ODAKLE 104.000 DRAGOVOLJACA? Što govore zakon i službene evidencije

Hrvatska je tijekom 1991. obranu gradila kroz policiju, Zbor narodne garde, HOS i postrojbe Hrvatske vojske. Brojnost tih snaga mijenjala se s ustrojavanjem postrojbi i mobilizacijama, dok je zakonski status dragovoljca uređen posebnim kriterijima. Podatak o ljudima koji su se samoinicijativno javili na početku rata, broj pripadnika postrojbi u određenom trenutku i broj osoba s priznatim statusom dragovoljca opisuju različite skupine.

U službenom registru predstavljenom 2005. evidentirano je 157.037 dragovoljaca. Ministarstvo hrvatskih branitelja u predstavljanju mirovinskih izmjena 2026. navelo je oko 104.000 dragovoljaca obuhvaćenih predloženim godišnjim dodatkom. Prvi podatak odnosi se na tadašnju evidenciju statusa, a drugi na procijenjeni obuhvat mirovinskog prava.

Što je potvrđeno o brojnosti hrvatskih snaga 1991.

MORH-ova povjesnica, u opisu ustrojavanja zapovjedništava ZNG-a krajem srpnja i tijekom kolovoza 1991., navodi 60.000 pripadnika hrvatskih snaga, od kojih je 30.000 bilo u sastavu MUP-a. Podatak ne donosi zaseban broj osoba koje su se uključile bez mobilizacijskog poziva.

Istraživanje Matea Dragičevića o osvajanju vojnih objekata u Đakovštini, uz pozivanje na Davora Marijana, navodi da je prema prvim planovima pričuvni dio ZNG-a trebao imati 38.726 ljudi. To je planirana brojnost pričuve; iz nje se ne može utvrditi koliko je dragovoljaca stvarno pristupilo postrojbama.

Kronologija Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata za vrijeme potpisivanja Sarajevskog primirja, 2. siječnja 1992., navodi približno 200.000–230.000 pripadnika HV-a i oko 40.000 pripadnika MUP-a. Približno trećina pripadnika MUP-a bila je na ratnim položajima. Taj presjek prikazuje stanje nakon razvoja obrambenog sustava tijekom ratne godine.

Braniteljski status i status dragovoljca imaju različite uvjete

Važeći Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji objavljen je u NN 121/17, uz izmjene 98/19, 84/21 i 156/23.

Članak 3. uređuje braniteljski status prema organiziranom sudjelovanju u obrani, uključujući pripadnike ZNG-a, HV-a, MORH-a, policije, MUP-a i HOS-a. Zakonsko razdoblje obrane obuhvaća 5. kolovoza 1990. – 30. lipnja 1996. Članak 5. uređuje kriterije za status dragovoljca.

Sto dana nije opći uvjet za status svakog hrvatskog branitelja. Za dragovoljce zakon razlikuje sljedeće osnove:

Članak 5. stavak 1. obuhvaća branitelje s barem 100 dana u borbenom sektoru između 5. kolovoza 1990. i 15. siječnja 1992.

Članak 5. stavak 2.a omogućuje status s barem 30 dana borbenog sektora u istom razdoblju, osobama bez obveze sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili s nereguliranom obvezom služenja vojnog roka.

Članak 5. stavak 2.b za te iste kategorije predviđa alternativu: barem 100 dana borbenog sektora između 5. kolovoza 1990. i 31. prosinca 1995. Taj kriterij može obuhvatiti i osobe koje su obrani pristupile poslije 1991.

Članak 5. stavak 3. posebno uređuje nestanak i smrtno stradavanje do 15. siječnja 1992. Odredba obuhvaća pogibiju, ubojstvo u neprijateljskom zatočenju, smrt povezanu s ratnom ranom, ozljedom ili bolešću te samoubojstvo zbog ratom uzrokovane psihičke bolesti. Traži i početak sudjelovanja najkasnije 8. listopada 1991. za slučajeve povezane sa stavkom 1., odnosno 16. prosinca 1991. za slučajeve povezane sa stavkom 2.

Status se dokazuje potvrdom MORH-a ili MUP-a, a izmjenama iz 2021. predviđena je i potvrda iz Evidencije koju izdaje Ministarstvo hrvatskih branitelja.

Kako su se kriteriji mijenjali

Raniji zakon, vidljiv u pročišćenom tekstu iz 2013., sadržavao je kriterij od 100 dana sudjelovanja do 15. siječnja 1992. te iznimku od 30 dana za osobe bez pričuvne obveze ili s nereguliranom obvezom služenja vojnog roka. U tim odredbama nije izričito bio naveden borbeni sektor kao u zakonu iz 2017.

Obrazloženje prijedloga iz 2017. izričito navodi dvije promjene: vezivanje kriterija uz borbeni sektor i dodavanje mogućnosti da posebne kategorije ostvare status sa 100 dana borbenog sektora u razdoblju do kraja 1995.

Za usporedbu evidencija važni su i ranije priznati statusi. Članak 195. predviđa zadržavanje statusa i prava ostvarenih po ranijim propisima, čije je ostvarivanje trajalo pri stupanju novog zakona na snagu. Pučka pravobraniteljica 2019. izvijestila je o devetero djelatnika MUP-a kojima je vraćen ranije priznati status dragovoljca. Bio im je ukinut zbog neispunjavanja novog kriterija od 100 dana borbenog sektora, a nakon preporuke pravobraniteljice i mišljenja Ministarstva MUP je prihvatio zaštitu stečenih statusa.

Osnovna odredba članka 5. kao zaseban uvjet ne navodi pristupanje bez mobilizacijskog poziva. Iz nje proizlazi da i mobilizirani branitelj može ispuniti kriterij za status dragovoljca ako ima propisane dane borbenog sektora u ranom razdoblju. Priznati zakonski status stoga sam po sebi ne pokazuje način prvog pristupanja obrani.

Narodna zaštita i maloljetni sudionici

Za pripadnike naoružanih odreda Narodne zaštite zakon zasebno uređuje braniteljski status. Kriteriji uključuju izravni angažman u borbenom sektoru, 100 odnosno 30 dana u određenim slučajevima te iznimke povezane sa stradavanjem. Izmjena iz 2021. omogućila je priznavanje i uz kraći boravak u Narodnoj zaštiti kada je bez prekida nastavljen angažman u borbenom sektoru Oružanih snaga, u ukupnom kontinuitetu od barem 100 dana.

Tadašnji Zakon o obrani, objavljen u NN 49/91, razlikovao je novačku obvezu, novačenje i upućivanje na vojni rok. Novačka obveza nastajala je u godini navršavanja 17 godina; redovito novačenje provodilo se u godini navršavanja 18, a na osobni zahtjev i godinu ranije. U slučaju rata ili neposredne ugroženosti predsjednik je mogao narediti novačenje osoba s navršenih 16 godina te upućivanje na vojni rok novaka s navršenih 17 godina. Te zakonske mogućnosti ne daju podatak o broju stvarno uključenih maloljetnika.

Što pokazuje registar iz 2005.

Na predstavljanju Jedinstvenog registra 14. rujna 2005. objavljen je podatak o 489.407 hrvatskih branitelja, među kojima je bilo 149.093 muških i 7.944 ženskih dragovoljaca, ukupno 157.037.

U bazi MUP-a nalazila se 60.141 osoba, a u bazi MORH-a 454.174. Budući da je 24.908 osoba bilo evidentirano u obje baze, njihovim povezivanjem dobiven je jedinstveni broj branitelja. Podatak pokazuje važnost uklanjanja dvostrukih zapisa pri zbrajanju policijskih i vojnih evidencija.

Objava nije razvrstala dragovoljce prema pojedinim zakonskim osnovama. Uz to, prethodi promjenama iz 2017., pa se svih 157.037 osoba ne može pripisati današnjem članku 5. stavku 1.

Postoji brojčana podjela među umirovljenicima

Prijedlog zakonskih izmjena iz rujna 2026. donosi konkretne brojeve osoba sa statusom dragovoljca među korisnicima mirovina. Prema propisu po kojem ostvaruju mirovinu navedeno je:

• 19.282 prema općem mirovinskom propisu;

• 30.647 prema općem propisu uz primjenu braniteljskog zakona;

• 36.158 isključivo prema braniteljskom zakonu;

• 15.498 prema posebnom propisu za djelatne vojne osobe, policijske službenike i ovlaštene službene osobe.

Zbroj tih četiriju stavki iznosi 101.585. Riječ je o podjeli prema mirovinskom propisu. Dokument ne izdvaja koliko je osoba status dragovoljca ostvarilo po stavku 1., po tridesetodnevnom kriteriju, po kriteriju do kraja 1995. ili po odredbi o nestanku i smrtnom stradavanju.

U predstavljanju prijedloga Ministarstvo je navelo približno 104.000 dragovoljaca obuhvaćenih godišnjim dodatkom od 20 posto osnovice, što bi za 2027. iznosilo 108 eura. Za mirovine prema općem propisu i uz primjenu braniteljskog zakona, uključujući najniže braniteljske mirovine, predloženo je vrednovanje ratnog angažmana s 3 eura po obračunskom mjesecu borbenog sektora i 0,50 eura po mjesecu neborbenog sektora. Ministarstvo je navelo obuhvat od oko 174.000 branitelja za mjere vezane uz ratni staž.

Prijedlog jedan obračunski mjesec određuje kao 30 dana. Za korisnika starosne mirovine kojem se uvodi taj dodatak, 360 dana borbenog sektora predstavljalo bi 12 obračunskih mjeseci i 36 eura mjesečnog dodatka.

Prezentacija Ministarstva iz rujna 2026. nosi naslov „Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata“. Sabor je 25. rujna 2026. prihvatio prijedlog u prvom čitanju i uputio primjedbe predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga. Na dan provjere, 30. rujna 2026., navedeni iznosi predstavljaju predložene mjere, s planiranom primjenom od 1. siječnja 2027.

Koliko dragovoljaca pripada pojedinoj zakonskoj osnovi

Za članak 5. stavak 1. nije utvrđen potvrđen broj u pregledanim javnim službenim izvorima. Isto vrijedi za zasebne brojeve po stavku 2.a, stavku 2.b i stavku 3. Dostupni ukupni podaci i mirovinske statistike ne omogućuju tu razradu.

Uvjeti se mogu preklapati. Primjerice, osoba bez pričuvne obveze sa 100 dana borbenog sektora u ranom razdoblju može zadovoljiti vremenske kriterije stavka 1. i obiju alternativa stavka 2. Za zbrajanje bi zato trebalo razjasniti broje li se osobe prema osnovi po kojoj im je status priznat ili prema svim kriterijima koje ispunjavaju. Cjelovita razrada trebala bi obuhvatiti i statuse zadržane po ranijim propisima.

Službena Evidencija sadrži status, ratne dane, pripadnost sektoru, postrojbe i razdoblja sudjelovanja, a podatke dostavljaju MORH i MUP. Potvrđena podjela po zakonskim osnovama zahtijeva statističku razradu nadležnih tijela, na isti datum, uz razlikovanje živih i umrlih osoba te uklanjanje višestrukog brojanja.

Prvi dragovoljci išli su u obranu domovine srcem. Krenuli su za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, u vrijeme kada nitko nije mogao jamčiti pobjedu ni povratak kući. Ostavljali su obitelji, prihvaćali opasnost i stavljali vlastiti život na raspolaganje domovini. Njihova odluka prethodila je današnjim zakonskim kriterijima, evidencijama i mirovinskim obračunima.

Predložena tri eura za svaki priznati mjesec borbenog sektora odnose se na korisnike obuhvaćene tom mirovinskom mjerom, dok je za umirovljene dragovoljce zasebno predložen godišnji dodatak od 108 eura za 2027. godinu. Ako se tri eura po ratnom mjesecu predstavljaju kao primjerena nagrada za doprinos slobodnoj Hrvatskoj, onda je takvo vrednovanje sramotan postupak prema dragovoljcima iz samog začetka rata.

Oni nisu branili Hrvatsku za tri eura. Branili su je zato što su je voljeli i zato što su vjerovali da njihova djeca zaslužuju živjeti u slobodnoj zemlji. Upravo zato država prema njima ima obvezu pokazati ozbiljno poštovanje: jasno prepoznati njihov rani doprinos i vrednovati ga dostojanstveno. Njihovo domoljublje nikada nije imalo cijenu, ali današnji odnos prema njima pokazuje koliko država cijeni njihovu žrtvu.