Dvije neugodne činjenice za Plenkovića i Turudića: Mikulić je ostao, a USKOK nije otišao dovoljno duboko

Afera s desecima tisuća tona opasnog otpada otvorila je dva neugodna pitanja, jedno za premijera Andreja Plenkovića, drugo za glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. I pritom ih treba strogo razdvojiti: prvo je pitanje političke i upravljačke odgovornosti, a drugo brzine i širine kaznene istrage.

Europol je još 14. veljače 2025. javno objavio da je u Hrvatskoj razbijena međunarodna mreža osumnjičena za ilegalno zbrinjavanje najmanje 35.000 tona opasnog otpada. Otpad je, prema Europolu, stizao iz Italije, Slovenije i Njemačke, a kriminalna mreža pritom je koristila infrastrukturu legalnih poduzeća i prijevoznika.

Istoga dana USKOK je pokrenuo istragu protiv deset osoba i četiri pravne osobe. Već tada je javno naveo da se otpad iz Slovenije i Italije uvozio u Hrvatsku, da je dio završavao u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu te da su se izrađivali lažni dokumenti koji su, među ostalim, dostavljani i inspekciji zaštite okoliša tijekom nadzora.

Tu nastaje prvo pitanje za Plenkovića.

Andrija Mikulić u tom trenutku bio je glavni državni inspektor. Nije osumnjičen za kaznena djela vezana uz odlaganje otpada i to treba jasno naglasiti. Ali bio je na čelu sustava koji je trebao nadzirati gospodarenje otpadom i zaštitu okoliša. Ako se desetci tisuća tona otpada mogu uvoziti, prevoziti i ilegalno odlagati na više lokacija, legitimno je pitati koliko je dobro funkcionirao nadzorni sustav.Mikulić nije smijenjen u veljači 2025., kada su razmjeri afere već bili javno poznati. Vlada ga je razriješila tek 27. studenoga 2025., dakle više od devet mjeseci poslije, i to istoga dana kada je protiv njega pokrenuta druga USKOK-ova akcija, nevezana uz predmet opasnog otpada.

Zato je pitanje za Plenkovića jednostavno: zašto nije tražio političku i upravljačku odgovornost glavnog državnog inspektora već onda kada je postalo jasno da sustav nije spriječio masovno ilegalno odlaganje opasnog otpada?

Drugo pitanje ide prema Turudiću i USKOK-u.

Istraga je otvorena prije godinu i pol, a njezin je početni opis već tada bio iznimno širok: međunarodni dobavljači, prijevoznici, legalne tvrtke, lažna dokumentacija i kontakti s inspekcijom. U lipnju 2025. istraga je dodatno proširena i na županijskog službenika zbog sumnje da je nezakonito omogućio izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom.

Složenost takvog predmeta može objasniti dio vremena. Međutim, nakon toliko mjeseci legitimno je pitati zašto javnost još nema jasnu sliku cijelog lanca: tko je otpad proizvodio, tko ga je slao u Hrvatsku, tko ga je prevozio, tko je izrađivao dokumentaciju, tko je nadzirao takve poslove i gdje završava institucionalna odgovornost.

Ne treba unaprijed tvrditi da Turudić ili USKOK istragu namjerno usporavaju. Za to nema dokaza. Ali jednako tako ne treba bježati od pitanja zašto predmet koji je već u veljači 2025. bio opisan kao međunarodna kriminalna mreža još uvijek nije dao odgovor na cijeli lanac odgovornosti.

Plenković tako mora objasniti zašto je mjesecima zadržao na čelu Državnog inspektorata čovjeka pod čijim se mandatom dogodio očiti slom nadzora. Turudić pak mora pokazati da istraga neće završiti samo na ljudima koji su otpad zakopavali, nego da će dosegnuti cijelu mrežu koju je Europol opisao još prije godinu i pol.