Petrovačka dola – mjesto gdje Hrvatska već četiri godine traži svoje nestale: Ispod 180 tisuća kubika otpada pronađeni su hrvatski branitelji i civili

Dok su nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja mnoge masovne grobnice pronađene na poljima, u šumama ili uz ceste, Petrovačka dola pokazala je svu brutalnost pokušaja prikrivanja ratnog zločina.

Ondje nisu samo zakopani ljudi.

Preko njih su desetljećima odlagane tisuće tona komunalnog otpada, građevinskog materijala, zemlje i opasnog otpada, kao da je netko želio zauvijek izbrisati svaki trag njihova postojanja.

Zbog toga Petrovačka dola danas nije samo najveće istraživanje prikrivene masovne grobnice u Hrvatskoj, nego i simbol upornosti države da ni nakon 35 godina ne odustane od traženja svojih nestalih.

Upravo zato Vlada Republike Hrvatske donijela je novu odluku kojom će se istraživanja proširiti i na ulazno-izlaznu zonu odlagališta te prostor reciklažnog dvorišta. Prema informacijama kojima raspolažu istražitelji, postoji mogućnost da se i na tim dijelovima nalaze posmrtni ostaci žrtava iz Domovinskog rata.

Od običnog odlagališta do jednog od najvećih mjesta potrage za nestalima

Petrovačka dola otvorena je 1974. godine kao gradsko odlagalište otpada.

Nakon okupacije Vukovara u studenome 1991. godine taj je prostor, prema prikupljenim saznanjima, iskorišten za prikrivanje ratnih zločina. Posmrtni ostaci ubijenih hrvatskih branitelja i civila dovoženi su na odlagalište, gdje su zatrpavani otpadom koji je na toj lokaciji nastavio pristizati još godinama.

Više od tri desetljeća nije se moglo ni naslutiti što se nalazi duboko ispod golemih naslaga smeća, građevinskog materijala i zemlje.

Nakon dugotrajnog prikupljanja operativnih podataka Ministarstvo hrvatskih branitelja u travnju 2022. godine pokrenulo je sustavna terenska istraživanja.

Od samoga početka bilo je jasno da će riječ biti o jednom od najsloženijih projekata u povijesti potrage za nestalim osobama u Hrvatskoj.

Gotovo 180 tisuća kubika otpada uklonjeno kako bi se došlo do istine

Za razliku od klasičnih masovnih grobnica, istražitelji na Petrovačkoj doli nisu mogli odmah započeti arheološka iskapanja.

Najprije je trebalo ukloniti goleme količine otpada.

Kamion po kamion.

Bager po bager.

Sloj po sloj.

Svaki kubični metar morao je biti pregledan jer se među zemljom, plastikom, metalom, građevinskim materijalom i azbestom mogao nalaziti fragment ljudske kosti, komadić odjeće, vojna oznaka, sat, prsten ili neki drugi osobni predmet koji bi mogao pomoći u identifikaciji.

Do danas je uklonjeno približno 180.000 kubičnih metara otpada, zbog čega Petrovačka dola predstavlja jedno od najvećih i tehnički najzahtjevnijih istraživanja prikrivene masovne grobnice u Hrvatskoj.

Poseban problem predstavljala je takozvana azbestna piramida. Njezino uklanjanje zahtijevalo je dodatne sigurnosne mjere kako bi se zaštitili radnici, istražitelji i forenzičari.

Više od dvije godine bez pronađenih posmrtnih ostataka

Jedno od najtežih razdoblja cijelog projekta trajalo je od početka istraživanja do svibnja 2024. godine.

Više od dvije godine radilo se svakodnevno.

Uklanjale su se tisuće kubika otpada.

Pretraživale su se nove površine.

Ali posmrtnih ostataka nije bilo.

Unatoč tome, potraga nije prekinuta.

U svibnju 2024. godine pronađeni su prvi ljudski ostaci. Nekoliko tjedana poslije potvrđeno je ono čega su se mnogi pribojavali – Petrovačka dola doista skriva masovnu grobnicu hrvatskih branitelja i civila.

Za istražitelje to nije značilo kraj posla.

Bio je to tek početak još složenijeg dijela potrage.

Više od dvije tisuće fragmenata ljudskih kostiju

Na Petrovačkoj doli nisu pronađena cjelovita tijela.

Pronađeno je više od 2.000 fragmenata ljudskih kostiju.

Godine zatrpavanja, višestruka premještanja zemlje, težina otpada, djelovanje vlage i kemijskih procesa te rad teške mehanizacije ostavili su teške posljedice na posmrtne ostatke.

Svaki pronađeni fragment morao je biti zasebno evidentiran, fotografiran, očišćen, antropološki obrađen i podvrgnut DNK analizi.

Posao koji bi na manje složenim lokacijama trajao nekoliko dana, na Petrovačkoj doli traje mjesecima.

Svaki pronađeni koštani ulomak mogao je biti upravo onaj posljednji dio potreban da bi jedna obitelj nakon više od tri desetljeća konačno dobila potvrdu identiteta svoga nestalog člana.

Trideset osam imena vraćenih iz anonimnosti

Iz posmrtnih ostataka pronađenih na Petrovačkoj doli do sada je identificirano 38 osoba – 22 hrvatska branitelja i 16 civilnih žrtava.

Hrvatski branitelji – 22

Vladislav Babijaš
Stjepan Bali
Zlatko Bataković
Slavko Batik
Darko Bilušić
Ivan Došen
Tadija Došen
Vladimir Đumić
Đuro Erdelji
Pal Horvat
Zlatko Ivan
Vjekoslav Kostelnik
Zvonimir Lerotić
Ivan Mažar
Dragan Mišin
Pavao-Slobodan Mudri
Stjepan Patko
Josip Rep
Franjo Šegec
Dragutin Štic
Jozo Zeko
Željko Žilić

Civilne žrtve – 16

Mihajlo Čizmar
Janja Dujić
Anastazija Hladun
Ilija Hladun
Franjo Ivoš
Anton Jakobčić
Adam Kiš
Ivica Knežević
Ivan Mesaroš
Vukosava Orlović
Tomislav Plavšić
Milan Prpić
Mijo Radić
Tona Sekelez-Bobetić
Ivan Škarica
Rajmund Supric

Sedam etapa identifikacije

Identifikacije žrtava pronađenih na Petrovačkoj doli provedene su u sedam etapa:

10. ožujka 2025. – osam osoba
4. travnja 2025. – šesnaest osoba
7. travnja 2025. – sedam osoba
20. svibnja 2025. – dvije osobe
26. lipnja 2025. – dvije osobe
29. listopada 2025. – jedna osoba
19. svibnja 2026. – dvije osobe

Ukupno je identificirano 38 žrtava.

Više nisu broj, uzorak ni oznaka

Prije identifikacije svaki pronađeni fragment morao je biti označen brojem.

Brojem lokacije.

Brojem vrećice.

Brojem uzorka.

Brojem laboratorijskog nalaza.

Ali ljudi pronađeni na Petrovačkoj doli nisu brojevi.

Oni su Slavko, Jozo, Ivan, Tadija, Đuro, Zvonimir, Franjo, Željko, Janja, Anastazija, Ilija, Tomislav i svi drugi čija su imena nakon više od tri desetljeća vraćena iz anonimnosti.

Njihove su kosti bile razlomljene i razasute među tisućama kubika otpada. Netko ih je ondje premjestio kako bi sakrio zločin i njihovim obiteljima oduzeo pravo na istinu.

Nije uspio.

Forenzičari su iz više od dvije tisuće fragmenata ponovno sastavljali ljudske sudbine. Članovi obitelji davali su uzorke krvi kako bi DNK analiza potvrdila ono što su njihova srca desetljećima znala – da njihovi najmiliji nisu otišli svojom voljom i da nisu nestali bez traga.

Svaka identifikacija donijela je konačnu potvrdu smrti, ali i završetak najtežeg oblika čekanja.

Nakon 34 ili 35 godina obitelji su napokon mogle izgovoriti:

Pronašli smo ga.

Pronašli smo je.

Sada imaju grob. Imaju mjesto na kojem mogu položiti cvijet, zapaliti svijeću i izgovoriti molitvu.

Za neke je taj odgovor došao prekasno. Pojedini roditelji nisu dočekali vijest o pronalasku svoje djece. Neke supruge umrle su ne saznavši gdje su njihovi muževi. Djeca koja su 1991. godine ostala bez očeva danas su i sama roditelji.

Za njih identifikacija nije administrativni postupak. To je trenutak u kojem nestala osoba ponovno dobiva ime, prezime, grob i dostojanstvo koje joj je zločinom pokušano oduzeti.

Iza svake identifikacije stoje godine rada

Kada javnost čuje da je identificirano nekoliko novih žrtava, rijetko razmišlja što se krije iza te jedne rečenice.

Prije nego što obitelj primi poziv Ministarstva hrvatskih branitelja, mjesecima rade forenzičari, antropolozi, arheolozi, kriminalistički istražitelji i stručnjaci za DNK analize.

Svaki pronađeni fragment prolazi dugotrajan laboratorijski postupak.

Ponekad je za potvrdu identiteta dovoljan jedan uzorak. Ponekad je potrebno povezati desetke sitnih fragmenata pronađenih na različitim mjestima kako bi se rekonstruirali posmrtni ostaci jedne osobe.

Tek tada obitelj može čuti riječi koje je čekala više od trideset godina.

U tim se trenucima istodobno susreću bol, suze i olakšanje.

Bol zbog konačne potvrde smrti.

Suze zbog svih izgubljenih godina.

Olakšanje jer je završila agonija neizvjesnosti.

Za mnoge obitelji upravo je neizvjesnost bila najteža kazna. Dok nema tijela, nema ni konačnog odgovora. Dok nema odgovora, nada i tuga žive zajedno.

Potraga na Petrovačkoj doli još nije završena

Unatoč dosadašnjim rezultatima, Petrovačka dola još uvijek nije istražena u cijelosti.

Nova odluka Vlade Republike Hrvatske omogućit će uklanjanje građevina na ulazno-izlaznoj zoni odlagališta i prostoru reciklažnog dvorišta kako bi se istraživanja nastavila i na tim dijelovima lokacije.

Postoje informacije koje upućuju na mogućnost novih pronalazaka.

To istodobno znači da se ispod zemlje možda još uvijek nalaze ljudi koje njihove obitelji traže desetljećima.

Hrvatska još uvijek traga za 1.725 nestalih i smrtno stradalih osoba

Petrovačka dola samo je jedna od brojnih lokacija na kojima se nastavljaju istraživanja.

Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, Hrvatska još uvijek traga za 1.725 osoba nestalih i smrtno stradalih u Domovinskom ratu.

Svaka nova identifikacija zato ima mnogo veće značenje od same statistike.

Ona potvrđuje da država nije odustala od svojih ljudi.

Da vrijeme ne može izbrisati obvezu prema nestalima.

I da ni nakon 35 godina potraga nije završena.

Dug prema onima koji se nikada nisu vratili

Petrovačka dola danas nije samo mjesto ekshumacije.

To je mjesto na kojem se svakodnevno susreću prošlost i sadašnjost.

Mjesto na kojem bageri uklanjaju otpad, ali istodobno otkrivaju ljudske sudbine.

Mjesto na kojem forenzičari iz fragmenata kostiju vraćaju identitet ljudima kojima je netko pokušao oduzeti i posljednji trag postojanja.

Svaka nova identifikacija podsjeća da Domovinski rat za brojne hrvatske obitelji još uvijek nije završen.

Sve dok posljednji nestali hrvatski branitelj ili civil ne bude pronađen, identificiran i dostojanstveno pokopan, potraga na Petrovačkoj doli neće biti samo državni projekt.

Bit će dug časti Republike Hrvatske prema ljudima kojima je zločinom oduzeto pravo na život, a pokušajem prikrivanja i pravo na vlastiti grob.

Izvori: Ministarstvo hrvatskih branitelja – službene objave o početku i nastavku istraživanja Petrovačke dole te identifikacijama provedenima 10. ožujka, 4. i 7. travnja, 20. svibnja, 26. lipnja i 29. listopada 2025. te 19. svibnja 2026. godine; Vlada Republike Hrvatske.