Čolak odgovorio Pupovcu: „Hrvatska je bila i ostala žrtva agresije, a zamjena teza ne odgovara istini“

Na najnoviju izjavu predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, koji je upozorio da se Hrvatska „ponovno navikava na mržnju“ i „ratno huškanje“ te da se u velikoj mjeri vraća u 1991. godinu, reagirao je Tomislav Čolak, vijećnik u Gradskom vijeću Grada Knina.

Čolak u svojoj reakciji odbacuje Pupovčeve ocjene te tvrdi da se takvim izjavama relativiziraju povijesne činjenice o Domovinskom ratu i odgovornosti za agresiju na Republiku Hrvatsku. Posebno se osvrće na političke događaje koji su prethodili ratu, velikosrpsku politiku početkom devedesetih te, kako navodi, pokušaje izjednačavanja odgovornosti agresora i žrtve.

U nastavku prenosimo njegovu reakciju u cijelosti:

Potaknut najnovijom javnom izjavom Milorada Pupovca kako se u Hrvatskoj „ ponovo navikavamo na mržnju, na ponovno ratno huškanje, na to da se u velikoj mjeri vraćamo u 1991. godinu „ dužnost mi je kao izbranom  političkom predstavniku oštro reagirati i ukazati na opasne manipulacije koje se kroz ovakve teze plasiraju u javni prostor.

Milorad Pupovac po tko zna koji put svjesno i tendenciozno pokušava izjednačiti žrtvu i agresora, relativizirajući povijesne činjenice o Domovinskom ratu i agresiji na Republiku Hrvatsku.     Istinska mržnja, agresija i ratno huškanje početkom devedesetih godina prošlog stoljeća nisu dolazili iz Hrvatske, već su bili vođeni i dirigirani iz Srbije. Nažalost, svjedoci smo da se ta ista retorika, destabilizacija i huškačka politika iz Beograda prema susjedima provode i danas.

Kao političar s dugogodišnjim stažem , gospodin Pupovac vrlo dobro zna istinu, ali je sustavno ignorira.  Znanstveno utemeljeni dokumenti koje je objavio ugledni povjesničar Davor Marijan nedvojbeno potvrđuju da je plan za razaranje Hrvatske skovan daleko prije bilo kakvih sukoba.

Još u ožujku 1990. godine, dakle prije prvih višestranačkih demokratskih izbora u Hrvatskoj, u Beogradu su se sastali Slobodan Milošević, Borislav Jović i Veljko Kadijević. Tada je donesena  jasna i rigidna odluka da Srbi neće prihvatiti raspad Jugoslavije, već da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi. Zapadna granica te zamišljene tvorevine iscrtana je na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag.

Riječ je o onoj istoj hegemonističkoj liniji koju je kralj Aleksandar Karađorđević priopćio Svetozaru Pribičeviću nakon atentata na Stjepana Radića, kada je otvoreno planirao amputirati Hrvatsku.

Povijesni kontinuitet  velikosrpskih pretenzija i planiranog rata je jasan, dokumentiran  i neoboriv.

Unatoč tome, Pupovac ustrajno prebacuje krivnju na obje strane, optužujući Hrvate i Srbe podjednako, čime amnestira stvarnu politiku koja je pokrenula rat, dok samog sebe amnestira od bilo kakve odgovornosti, proglašavajući se dežurnim mirotvorcem, kako u devedesetima , tako i danas. Time neprestano održava lažnu napetost.

Hrvatska je bila  i ostala žrtve te agresije, a zamjena teza i prebacivanje krivnje na hrvatsko društvo jednostavno ne odgovaraju istini.

Grad Knin, kao simbol hrvatske pobjede i slobode, najbolje pamti posljedice politike koja se vodila s te linije mržnje i razaranja. Izjednačavanje krivnje i lažni pacifizam  ne pridonose pomirenju, već otvaraju stare rane i vrijeđaju dostojanstvo svih žrtava Domovinskog rata.

Hrvatska ne bi trebala šutke tolerirati podmetanja, lažne optužbe i pokušaje nametanja krivnje hrvatskom narodu od strane onih koji i danas odbijaju jasno osuditi velikosrpsku politiku.

VIJEĆNIK U GRADSKOM VIJEĆU GRADA KNINA

Tomislav Čolak