MOLITVA ZA ŽIVOT I OBITELJ: Tomislav Lučić i Toni Kumerle nastavljaju put prema Grudama
Tomi i Toni na 17. dan hodočašća hodaju od Imotskog prema Grudama, noseći molitvu za bolesnu djecu, obitelji i budućnost hrvatskog naroda

17. DAN HODOČAŠĆA ZAGREB – MEĐUGORJE: Tomi i Toni danas hodaju od Imotskog prema Grudama
Hodočašće Zagreb – Međugorje ušlo je u svoj 17. dan. Hrvatski branitelj Tomislav Lučić i Toni Kumerle danas nastavljaju svoj zavjetni hod na dionici od Imotskog prema Grudama u Bosni i Hercegovini.
Nakon više od dva tjedna hoda, brojnih kilometara, žuljeva, umora i svakodnevnih kušnji, pred njima je nova etapa. Ovaj put prelaze granicu i ulaze u Hercegovinu, sve bliže konačnom cilju – Međugorju.
Dan posvećen djeci i obiteljima
Današnja nakana posebno je posvećena djeci. Osobito onoj koja se bore s bolestima, zdravstvenim teškoćama i poteškoćama u razvoju.
Tomi i Toni u molitvi nose i njihove roditelje. One koji se svakodnevno bore uz svoju djecu, prolaze kroz strah, neizvjesnost, liječenja i životne kušnje koje često razumiju samo oni koji ih sami proživljavaju.
Njihova poruka je jasna: neka Bog toj djeci i njihovim obiteljima podari snagu, vjeru, zdravlje i pomoć na putu ozdravljenja.
Molitva za hrvatsku djecu i budućnost naroda
Uz molitvu za bolesnu djecu, današnji dan nosi i širu poruku. Hodočasnici mole za svu djecu Hrvatske, za mlade obitelji i za hrvatski narod.
U vremenu u kojem se sve češće govori o iseljavanju, nesigurnosti i demografskom padu, njihova hodnja podsjeća na ono najvažnije – bez djece nema budućnosti.
Zato je ova etapa više od fizičkog puta. Ona je molitva za život. Za obitelj. Za hrabrost mladih ljudi. Za Hrvatsku koja ne smije izgubiti nadu.
Od Imotskog prema Grudama
Dionica od Imotskog prema Grudama ima posebnu simboliku. Nakon dana provedenih kroz Hrvatsku, Tomi i Toni danas ulaze u hercegovački prostor, sve bliže Međugorju, mjestu molitve, zavjeta i duhovne obnove.
Svaki njihov korak sada nosi dodatnu težinu. Cilj je bliže, ali tijelo je sve umornije. Iza njih su stotine kilometara, bolne noge i dani odricanja.
Ipak, hod se nastavlja.
Jer hodočašće nije samo pitanje snage. Ono je pitanje vjere.
Hod koji povezuje ljude
Ovih sedamnaest dana pokazalo je koliko ljudi prepoznaje njihovu žrtvu. Na putu su ih dočekivali, hranili, smještali, bodrili i pratili u molitvi.
To je jedna od najljepših slika ovog hodočašća. Dvojica ljudi hodaju, ali uz njih su srcem mnogi. Obitelji, branitelji, prijatelji, vjernici, bolesni i svi koji u njihovom putu vide nadu.
Tomi i Toni ne nose samo svoje nakane. Nose i nakane svih onih koji su im se javili, pisali, zvali i molili da ih preporuče Gospi.
Sedamnaesti dan Hodočašća Zagreb – Međugorje ostaje zapisan kao dan molitve za djecu, obitelji i budućnost hrvatskog naroda.
Od Imotskog prema Grudama, Tomislav Lučić i Toni Kumerle nastavljaju put koji je odavno prerastao običnu hodnju. To je hod vjere, zavjeta, domoljublja i ljudske izdržljivosti.
Međugorje je sve bliže. Ali najveća vrijednost ovog puta već se vidi – u molitvi, ustrajnosti i poruci da se za život, obitelj i vjeru uvijek vrijedi boriti.
Izvor:PDN
Autor: Dražen Šemovčan Šeki



