POLICIJA JE SNIMALA SVE, ALI U IZVJEŠTAJU NI RIJEČI O POŽARU: TKO NIJE VIDIO ZAPALJENE SJEDALICE U VARAŽDINU?

Nakon utakmice između Varaždina i Hajduka, odigrane 2. kolovoza 2026. na Gradskom stadionu Varteks, Policijska uprava varaždinska objavila je kratko službeno priopćenje o osiguranju susreta.

Policija je navela da je utakmicu pratilo oko 5.400 gledatelja, među kojima približno 400 gostujućih navijača. Prije početka utakmice privedena je jedna osoba zbog posjedovanja pirotehničkog sredstva, a tijekom prvog poluvremena još jedna zbog kršenja izrečenih sudskih mjera.

Priopćenje završava informacijom da je utakmica završila u 20.24 sati, nakon čega je uslijedio razilazak posjetitelja i policijska pratnja gostujućih navijača.

Sve je, barem prema službenom policijskom izvještaju, završilo gotovo besprijekorno.

Samo jedan događaj kao da se nije dogodio: na gostujućoj tribini gorjele su sjedalice.

Policija je unaprijed najavila snimanje prije, tijekom i nakon utakmice

Ovakav propust posebno je neobičan zbog onoga što je policija javno najavila samo nekoliko dana prije odigravanja utakmice.

PU varaždinska 31. srpnja objavila je da će policija, u skladu sa Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima, prije, tijekom i nakon završetka utakmice audio i video snimati te fotografirati javno okupljanje, javna mjesta na stadionu i prilazne pravce.

Naglasak je važan: i nakon završetka utakmice.

Upravo tada, nakon posljednjeg sučeva zvižduka, na gostujućoj tribini planule su sjedalice.

Zato se mora postaviti jednostavno pitanje: je li policija snimila požar?

Ako ga je snimila, zašto ga nije spomenula u službenom priopćenju?

Ako ga nije snimila, kako je moguće da događaj zabilježen brojnim mobitelima i televizijskim kamerama nije zabilježio sustav policijskog nadzora na utakmici visokog sigurnosnog rizika?

Kamera na stadionu nije ukras. Snimanje javnog okupljanja nema smisla ako se snimke ne pregledavaju i ne koriste za utvrđivanje odgovornih za protupravna ponašanja.

Priopćenje možda jest preliminarno, ali javnost to mora znati

Policija nije obvezna u prvom izvještaju objaviti svaki detalj postupanja niti unaprijed proglašavati nekoga krivim. Identitet i odgovornost konkretnih počinitelja moraju se utvrditi na temelju dokaza, snimki i provedenog kriminalističkog istraživanja.

Moguće je i da policija naknadno objavi dopunu priopćenja, nakon pregleda snimljenog materijala, razgovora sa svjedocima i zaprimanja prijave o nastaloj šteti.

Ali tada je to trebalo jasno napisati.

Dovoljna bi bila jedna rečenica: nakon završetka utakmice u gostujućem sektoru zabilježeno je paljenje sjedalica, a policija provodi kriminalističko istraživanje radi utvrđivanja počinitelja.

Takva formulacija nikoga unaprijed ne osuđuje, ali potvrđuje da je policija događaj uočila i da postupa.

Potpuna šutnja ostavlja sasvim drukčiji dojam: kao da se ono što je vidjela cijela Hrvatska u policijskim evidencijama nije dogodilo.

Gdje je završilo pirotehničko sredstvo koje je izazvalo požar?

Policija navodi da je prije početka utakmice privela jednu osobu zbog posjedovanja pirotehničkog sredstva. Istodobno, na tribini je tijekom i nakon utakmice bilo pirotehnike, a sjedalice su zapaljene.

To otvara i pitanje sigurnosnog pregleda na ulazima.

Koliko je pirotehničkih sredstava uneseno na stadion? Kako su unesena? Tko je bio zadužen za pregled gostujućih navijača? Je li utvrđeno kojim su sredstvom zapaljene sjedalice? Postoje li snimke trenutka izbijanja vatre i osoba koje su se tada nalazile neposredno uz požar?

Odgovornost se ne može utvrđivati na temelju pripadnosti skupini. Ne može se svih približno 400 gostujućih navijača proglasiti odgovornima za postupke nekoliko pojedinaca. Upravo zato postoje policijske snimke – da bi se utvrdilo tko je konkretno zapalio sjedalice, tko je sudjelovao u uništavanju imovine i tko će za to odgovarati.

Policija mora dopuniti priopćenje

PU varaždinska trebala bi javnosti odgovoriti na nekoliko jednostavnih pitanja:

• Je li evidentirano paljenje sjedalica na gostujućoj tribini?

• Je li požar zabilježen policijskim kamerama?

• Jesu li utvrđeni ili identificirani mogući počinitelji?

• Provodi li se kriminalističko istraživanje?

• Je li NK Varaždin prijavio materijalnu štetu i kolika je?

• Je li zbog požara intervenirala vatrogasna služba?

• Zašto događaj nije naveden u prvom službenom priopćenju?

• Hoće li protiv odgovornih biti podnesene odgovarajuće prijave?

To nisu pitanja protiv policije. Upravo suprotno – to su pitanja u interesu vjerodostojnosti policijskog postupanja.

Hrvatska policija svakodnevno obavlja težak i odgovoran posao, osobito na utakmicama visokog rizika. Ali povjerenje javnosti ne čuva se prešućivanjem neugodnih činjenica. Čuva se potpunim, pravodobnim i transparentnim izvještavanjem.

Ono što se ne može sakriti ne smije se prešutjeti

Snimke postoje. Fotografije postoje. Vatra i dim bili su vidljivi. Vatrogasci su gasili požar. Na tribini je nastala materijalna šteta.

Zato je nevjerojatno da je službeno policijsko priopćenje završilo rečenicom o razilasku posjetitelja i pratnji gostujućih navijača, bez spomena incidenta koji je obilježio kraj utakmice.

Policiju zato ne treba pitati samo koliko je ljudi bilo na stadionu i koliko ih je privedeno.

Treba je pitati: jeste li vidjeli požar?

Ako niste, čemu snimanje?

Ako jeste, zašto o njemu šutite?

Jer policijsko priopćenje može preskočiti jednu rečenicu, ali ne može izbrisati vatru koju je vidjela cijela Hrvatska.