TKO ĆE SKRBITI O HRVATSKIM BRANITELJIMA KOJIMA JE POTREBNA STALNA NJEGA?

Kapaciteti, rokovi i cijena sustava

Branitelju koji više ne može živjeti sam nije dovoljna prigodna zahvala, preventivni pregled ni dvadeset dana rehabilitacije. Potrebni su mu siguran smještaj, zdravstvena i osobna njega, a obitelji odgovor na jednostavno pitanje: gdje može doći i koliko će čekati?

Država zasad nema javno objavljen odgovor koji bi obuhvatio ukupne potrebe, raspoloživa mjesta, vrijeme čekanja i cijenu skrbi. Zato ovdje nema procjene broja branitelja na listama čekanja: bez službenog podatka takva bi brojka bila nagađanje. Ono što se može utvrditi jest da se rehabilitacija i dugotrajni smještaj često predstavljaju kao da su ista usluga. Nisu.

Pregled je početak, a ne cjelovita skrb

Od 2016. preventivno je pregledano više od 140 tisuća branitelja. Za 2026. predviđena su sredstva za približno 20 tisuća pregleda u 35 zdravstvenih ustanova. Među pregledanima 46 posto dobilo je preporuku za dodatnu dijagnostiku, a više od polovice upućeno je na specijalistički pregled ili liječenje. To potvrđuje koliko je važno pratiti zdravlje branitelja, ali preventivni program sam po sebi ne jamči brzo obavljanje daljnjih pretraga ni skrb za osobu koja više ne može samostalno živjeti.

U Vukovaru djeluje Nacionalna memorijalna bolnica s veteranskom službom, a u Kninu Opća i veteranska bolnica „Hrvatski ponos”. Postoje i koordinatori za branitelje u bolnicama. To su korisne kontaktne točke, no njihovo postojanje samo po sebi ne dokazuje da svi branitelji imaju zajamčen raniji termin. Nije pronađen javni nacionalni pregled čekanja na preglede i dijagnostiku za branitelje koji bi omogućio provjeru koliko brzo sustav stvarno reagira.

Rehabilitacijski boravak nije trajni smještaj

U Hrvatskoj djeluju četiri veteranska centra s ukupno 620 kreveta. Ministarstvo najavljuje još pet centara za rehabilitaciju, s ukupno 566 kreveta i planiranih gotovo 10.900 korisnika godišnje. Za njih se najavljuje gotovo 80 milijuna eura, a kao cilj završetka radova, opremanja i uspostave rada naveden je rujan 2028. To su važna ulaganja, ali riječ je o rehabilitacijskim uslugama, ne o mreži trajnog smještaja i svakodnevne njege.

I Dom hrvatskih veterana u Lipiku pruža privremeni smještaj. Ustanova ima kapacitet za 50 korisnika, a stacionarna usluga namijenjena je boravku do 20 dana. I boravak u veteranskim centrima vremenski je ograničen: neprekidni smještaj traje 20 dana, dok dnevni boravak traje 6–10 sati. To može pomoći u rehabilitaciji i predahu obitelji, ali ne rješava pitanje tko će skrbiti o teško bolesnom ili nepokretnom branitelju mjesecima i godinama.

Uz to se razvijaju mobilni timovi za pomoć u kući. Timovi pružaju sestrinsku i njegovateljsku podršku, a do kraja 2025. tri su tima, prema objavljenim podacima ustanove, kontaktirala oko 200 osoba i pomogla približno 120 korisnika. To je stvarna pomoć, ali kućna podrška nije isto što i cjelodnevni smještaj za osobu koja treba nadzor i njegu tijekom cijelog dana i noći. No, postavlja se pitanje je li to dovoljno?

Dugotrajni smještaj: dva centra u gradnji, tri u pripremi

Posebna mreža braniteljskih centara trebala bi pružati dugotrajnu skrb. Prema javno objavljenim planovima, stanje lokacija i kapaciteta izgleda ovako:Prva mjesta za dugotrajnu skrb: Pakrac i Slunj

Prema dosad objavljenim planovima, prva dva braniteljska centra namijenjena dugotrajnoj skrbi grade se u Pakracu i Slunju. Za obje lokacije završetak građevinskih radova najavljivan je do kraja 2026., nakon čega slijede opremanje i pripreme za početak rada. Riječ je o najavljenim rokovima, a ne o već otvorenim smještajnim kapacitetima.

U Pakracu se planira smještaj za 56 korisnika, među kojima će 24 mjesta biti prilagođena osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću. Vrijednost ulaganja procijenjena je na 14,3 milijuna eura.

U Slunju je predviđen smještaj za 40 korisnika. Od 23 smještajne jedinice, njih 23 planirane su kao prilagođene osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću. Ulaganje je procijenjeno na 6,7 milijuna eura.

Bukovlje, Imotski i Vukovar još su u pripremi

Za Bukovlje se prema dosad objavljenom planu predviđa centar kapaciteta oko 100 korisnika i oko 30 zaposlenih. Ugovorena je izrada projektne dokumentacije vrijedna 215.750 eura s PDV-om, koju financira Brodsko-posavska županija, dok bi gradnju trebalo financirati Ministarstvo hrvatskih branitelja. Izrada dokumentacije i ishođenje dozvole najavljeni su do kraja 2026., a početak gradnje za 2027. godinu.

Imotski i Vukovar također su u pripremnoj fazi. Za te lokacije još nisu objavljeni konačni službeni kapaciteti. Ministarstvo je u lipnju 2026. najavilo početak gradnje tijekom 2027. i dovršetak mreže braniteljskih centara tijekom 2028. godine.

Podaci o Pakracu i Slunju dolaze iz objava Ministarstva, dok su za Bukovlje objavljeni projektni planovi županije i procjene o kapacitetu i rokovima. Riječ je o planovima i ciljevima, a ne o već otvorenim mjestima na koja se danas može useliti. Najave za Imotski, Vukovar i Bukovlje također treba čitati kao rokove koje tek treba ostvariti.

Za Pakrac su javnosti predstavljene različite brojke o zaposlenima: u početnom opisu navedeno je najmanje 43, u kasnijoj izjavi 20–25, a financijski plan ustanove predviđa 31 zaposlenog u pakračkoj podružnici. Objave ne objašnjavaju jasno odnose li se brojke na različite faze, obuhvat poslova ili planirano popunjavanje smjena. To nije sitan administrativni detalj. Kod ustanove za dugotrajnu skrb obitelji moraju znati tko će biti uz korisnika, uključujući noćne sate, i s kakvim stručnim timom.

Financijski plan Braniteljskog centra predviđa ukupne rashode ustanove od oko 3,73 milijuna eura u 2026., 6,12 milijuna u 2027. i 10,01 milijun u 2028. To su projekcije za ustanovu i razvoj njezina rada, a ne objavljena konačna cijena po korisniku ili puni trošak rada svake lokacije. Za takvu procjenu trebaju biti objavljeni troškovi osoblja, smještaja, hrane, lijekova i zdravstvenih usluga, kao i trajni izvor financiranja.

Tko će dobiti mjesto i koliko će ga platiti?

Prema javnoj izjavi ravnatelja iz svibnja 2026., tada još nisu bila formalno utvrđena pravila prijema ni cijena smještaja. Najavljeno je da bi prednost trebali imati oni s najvećim potrebama — primjerice osobe koje žive same, nemaju osobu koja bi se o njima brinula, žive u teškim socijalnim uvjetima i imaju ozbiljne zdravstvene probleme. Ravnatelj je govorio o naknadi vezanoj uz prihod korisnika, uz niže plaćanje za osobe s nižim prihodima. U javno dostupnim objavama koje su ovdje pregledane nije pronađen konačan pravilnik s kriterijima i cjenikom.

Prednost pri smještaju u domovima socijalne skrbi koje su osnovali država ili lokalna i područna samouprava već je propisana zakonom za određene skupine: među njima su HRVI, teško bolesni dragovoljci i teško bolesni branitelji, uz utvrđeni red prvenstva. No zakonska prednost ne stvara novi krevet i ne znači automatski da će mjesto biti dostupno kada je potrebno. Ne obuhvaća svakog branitelja, a bez javnih podataka o primjeni i čekanju teško je provjeriti koliko pravo vrijedi u praksi. Pravo na prednost postoji; pravo na dostupnu skrb nije time riješeno.

Nije objavljen ni službeni objedinjeni broj branitelja koji čekaju dugotrajni smještaj. Stoga nije odgovorno iznositi brojke o listama čekanja. Ali to što broj nije objavljen ne znači da je potreba mala — znači da javnost nema podatak kojim bi mjerila razmjere problema i uspjeh planiranih centara.

Dodatak od devet eura ne može glumiti sustav skrbi

Tvrdnja da je država svakom branitelju odobrila „devet eura mjesečno” nije točna. Riječ je o prijedlogu mirovinskog dodatka: tri eura za svaki mjesec proveden u borbenom sektoru i 50 centi za svaki mjesec izvan njega, za korisnike mirovina koji ispunjavaju propisane uvjete. Primjerice, tri priznata mjeseca u borbenom sektoru znače dodatak od devet eura mjesečno na mirovinu. Prijedlog je 25. rujna 2026. prošao prvo čitanje u Saboru; do 10. listopada još nije bio donesen kao zakon.

Vladin paket uključuje i druge mirovinske promjene, pa dodatak ne treba lažno prikazati kao jedinu predloženu mjeru. Ali ni cijeli paket ne odgovara na pitanje dugotrajne skrbi. Devet eura dodatka za branitelja s tri priznata mjeseca u borbenom sektoru može biti važno njegovu kućnom budžetu; ne plaća ustanovu, njegovatelja ni cjelodnevni nadzor. Političko predstavljanje takvog iznosa kao dokaza da je sustav „zbrinuo branitelje” pretvara ograničenu mirovinsku mjeru u zamjenu za ono što još nije izgrađeno.

Rijeka i kulturni centri: rasprava o prioritetima mora biti precizna

Grad Rijeka objavio je da je Srpski kulturni centar na Rujevici vrijedan 5,2 milijuna eura i financiran iz državnog proračuna. Prema popisu iz 2021., u Rijeci je živjelo 5.537 stanovnika srpske nacionalnosti, odnosno 5,13 posto gradskog stanovništva. No centar je opisan kao prostor za srpsku zajednicu šireg riječkog i primorskog područja, otvoren i drugim korisnicima.

Srpsko narodno vijeće javno je govorilo o više od 40 kulturnih centara i domova koji su izgrađeni ili su bili u gradnji. Taj navod nije dokaz da je svih 40 objekata financirano iz jednog državnog programa, da su istog opsega ili da imaju istog investitora. Za svaki konkretan projekt treba provjeriti izvor i iznos financiranja.

Država treba podupirati kulturne potrebe nacionalnih manjina. Ali ta obveza ne uklanja drugu: sustavno skrbiti o ljudima koji su sve stariji, bolesniji i sve teže mogu ostati sami. Rijeka je korisna usporedba u pitanju političke sposobnosti mobiliziranja novca i dovršavanja javnih projekata, ali nije jednostavan račun po kojem se iznos za jedan centar može automatski pretvoriti u određeni broj kreveta za branitelje. Javnost zato ima pravo tražiti jednako jasne iznose, rokove, kapacitete i odgovorne osobe za ustanove dugotrajne skrbi.

Branitelji ne trebaju još jednu izjavu zahvalnosti uz fotografiju s otvorenja. Trebaju objavljena pravila prijema, cijenu smještaja, broj zaposlenih po smjeni, potvrđene rokove za otvaranje i javne podatke o korištenju mjesta. Trebaju i mjerljiv put od lošeg nalaza do pregleda i liječenja. Dok tih podataka nema, projekt u gradnji ostaje obećanje, a dodatak od nekoliko eura ostaje mirovinska mjera — ne sustav njege.

Izvori

Rokove do kraja 2026. i 2028. treba navesti kao najavljene ciljeve, jer radovi, opremanje i puštanje centara u rad još traju ili su u pripremi.

• Ministarstvo hrvatskih branitelja, Potpisan ugovor o izgradnji prvog Braniteljskog centra u Hrvatskoj — kapacitet Pakraca, prilagođene smještajne jedinice, vrijednost projekta i prvotno najavljeni rok radova. branitelji.gov.hr

• Ministarstvo hrvatskih branitelja, Potpisan ugovor o izgradnji Braniteljskog centra u Slunju — kapacitet, prilagođene jedinice, vrijednost projekta i planirana radna mjesta. branitelji.gov.hr

• Brodsko-posavska županija, Potpisan ugovor za izradu projektno-tehničke dokumentacije Braniteljskog centra u Bukovlju — vrijednost i financiranje projektne dokumentacije, planirani kapacitet i broj zaposlenih. new.bpz.hr

• Grad Pakrac / Pakrački list, Prvi godišnji kolegij Braniteljskog centra Pakrac — tada objavljeni status radova u Pakracu i Slunju, najava završetka i opremanja do kraja 2026. te priprema ostalih lokacija. Grad Pakrac

• Glas Slavonije / HINA, Braniteljski centar u Bukovlju – ugovor — izjave o rokovima za Pakrac i Slunj, planu gradnje u Bukovlju, Imotskom i Vukovaru te cilju dovršetka mreže tijekom 2028. ugovor