U SUSRET "OLUJI: Uloga HVO-a uoči operacije „Oluja“

Dan uoči početka „Oluje“, u sklopu operacije vezivanja neprijateljskih snaga, pripadnici postrojbe „Bušići“ napali su kotu Prika Jelovača. Riječ je bila o važnom položaju na koji je Vojska Republike Srpske (VRS) postavila neke od svojih najelitnijih postrojbi. Napad je za „Bušiće“ bio iznimno težak – prvi put tijekom ratnog puta nisu uspjeli probiti neprijateljsku obranu.

Borbe su se vodile gotovo neprekidno, uključujući i bliske okršaje prsa o prsa. Tog dana postrojba je pretrpjela najveće gubitke u jednom danu – poginulo je šest, a ranjeno 14 pripadnika.

Gubici su bili veliki na obje strane. Borba je započela u šest sati ujutro i trajala do iza ponoći. S obzirom na intenzitet napada, vojni analitičari mogli bi zaključiti kako se radilo o pokušaju pokretanja glavnog udara iz tog pravca.

Tijekom tog dana i noći iz područja tzv. SAO Krajine prema kupreškom bojištu prebačeno je oko 3000 pripadnika specijalnih postrojbi, među kojima su bili pripadnici kninskih specijalnih postrojbi, specijalne policije te borci iz postrojbi poput „Tigrova“ i „Belih orlova“ koji su se u tom trenutku nalazili na području Krajine.

Takvo premještanje najboljih i najiskusnijih snaga imalo je značajan utjecaj na obrambene sposobnosti južnog dijela Krajine. S obzirom na tadašnji ustroj srpskih snaga, u kojem su prevladavale pričuvne postrojbe uz manji broj profesionalnih jedinica, obrana tog područja ostala je znatno oslabljena.

Situacija se može usporediti s hipotetskim scenarijem u kojem bi netko tijekom rata iz Hercegovine povukao najelitnije postrojbe poput „Bušića“, Kažnjeničke bojne, postrojbe Ludviga Pavlovića, specijalne policije i antiterorističkih grupa, a obranu ostavio uglavnom na pričuvnim snagama.

Kako je operacija „Oluja“ započela sljedećeg jutra, dio krajiških snaga ušao je u borbu bez svojih najkvalitetnijih postrojbi. Upravo je to, prema ovom tumačenju, pridonijelo relativno brzom napredovanju hrvatskih snaga prema Kninu, Obrovcu, Benkovcu i drugim mjestima na jugu Krajine.

Važno je naglasiti da se ovo odnosi prvenstveno na južni dio bojišta. Na područjima gdje su djelovale hrvatske postrojbe poput „Gromova“, osobito na području Korduna, Banovine i uz rijeku Kupu, situacija je bila drukčija. Ondje su se vodile teške borbe uz male pomake i velike gubitke na obje strane.

Nakon pada prvih gradova na jugu uslijedio je val panike i domino-efekt među krajiškim stanovništvom i postrojbama. U takvim okolnostima počele su se pojavljivati i priče o izdaji ili navodnom dogovoru.

Međutim, prema ovom pogledu na događaje, ključni razlog sloma obrane nije bio tajni dogovor, nego kombinacija niza vojnih odluka, strateških okolnosti i pogrešaka srpskog vojnog vrha. Svima je bilo jasno da hrvatski napad slijedi, no neizvjesni su bili trenutak, smjer i način njegova izvođenja.

Operacija „Oluja“ može se različito interpretirati, ali tvrdnja da je bila unaprijed dogovorena između hrvatske i srpske strane ne nalazi potvrdu u vojnim okolnostima koje su joj prethodile. Na hrvatskoj strani poklopilo se nekoliko važnih čimbenika – dobra priprema, kvalitetno planiranje i učinkovit vojni ustroj, dok je srpska strana napravila niz strateških pogrešaka.

Jedan od važnih elemenata bila je i razlika u vojnom ustroju. Srpske snage uglavnom su se oslanjale na nasljeđe JNA i klasičnu vojnu doktrinu poznatu većini bivših pripadnika te vojske. Hrvatska vojska i HVO djelomično su se oslanjali na ta iskustva, ali su profesionalne postrojbe razvile fleksibilniji način djelovanja, uz iskustva ljudi koji su služili u stranim vojnim formacijama poput Legije stranaca i drugih specijalnih postrojbi.

Zbog takvog ustroja postrojbe poput „Tigrova“, „Puma“ i „Bušića“ imale su veću razinu samostalnosti na terenu. Manje borbene skupine mogle su učinkovito djelovati bez stalne izravne povezanosti sa zapovjedništvom, što je srpskim snagama u većoj mjeri nedostajalo.

Upravo je ta razlika u organizaciji, fleksibilnosti i načinu donošenja odluka bila jedna od važnih prednosti hrvatskih snaga tijekom završnih operacija Domovinskog rata.