BEOGRAD SUDI ZORANU MADŽARCU: Optužnica obuhvaća i ubojstvo Vinka Čička i njegova tri sina

Tjedan dana nakon ubojstva Adama Barića, Vinko Čičak i njegovi sinovi Ivan, Ante i Mato pozvani su iz obiteljske kuće u Karancu u stanicu milicije u Belom Manastiru. Kući se nisu vratili. Njihova tijela pronađena su tek 25. studenoga 1991., na napuštenom salašu Karaševo.

Za sudjelovanje u tim zločinima pred Višim sudom u Beogradu sudi se Zoranu Madžarcu, nekadašnjem pripadniku SUP-a Beli Manastir. Optužnica ga tereti i za ubojstvo Adama Barića te pokušaj ubojstva njegove supruge Ane 10. listopada 1991., kao i za povredu tjelesnog integriteta Dragana Skeledžije, zajedno sa Zoranom Vukšićem. Riječ je o optužbama koje sud tek treba razmotriti; protiv Madžarca nije donesena pravomoćna presuda.

Odveli ih na ispitivanje, a obitelji nisu rekli gdje su

Obitelj Čičak živjela je u Karancu. Ujutro 17. listopada 1991. Madžarac i Vukšić došli su do njihove kuće, a muškim članovima obitelji rekli da se jave na razgovor u stanicu milicije. Članovi obitelji ostali su čekati njihov povratak, ali satima nisu dobili objašnjenje kamo su odvedeni ni što im se dogodilo.

U iskazu iz ranijeg suđenja Slobodan Strigić rekao je da je muškarcima bilo rečeno kako su osumnjičeni za krađu svinja s farme na kojoj je radio Vinko. Strigić je ustvrdio da optužba nije bila točna, jer je svinje odvela JNA u Srbiju. U svojoj obrani pred beogradskim sudom u prosincu 2025. Madžarac je događaj opisao drukčije: rekao je da su mu muškarci bili predstavljeni kao sumnjivi za špijunažu i da ih je trebalo prevesti u Bolman na ispitivanje.

Prema rekonstrukciji koju je sud iznio u ranijem predmetu, Vukšić i Madžarac sudjelovali su u odvođenju obitelji iz stanice. Tijekom vožnje muškarci su završili na napuštenom salašu Karaševo. U dijelu svjedočenja i medijskih izvještaja mjesto se spominje i kao Sudaraš; sudski izvještaji za predmet koriste naziv Karaševo.

Što je utvrđeno u ranijem sudskom postupku

U ranijem postupku protiv Vukšića, Strigića, Branka Hrnjaka i Velimira Bertića sud je utvrdio da je prvi iz vozila izveden Mato Čičak. Prema sudskoj rekonstrukciji, Vukšić ga je ubo nožem u vrat, dok su ga Vukšić i Madžarac izveli iz vozila. Potom su izvedeni Ivan i otac Vinko, koje je Vukšić usmrtio pucnjevima iz pištolja. Posljednji je iz kombija izveden Ante. Vukšić ga je ranio pucnjem, a Strigić je zatim iz automatske puške ispalio više hitaca u njega i u muškarce koji su već ležali na tlu.

Te činjenice potječu iz sudskog postupka protiv četvorice drugih optuženika. Madžarac u tom predmetu nije pravomoćno osuđen: postupak protiv njega bio je prekinut jer nije bio dostupan srbijanskom pravosuđu. Njegova se osobna odgovornost sada razmatra u odvojenom suđenju.

Tijela Vinka, Ivana, Ante i Mate Čička pronađena su 25. studenoga 1991., 39 dana nakon što su odvedeni. Svjedočenje Anđe Čičak, zabilježeno u bazi Glas Žrtava, opisuje tjedne neizvjesnosti i potragu za nestalim članovima obitelji. U ranijem iskazu Slobodan Strigić također je opisao odvođenje obitelji i događaje tijekom vožnje, a njegov je iskaz bio dio sudskog spisa.

Suoptuženici pravomoćno osuđeni, Madžarac tada nedostupan

Prva presuda u predmetu Beli Manastir izrečena je 2012. godine. Vukšić je osuđen na 20 godina zatvora, Strigić na deset, Hrnjak na pet, a Bertić na godinu i šest mjeseci. Apelacijski sud 2013. ukinuo je presude za Vukšića, Strigića i Hrnjaka te naložio ponovljeno suđenje; presuda Bertiću ostala je na snazi. U ponovljenom postupku trojica su 2015. dobila jednake kazne, koje je Apelacijski sud potvrdio 12. veljače 2016. godine.

FHP-ov prikaz pravomoćne presude bilježi da je sudska rekonstrukcija obuhvatila i ubojstvo Adama Barića te ranjavanje njegove supruge Ane. U predmetu koji se sada vodi pred beogradskim sudom te su optužbe dio postupka protiv Madžarca.

Madžarac tvrdi da je ostao kraj kombija

Madžarac je uhićen u Grčkoj 31. siječnja 2023., gdje je prema izvještajima živio oko 30 godina. Srbiji je izručen 23. svibnja 2025. Suđenje je počelo u prosincu iste godine.

Na prvom ročištu Madžarac je odbacio optužbe. Rekao je da je otišao do kuće Čičkovih kako bi ih pozvao u stanicu, a zatim je, prema njegovu iskazu, ostao uz stražnji dio policijskog kombija dok su druge izvodili iz vozila. Tvrdio je da je čuo pucnjeve, ali nije vidio tko je pucao te da je odbio pridružiti se ostalima. Poricao je i da poznaje obitelj Barić ili Dragana Skeledžiju.

Obrana je na istom ročištu zatražila novo vještačenje u vezi sa smrću Mate Čička. Upozorila je na razliku između izvješća iz 2000., koje je kao uzrok smrti navelo prostrelnu ranu glave, i zaključka iz ranijeg sudskog postupka prema kojem je Mato uboden nožem dok ga je Madžarac držao. Budući da je sudski vještak Dušan Dunjić preminuo, obrana je predložila novo vještačenje. Iz dostupnog izvještaja s ročišta ne proizlazi da je sud taj prijedlog prihvatio.

Prema izvještaju Fonda za humanitarno pravo, na raspravi 8. srpnja 2026. saslušani su svjedoci Pero Uskoković i Mirko Strigić. Nastavak glavne rasprave bio je zakazan za 19. listopada 2026. godine.

Skoro 35 godina nakon zločina, sud sada razmatra i odgovornost čovjeka čije se ime pojavljuje u ranijoj rekonstrukciji događaja, ali koji u tom predmetu nije bio pravomoćno osuđen. O njegovoj krivnji odlučit će sud u zasebnom postupku.

Izvori

• Fond za humanitarno pravo (FHP), predmet Beli Manastir II i izvještaji s ročišta 4. prosinca 2025. i 8. srpnja 2026. Fond za humanitarno pravo

• FHP, prikaz ranijeg predmeta Beli Manastir i pravomoćne presude protiv Vukšića, Strigića i Hrnjaka; presuda Bertiću potvrđena je u žalbenom postupku 2013. hlc-rdc.org

• FHP, izvještaj s ročišta 1. studenoga 2010. i iskaz Slobodana Strigića o optužbi za krađu svinja i odvođenju Čičkovih. hlc-rdc.org

• Glas Žrtava, svjedočenja članova obitelji i zapis o pronalasku tijela Čičkovih. Glas Žrtava

• D.I.C. Veritas, raspored suđenja za 19. listopada 2026. D.I.C. Veritas

• Hrvatsko kulturno vijeće, „Zaboravljene hrvatske žrtve: Karanac, Beli Manastir”; arhivska fotografija braće Čičak objavljena je uz tekst. Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća

• Video „Beli Manastir 1991. – Ljut čovjek”, YouTube; popratni opis ratnog konteksta Baranje objavio je Narod.hr.