Je li za vrijeme Oluje proglašena opća mobilizacija? Oko ovoga se jako dugo lome koplja
Za samo koji dan Hrvatska će obilježiti 31. obljetnicu VRO Oluje, najmonumentalnije akcije kojom se zemlja nakon višegodišnje agonije konačno oslobodila okupacije.
U ovoj velikoj vojnoj operaciji je oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 % ukupne površine Hrvatske, no to je imalo svoju cijenu.
Prema podacima hrvatskog Ministarstva obrane tijekom operacije “Oluja” poginulo je 245 hrvatskih branitelja koji su svoje živote izgubili na samom koncu rata.
Evo zašto u Oluji nije proglašena opća mobilizacija
Zanimljivo je da za vrijeme VRO “Oluja” u Hrvatskoj nije proglašena opća mobilizacija, već je provedena opsežna djelomična mobilizacija. Iako je u operaciji sudjelovao golem broj ljudi (gotovo 200.000 pripadnika Hrvatske vojske i policije), službena zapovijed za opću mobilizaciju na razini cijele države nikada nije izdana.
Mobilizirane su isključivo određene zborne lokacije, pričuvne brigade i domobranske pukovnije koje su bile strateški raspoređene prema planu operacije, a povjesničari poput Jakše Raguža ističu da opća mobilizacija nije bila moguća ni zbog nedostatka pješačkog naoružanja i opreme za baš svakog vojno sposobnog stanovnika
“U Hrvatskoj nikada nije proglašena opća mobilizacija svih vojnih obveznika jer nije bilo potrebe. Kako bi se se došlo do nekog oružja ili potrebe za obranom nekog područja, tako bi se dizale određene postrojbe,” kaže nam Raguž.
Oružja je bilo, ali ne “na bacanje”
“Kroz Domovinski rat su čak i dragovoljci nailazili na probleme jer, iako su svojevoljno željeli ići na bojišnicu, ni za neke od njih se nije našlo oružja. Tek kada je Hrvatska vojno ojačala, kada je osigurala oružje i kada je u svim segmentima strateški pripremila izvedbu VRO Oluja, dignut je veliki broj Hrvata no samo onih koji su formacijski spadali u postrojbe. Tako da čak niti za vrijeme Oluje nije proglašena opća mobilizacija.”
Osim toga, državni vrh svjesno je izbjegao opću mobilizaciju kako bi društveni, gospodarski i civilni život u gradovima izvan ratne zone (poput Zagreba, Istre ili dijelova sjeverne Hrvatske) mogao normalno funkcionirati.
Unatoč tome što je bila djelomična, ova je mobilizacija bila najveća u hrvatskoj povijesti te je u kombinaciji s profesionalnim gardijskim brigadama stvorila silu od blizu 200 tisuća ljudi na bojišnici dugoj preko 600 kilometara.
Izvor:dnevno.hr
