načinio je ratni zločin na civilima, i to ne jedan nego više. On je tu bio zapovjednik, najodgovorniji i jedino je znao da tuče po civilima, a kad je naišao na Hrvatsku vojsku, uvijek se povlačio - gdje je osjetio da su civili, nenaoružan narod, tu je poslao tenkove i činio zločine, a gdje je naišao na otpor Hrvatske vojske uvijek se povlačio, tako da je doživio poraze od Hrvatske vojske dok god je bio ovdje”, rekao je Ademi.

Ratni snimatelj i hrvatski vojnik Petar Malbaša, „ratnik naoružan kamerom”, imao je priliku uživo se uvjeriti u nabusitost i karakter Ratka Mladića. Pamti ga, kako kaže, kao čovjeka bez osjećaja.

Teror i zločini

Dogodilo se to na pregovorima 26. rujna 1991., koje je Malbaša snimao, a na koje je Mladić stigao s tri tenka i dva transportera.

„On kad je izašao iz tenka ili transportera - nisam sto posto siguran - iskočio je u uniformi s pancir-košuljom i viče ‘Pobijte sve što nije vojska!’ A, naravno, mi smo tu bili svi u civilu, jedino naše oružje bila je moja kamera, gdje najprije meni nije dao ni da snimam na početku jer je on pola sata vrijeđao kompletan tim s hrvatske strane”, prisjetio se Malbaša za Al Jazeeru Balkans.

Na tim je pregovorima, kaže, demonstrirao silu i stalno naglašavao da se bori za svoju Jugoslaviju i štiti interese JNA.

„On u jednom trenutku meni u kameru kaže - to je i zabilježeno: ‘Ja sam osobno minirao Maslenički most i branu Peruća. Vi znate da, kad ja radim nešto, da to radim učinkovito i kvalitetno i ja držim Dalmaciju u blokadi’”, ispričao je Malbaša.