SŠUP U VRTLOGU STVARANJA HRVATSKE: Knjiga koja otkriva kako je Policijska škola postala dio obrambenog sustava države

Kada se danas govori o počecima obrane Hrvatske, često se spominju prve policijske postrojbe, „Prvi hrvatski redarstvenik“, specijalna policija, Pakrac, Plitvice i prve otvorene borbe.

Mnogo se rjeđe govori o mjestima na kojima su ti ljudi prije odlaska na teren učili svoj posao, trenirali, pripremali se i iz kojih je, gotovo preko noći, obrazovni sustav morao prijeći u ratni režim.

Jedno od takvih mjesta bila je Srednja škola unutarnjih poslova u Zagrebu.

Upravo tom manje poznatom dijelu hrvatske policijske i ratne povijesti posvećena je knjiga „Srednja škola UP-a u vrtlogu promjena 1990. – 1992.: svjedočanstva, dokumenti, fotografije“, predstavljena u subotu, 5. rujna, na Policijskoj akademiji „Prvi hrvatski redarstvenik“.

Autori knjige su Njegoslav Blažek, Nikola Čačić, Stjepan Jagatić, Ljubomir Ličina, Zoran Loja, Dragutin Perković, Danilo Petrović, Josip Strmotić i Jozo Veselčić, a objavila ju je Udruga branitelja Policijske akademije.

Već popis autora pokazuje zašto ova knjiga ima posebnu vrijednost.

O vremenu od 1990. do 1992. ne govore ljudi koji su ga naknadno proučavali iz arhiva, nego oni koji su se tada nalazili unutar sustava i neposredno sudjelovali u događajima.

Škola koja više nije mogla biti samo škola

Raspad Jugoslavije i početak velikosrpske agresije promijenili su gotovo sve institucije nove hrvatske države. No malo je sustava bilo pod tolikim pritiskom kao Ministarstvo unutarnjih poslova.

Hrvatska tada još nije imala klasičnu vojsku sposobnu preuzeti punu obranu države.

Policija je zato bila prva organizirana oružana snaga koja je morala stati između pobunjenih srpskih snaga, JNA i hrvatskog teritorija.

Policajci su primili prve udare.

Policajci su ginuli u prvim sukobima.

Iz policijskih struktura nastajale su posebne i specijalne jedinice, a iz njih će se razvijati i dio budućeg obrambenog sustava Republike Hrvatske.

U takvim okolnostima ni Srednja škola unutarnjih poslova više nije mogla ostati samo mjesto nastave, ispita i policijske obuke.

Njezina se zadaća dramatično proširila.

Osim obrazovanja i osposobljavanja policijskih kadrova, djelatnici Škole sudjelovali su u prikupljanju oružja i njegovoj distribuciji policijskim upravama diljem Hrvatske.

To je možda jedan od najvažnijih detalja koje knjiga vraća u fokus.

Institucija osnovana za školovanje policajaca postala je karika u pripremi oružanog otpora.

Učionica, poligon i skladište više nisu bili odvojeni svjetovi.

Sve je postalo dio istog sustava – sustava obrane države koja se tek stvarala.

Dokumenti koji danas govore više od naknadnih interpretacija

Vrijednost knjige upravo je u tome što se ne oslanja samo na sjećanja.

Na jednom su mjestu objedinjeni dokumenti, osobne bilješke i fotografije iz razdoblja između 1990. i 1992. godine.

To joj daje težinu koju klasična memoarska literatura često nema.

Sjećanje nakon 35 godina može izblijedjeti. Dokument ostaje.

Fotografija bilježi ljude, prostor i trenutak.

Osobna bilješka otkriva ono što službeni dokument često prešuti – atmosferu, strah, neizvjesnost i način na koji su ljudi tada doživljavali događaje čije će značenje postati potpuno jasno tek godinama poslije.

Zbog toga ova knjiga nije samo povijest jedne obrazovne ustanove.

Ona je komadić mozaika nastanka hrvatskog sigurnosnog i obrambenog sustava.

Policijski centar bio je moguća meta napada

Koliko je sustav unutarnjih poslova u to vrijeme bio važan pokazuje događaj iz početka listopada 1991. godine.

Tajnim kanalima do Obrazovnog centra unutarnjih poslova stigla je informacija da se Centar nalazi među predviđenim ciljevima mogućeg zračnog napada.

Uslijedila je evakuacija.

Već sljedećeg dana, 7. listopada 1991., zrakoplovi JNA raketirali su Banske dvore u Zagrebu.

Sam slijed događaja dovoljno govori o vremenu u kojem se radilo.

Nije postojala jasna granica između pozadine i bojišta.

Institucije hrvatske države, politički vrh i sustav unutarnjih poslova nalazili su se pod stvarnom prijetnjom udara.

Za djelatnike škole, profesore, instruktore i polaznike rat više nije bio nešto što se odvijalo daleko od njih.

Bio je pred vratima.

Iz škole izravno u rat – priča Posebne jedinice policije „Mosor“

Posebno mjesto u knjizi zauzima Posebna jedinica policije „Mosor“.

Njezini pripadnici bili su polaznici VI. naraštaja Tečaja i djelatnici Srednje škole unutarnjih poslova, a postrojba je ustrojena upravo na prostoru današnje Policijske akademije.

Znanje stečeno u školi vrlo brzo dobilo je sasvim drugo značenje.

Pripadnici „Mosora“ sudjelovali su u prvim ratnim akcijama na području Tržića, Pakraca, Lovinca i Topuskog, kao i u blokadi vojarni u Zagrebu.

Njihov ratni put pokazuje koliko je prijelaz iz mirnodopskog u ratno stanje bio brz.

Ljudi koji su još donedavno bili polaznici tečaja ili djelatnici škole našli su se na terenima na kojima se odlučivalo hoće li hrvatske institucije uopće opstati.

To je jedna od važnijih poruka knjige.

Početkom devedesetih nisu postojale godine pripreme za ono što dolazi.

Postojali su mjeseci. Ponekad tjedni.

Ljudi koji su stvarali Školu sada čuvaju njezino sjećanje

Na predstavljanju knjige o radu Udruge branitelja Policijske akademije govorio je Danilo Petrović.

Naglasak je bio upravo na ljudima – bivšim zaposlenicima SŠUP-a koji su se okupili kako bi od zaborava sačuvali događaje, dokumente i osobe koje su obilježile jedno od najdramatičnijih razdoblja hrvatske policijske povijesti.

Josip Strmotić, bivši načelnik Policijske škole od 1985. do 1992. godine i jedan od autora, predstavio je sadržaj knjige i dokumentarnu građu na kojoj se ona temelji.

Za povijest institucija upravo su takva svjedočanstva često nenadoknadiva.

Ona bilježe ono što se događalo između velikih političkih odluka i poznatih ratnih operacija – svakodnevni rad ljudi koji su morali održavati sustav dok se država istodobno gradila i branila.

O knjizi i okolnostima u kojima su Škola i njezini djelatnici radili govorio je i načelnik Policijske akademije „Prvi hrvatski redarstvenik“ Josip Ćelić.

Povezao je povijest Škole s generacijama koje su kroz nju prošle i koje su vrlo brzo nakon školovanja morale preuzeti odgovornost u ratnim okolnostima.

Generacija kojoj diploma nije značila miran početak karijere

Posebno je spomenuta 16. klasa Srednje škole unutarnjih poslova, koja obilježava 35 godina od završetka školovanja.

Ta je generacija školovanje završila upravo 1991. godine.

U nekim drugim vremenima završetak škole značio bi raspored na prvo radno mjesto, upoznavanje s policijskom postajom i početak profesionalne karijere.

Njima je donio nešto sasvim drugo.

Rat.

Mnogi od njih gotovo su odmah morali primijeniti ono što su naučili, ali više ne u kontroliranim uvjetima škole ili policijskog poligona.

Stečeno znanje trebalo je koristiti u državi u kojoj se sigurnosna situacija mijenjala iz dana u dan, u kojoj su policijske postaje napadane, prometnice blokirane, a oružani sukob prerastao u otvorenu agresiju.

Upravo zbog takvih generacija priča o Srednjoj školi unutarnjih poslova nije samo priča o obrazovanju.

To je priča o pripremanju ljudi koji su nekoliko mjeseci poslije morali braniti državu.

Rukavina: Bez znanja i obuke nema ozbiljnog sustava obrane

O važnosti Srednje škole unutarnjih poslova u počecima hrvatske obrane govorio je i general Darko Rukavina.

Naglasio je vrijednost kvalitetne obuke policijskih službenika i ljudi koji su kasnije preuzimali zadaće unutar obrambenog sustava.

Rat često u prvi plan izbaci hrabrost.

Ali hrabrost bez znanja, uvježbanosti, discipline i organizacije sama po sebi nije dovoljna.

Upravo zato mjesta na kojima su se prije rata školovali policijski kadrovi imaju mnogo veće značenje nego što se može zaključiti iz samog naziva „škola“.

Ondje su se stvarali ljudi na kojima će se u presudnim mjesecima 1991. oslanjati dio hrvatskog sustava sigurnosti i obrane.

Ovo nije samo knjiga o Policijskoj školi

Najveća vrijednost knjige „Srednja škola UP-a u vrtlogu promjena 1990. – 1992.“ možda se nalazi upravo u tome što njezina priča daleko prelazi zidove nekadašnje Škole.

To je knjiga o trenutku kada se jedna država raspadala, a druga tek stvarala.

O policiji koja je iz mirnodopskog sustava preko noći postala prva organizirana obrambena snaga.

O profesorima, instruktorima, polaznicima i policijskim službenicima koji nisu mogli birati vrijeme u kojem će raditi svoj posao.

I o generacijama kojima profesionalna dužnost početkom devedesetih više nije značila samo provođenje zakona.

Značila je obranu zemlje.

Zato su dokumenti, fotografije i osobna svjedočanstva okupljena u ovoj knjizi važniji od obične institucionalne monografije.

Za nekoliko desetljeća možda više neće biti živih svjedoka koji mogu objasniti što je značila određena fotografija, tko se nalazio iza nekog imena u dokumentu ili kakva je atmosfera vladala u danima kada se nije znalo što donosi sljedeće jutro.

Dokumenti će ostati.

I upravo zato ova knjiga čuva nešto što je mnogo šire od povijesti jedne škole – čuva dio povijesti stvaranja hrvatske policije, obrambenog sustava i neovisne Republike Hrvatske.

IZVOR: POLICIJSKA AKADEMIJA