Prvi dan Oluje se smatra najkrvavijim danom Domovinskog rata: Broj žrtava će vas razoriti

Delegacija pobunjenih Srba još je jednom odbila prijedlog hrvatske delegacije o neodgodivoj mirnoj reintegraciji okupiranih područja u državnopravni okvir RH. Time je nestala i posljednja politička prepreka za pokretanje operacije Oluja.

Dana, 4. kolovoza, hrvatske postrojbe dobile zapovijed da u 5:00 sati započnu napadna djelovanja… Pripadnici Hrvatske vojske i policije napali su područje takozvane Republike Srpske Krajine na bojišnici dugačkoj nevjerojatnih 630 kilometara.

Pobjeda praktički već prvoga dana

Temeljna je zamisao operacije bila: istodobnim napadom na više smjerova (31 pravac), probiti obranu pobunjenih Srba, osloboditi cjelokupno okupirano područje sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banovine i izbiti na međunarodno priznate granice RH s BiH, uz istodobnu odsudnu obranu istočne Slavonije i krajnjeg juga Hrvatske, te spriječiti srpsko osvajanje zaštićene zone Bihaća.

Već prvoga dana hrvatske su snage prodrle duboko u dijelove bojišta, u dubinu od 5 do 15 kilometara na 30 različitih mjesta i to već u prijepodnevnim satima. Srpske su postrojbe osobito jaki otpor pružale na Baniji, Kordunu i u sjevernoj Lici, no unatoč tome – neprijateljska su uporišta dovedena u okruženje ili poluokruženje.

Hrvatske su snage u operaciji sudjelovale sa 138 800 branitelja, od kojih je 116 900 bilo iz Hrvatske vojske (HV), 14 500 iz MUP-a i 7400 iz Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Uz pet gardijskih brigada, 1. hrvatski gardijski zdrug (HGZ), jednu gardijsku bojnu i druge sastavnice HV-a, sudjelovalo je još i 18 pričuvnih brigada te 25 domobranskih pukovnija (dp) HV-a. U potpori kopnenim snagama formirano je 13 topničkih i topničko-raketnih skupina.

Tuđman je Srbima uputio poziv da ostanu

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana (HRZ i PZO) u Oluji su angažirali praktički sve kapacitete, odnosno ukupno 33 aviona i helikoptera od kojih su 22 borbene namjene. Srpske pobunjeničke snage imale su pet korpusa, svi su poraženi, a među njima i jedan koji se predao. Raspolagale su sa 31 000 vojnika, oko 300 tenkova, 425 topova i minobacača, 170 oklopnih transportera i 230 protuzračnih sredstava. Na potezu Knin – Drniš – Benkovac imale su 17 vojnih objekata.

Zanimljivo je da se, kad je počela Oluja, na državnom radiju svakih 15 minuta emitirao poziv predsjednika Franje Tuđmana Srbima da ne bježe pred hrvatskim snagama, nego da ostanu u Hrvatskoj. Ipak, većina srpskog civilnog stanovništva počela se povlačiti. U tome je znatnu ulogu imala srpska propaganda svojim tvrdnjama da se ponavlja 1941. godina i da će Srbi ponovno stradati od ustaškog noža.

Prvoga dana poginuo 121 branitelj

Oko 220.000 tisuća Srba tog je dana počelo s evakuacijom te su u dugim kolonama autima, traktorima i pješice krenuli prema Banjoj Luci. Tih dana Mile Martić, bivši predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine, vršio je konstantan pritisak prema lokalnim Srbima kojima su se stalno plasirale dezinformacije.

Sve je kulminiralo odlukom koju je potpisao sam Martić, a u kojoj nalaže da se započne s evakuacijom kompletnog stanovništva koje nije uključeno u borbe iz općina Knin, Benkovac, Drniš i Gračac. Odluka je donesena 4. kolovoza u 16.45, a javnosti u Krajini objavljena je istog dana u 20 sati.

Treba istaknuti da je prvi dan Oluje za Hrvatsku vojsku najkrvaviji dan čitavog Domovinskog rata: toga dana u žestokim borbama za probijanje prvih srpskih linija život je izgubio 121 hrvatski vojnik.