Sud oslobodio 24-godišnjeg Turčina optužbe za bludne radnje, odvjetnik Hrdalo: Presuda je „antikanon“
Tužiteljstvo je muškarca teretilo da je mladu ženu u zagrebačkom klubu povukao u kabinu toaleta i ondje je protiv njezine volje seksualno dodirivao. Općinski kazneni sud oslobodio ga je optužbe, a odvjetnik Vlaho Hrdalo tvrdi da je obrazloženje u suprotnosti s ranijim stajalištem Vrhovnog suda.
Oslobađajuća presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u slučaju 24-godišnjeg državljanina Turske, optuženog za bludne radnje nad mladom ženom u zagrebačkom noćnom klubu Bunker, izazvala je javnu reakciju odvjetnika Vlahe Hrdala.
O slučaju i Hrdalovoj reakciji 25. rujna izvijestio je i Dnevno.hr, dok je detalje postupka prvi objavio Jutarnji list. Prema dostupnim izvještajima, optuženi je u vrijeme postupka bio smješten u Prihvatnom centru za strance Ježevo.
Što je tvrdilo tužiteljstvo
Prema optužnici, događaj se zbio sredinom srpnja. Tužiteljstvo je tvrdilo da je 24-godišnjak djevojku protiv njezine volje povukao u kabinu muškog toaleta, zaključao vrata i počeo se skidati. Oštećena je navela i da joj je u jednom trenutku stavio ruku u donje rublje unatoč tome što mu je rekla da to ne čini.
Jedna gošća kluba posvjedočila je da je vidjela muškarca kako djevojku povlači prema toaletu te je o tome obavijestila redara. Redar je na sudu opisao da je iz zaključane kabine čuo plač i vrištanje, nakon čega je otvorio vrata i muškarca izgurao van. Djevojka je, prema njegovu iskazu, bila uplakana.
Optuženi je odbacio tvrdnje da je postupao protiv njezine volje. Tvrdio je da je njihov kontakt bio dobrovoljan.
Na suđenju je pregledana i snimka videonadzora iz kluba. Na dijelu snimke koji je obuhvatila kamera vide se njihova ranija komunikacija, dodirivanje i ljubljenje. Sud je zaključio da oštećena u tom dijelu kontakta aktivno sudjeluje, a poslije odlazi prema prostoru koji kamera nije pokrivala.
Sud: opis iz optužnice nije bio dovoljan za osudu
Jedan od razloga oslobađajuće presude bio je način na koji je tužiteljstvo formuliralo činjenični opis kaznenog djela.
U optužnici je navedeno da je muškarac postupao s nakanom zadiranja u spolni integritet oštećene. Sud je tu formulaciju, prema obrazloženju koje prenosi Jutarnji list, ocijenio preširokom, nepreciznom i nedovoljno određenom te zaključio da opis djela nije podoban za osuđujuću presudu.
Sud se osvrnuo i na iskaz djevojke da joj je optuženi stavio ruku u donje rublje te da mu je rekla da prestane. Pritom je otvoreno pitanje u kojem je trenutku izrazila protivljenje i je li optuženi tada bio svjestan toga protivljenja.
U obrazloženju se razmatralo i je li optuženi mogao biti ohrabren njihovim prethodnim dodirivanjem i ljubljenjem, što je izazvalo posebno oštru reakciju odvjetnika Hrdala.
Hrdalo presudu nazvao „antikanonom“
Vlaho Hrdalo na LinkedInu je presudu opisao izrazom „antikanon“, kojim označava odluku za koju smatra da je toliko pogrešna da može poslužiti kao primjer loše sudske prakse.
Najviše osporava tumačenje prema kojem bi za kazneno djelo bludnih radnji bilo potrebno postupanje radi zadovoljenja spolnog nagona. U prilog svojoj kritici pozvao se na raniju odluku Vrhovnog suda.
Taj dio njegove objave moguće je neovisno provjeriti. U odluci Kr 100/16 od 18. listopada 2016. Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da usmjerenost počinitelja na zadovoljavanje spolne pohote nije nužan zakonski element kaznenog djela bludnih radnji. Sud je obrazložio da je odlučujuće radi li se o spolnom kontaktu koji ima spolni karakter, dok motiv počinitelja sam po sebi nije odlučan.
Upravo na toj sudskoj praksi Hrdalo temelji prigovor obrazloženju zagrebačkog suda.
Odvjetnik je posebno kritizirao i razmatranje ranijeg dobrovoljnog kontakta između djevojke i optuženog. Svoju je objavu zaključio ironičnom porukom: „Častim cijeli sud ulaznicama za predstavu Prima Facie.“
Riječ je o drami Suzie Miller koja se bavi kaznenim postupcima za seksualno nasilje i položajem osobe koja prijavljuje takvo kazneno djelo.
Raniji poljupci nisu isto pitanje kao pristanak na kasniju radnju
Iz dostupnog obrazloženja proizlazi da sud nije oslobađajuću presudu zasnovao samo na ranijem ljubljenju i dodirivanju. Kao temeljni problem naveo je i činjenični opis optužnice te nedostatke koji, prema stajalištu suca, nisu omogućavali donošenje osuđujuće presude.
Istodobno, Hrdalova pravna primjedba o pitanju spolnog nagona nije samo njegov osobni stav. Postoji ranija odluka Vrhovnog suda koja potvrđuje da zadovoljavanje spolne pohote nije nužan element kaznenog djela iz članka 155. Kaznenog zakona. Hoće li to pitanje imati utjecaja na daljnji tijek ovog konkretnog predmeta ovisit će o pravnim lijekovima i odluci višeg suda, ako do žalbenog postupka dođe.
Izvor:Dnevno.hr
