Udruga branitelja Dubrovnika: „Vrijeđanje svetinja radi medijske pažnje mora prestati“

Predsjednik Udruge Marko Mujan poručuje da različiti oblici provokacije i, kako ih ocjenjuje, vrijeđanja hrvatskih svetinja ne smiju postati prihvatljiv način privlačenja medijske pozornosti.

U poruci javnosti Mujan posebno upozorava na posljedice takvih postupaka za hrvatske branitelje i njihove obitelji, čiji su životi i uspomene trajno povezani sa simbolima za koje su se borili. Istodobno postavlja pitanje gdje završavaju granice „umjetničke slobode“, odnosno u kojem trenutku ona, prema njegovim riječima, prerasta u destrukciju i vrijeđanje nacionalnih vrijednosti.

Priopćenje prenosimo u cijelosti.

– Vidjeli smo različite komentare. Neki su isprazni i agresivni, drugi predstavljaju gruba opravdanja, no ni jedni ni drugi nisu učinkoviti. Svi oni, na svoj način, samo pridonose daljnjem vrijeđanju hrvatskih svetinja.

Jasno je odakle vjetar puše, za koga se to radi i tko nam pali šume dok s našeg izvora pije vodu. Dosta je toga da cijenu svakog pokvarenog i nedopustivog čina plaća hrvatski narod! Žalosno je što se hrvatski branitelji uopće moraju baviti ovakvim postupcima.

Spomenuto zlodjelo država mora sankcionirati po hitnom postupku, pogotovo jer je riječ o javnom dobru. Ne bih se čudio ni da je ista ta država ovaj „performans“ izravno ili neizravno sufinancirala.

Zato javno pitam autore ovog čina, ali i javnost koja šuti: gdje su granice ove destrukcije? Bi li idući korak „modernog umjetničko-sportskog performansa“ bio skakanje s neretvanskih mostova na glavu u ponoć, samo kako bi se privukle kamere?

Hoće li se, radi dosezanja novih „umjetničkih“ visina i jeftine eksponiranosti, sutra ponoviti dobro poznato Frljićevo izvlačenje nacionalnih simbola iz vagine? Hoće li tada upotrijebiti zastavu veličine one s kninske tvrđave?

Pitaju li se ti ekstremisti kako njihova, kako je nazivaju, samopromocija djeluje na ljude koji su krvarili za te simbole? Bi li im bilo zabavno da se, u ime nekog novog performansa, potpuno zacrne njihove obiteljske fotografije na računalima i telefonima?

Nekima su u ratu sve prave uspomene zapaljene. Ostao im je samo znak postrojbe na zidu u kojoj je sin ili otac dao život. To im je jedina memorija za dušu.

Vrijeđanje svetinja radi medijske pozornosti i destrukcije mora prestati. Ako netko želi graditi karijeru na ovakvim blasfemijama, neka ide što dalje odavde ili neka se vrati Bogu.