PLJEŠEVICA I JUTROS GORI: Eksplozije zaustavile vatrogasce, naselja zasad nisu ugrožena

Požar na Plješevici nije ugašen. Prema posljednjim dostupnim informacijama u ponedjeljak ujutro, 7. rujna, vatra je i dalje aktivna na planini iznad Bihaća i na dijelu hrvatske strane, dok se dim osjeća na širem području, od Korenice do Plitvica.

Najvažnija vijest za stanovništvo jest da naselja, prema posljednjim izjavama nadležnih s bihaćke strane, zasad nisu neposredno ugrožena. To, međutim, ne znači da je požar pod nadzorom niti da je opasnost prošla. Vatra gori na strmom, teško pristupačnom terenu na kojem se nalaze mine i druga neeksplodirana ubojita sredstva, pa vatrogasci ne mogu slobodno ući u sva žarišta.

Na hrvatskoj strani angažirani su vatrogasci s područja Plitvičkih Jezera, uz pomoć kolega iz Gospića i Otočca te osposobljenih radnika Hrvatskih šuma. Na bosanskohercegovačkoj strani djeluju Vatrogasna jedinica Bihać, Šumarija, Vodovod Bihać, pripadnici Civilne zaštite, volonteri, mještani i Oružane snage BiH. U gašenje je uključen i helikopter Oružanih snaga BiH.

Eksplozija na hrvatskoj strani nije glasina

Vatrogasne snage na hrvatskoj strani morale su se povući nakon eksplozije na dijelu požarišta iznad Željave. Zbog sigurnosti ljudi nastavak djelovanja moguć je samo sa sigurnih položaja. S bihaćke strane još su u kolovozu službeno potvrđene detonacije u prostoru označenom kao miniran.

Nije, međutim, utvrđeno što je točno eksplodiralo. Nema objavljenog nalaza pirotehničara kojim bi bilo potvrđeno da je riječ o protupješačkoj mini, streljivu, ručnoj bombi, topničkom projektilu ili drugom zaostalom vojnom sredstvu. Zato tvrdnju da Plješevicom „eksplodiraju mine i metci“ treba svesti na ono što je dokazano: detonacije postoje, opasnost je stvarna, ali vrsta eksplozivnog sredstva još nije službeno identificirana.

Uzrok požara još nije poznat

Požar je izbio u noći s 15. na 16. kolovoza, oko 00.30 sati, na području Baljevca i Vedrog Polja iznad Bihaća. MUP Unsko-sanskog kantona najavio je utvrđivanje okolnosti nakon što gašenje omogući siguran pristup terenu.

Do jutra 7. rujna nije javno objavljen službeni rezultat o uzroku ovog požara. U javnosti se spominje ljudski faktor, ali opća procjena da većinu požara uzrokuje čovjek nije dokaz da je upravo požar na Plješevici podmetnut ili izazvan nepažnjom. Sumnje na ljudski faktor kod drugog požara na području Zavalja također se ne smiju automatski pripisivati ovom požaru.

Prema tome, korektan zaključak glasi: uzrok požara na Plješevici zasad nije službeno utvrđen.

Tko je ratovao i držao ovaj prostor

Područje Željave i Plješevice desetljećima je bilo snažno militarizirano. U podzemnom aerodromskom kompleksu Željava do svibnja 1992. nalazile su se postrojbe Jugoslavenske narodne armije i Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane: 117. lovački avijacijski puk, 352. izviđačka avijacijska eskadrila i 200. zrakoplovna baza. Radarskim položajem na Goloj Plješevici upravljao je 51. bataljun zračnog motrenja, javljanja i navođenja.

JNA je pri povlačenju 16. svibnja 1992. minirala i teško razorila aerodrom, koristeći desetke tona eksploziva. Tijekom Domovinskog rata hrvatska strana područja bila je pod okupacijom pobunjenih Srba i vojnih snaga tzv. Republike Srpske Krajine. Na širem koreničkom i željavskom području djelovali su dijelovi 15. ličkog korpusa Srpske vojske Krajine, među njima 37. pješački bataljun Korenica i 81. pozadinska baza Željava.

S bihaćke strane prostor je branio 5. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine. U kolovozu 1995., tijekom operacije Oluja, snage Hrvatske vojske i 5. korpusa susrele su se na granici nakon oslobađanja okupiranog hrvatskog teritorija. Na vrhu Gola Plješevica nakon rata bio je i manji kanadski kontingent IFOR-a i SFOR-a.

Takva vojna prošlost objašnjava zašto na širem području mogu postojati različite vrste eksplozivnih ostataka rata. Ona sama po sebi, ipak, ne dokazuje što je eksplodiralo u ovom požaru.

Je li Hrvatska onda zemlja bez mina?

Hrvatska je krajem veljače 2026. završila razminiranje svih poznatih i evidentiranih minski sumnjivih područja te je službeno proglašena zemljom bez minske opasnosti. Ta formulacija ne predstavlja jamstvo da se na cijelom državnom teritoriju ne može pronaći pojedinačna ranije neevidentirana mina ili drugo neeksplodirano vojno sredstvo.

Važna je i pravna razlika: Ottawska konvencija odnosi se na protupješačke mine. Neeksplodirani projektili, bombe, granate i napušteno streljivo pripadaju široj kategoriji eksplozivnih ostataka rata. Mogu biti jednako smrtonosni, ali njihovo pronalaženje ne znači automatski da je bila lažna službena tvrdnja o završetku razminiranja svih evidentiranih minski sumnjivih površina.

Ipak, eksplozija na prostoru koji se smatra sigurnim ozbiljan je signal da taj dio Plješevice treba ponovno stručno pregledati prije ulaska vatrogasaca, šumara, policajaca, planinara ili drugih ljudi.

Stanje jutros: požar traje, sigurnost ljudi ima prednost

Najnoviji raspoloživi presjek može se svesti na pet potvrđenih činjenica:

• požar na Plješevici i jutros je aktivan;

• proširio se s područja BiH na hrvatsku stranu;

• naselja prema posljednjim službenim izjavama zasad nisu ugrožena;

• strm teren, suho vrijeme i eksplozivni ostaci onemogućuju izravno gašenje na svim dijelovima požarišta;

• uzrok požara i vrsta sredstva koje je eksplodiralo nisu službeno utvrđeni.

Zbog toga je povlačenje vatrogasaca nakon detonacije odgovorna, a ne kukavička odluka. Šuma se može obnavljati; izgubljen život ne može.

Ovaj slučaj ne dokazuje da su Ličani namjerno obmanuti. Dokazuje, međutim, da se politička poruka „Hrvatska bez mina“ u javnosti tumačila šire od njezina stručnog značenja. Na Plješevici danas više nije dovoljno ponavljati administrativni status. Mjerodavno je ono što se događa na terenu: požar još traje, detonacije su zabilježene, a ljudi koji gase vatru moraju ostati izvan svakog prostora koji prethodno nije provjeren.