Europol govori o međunarodnoj kriminalnoj mreži, Hrvatska o Šinceku: Što znaju Plenković i Turudić?

Dok se hrvatska javnost mjesecima uglavnom bavi Josipom Šincekom i njegovim tvrtkama, izvan Hrvatske o istoj aferi govori se znatno širim jezikom. Europol ne opisuje lokalni slučaj iz Gospića, nego međunarodnu kriminalnu mrežu koja je, prema sumnjama istražitelja, u Hrvatsku dovela najmanje 35.000 tona medicinskog i opasnog otpada iz Italije, Slovenije i Njemačke. Procijenjena protupravna korist iznosi najmanje četiri milijuna eura.

To više nije priča samo o čovjeku koji je negdje u Lici pronašao zemljište na kojem će zakopavati otpad. To je europska logistika. Netko je u Italiji, Sloveniji ili Njemačkoj otpad proizveo i predao, netko je ugovorio njegovo zbrinjavanje, netko organizirao prijevoz, netko potpisivao dokumentaciju, a netko u Hrvatskoj robu preuzimao.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Je li Šincek mogao sam? Zašto se u lancu pojavljuje i tvrtka “kralja otpada” Petra Pripuza?

Europol navodi da su se koristile legalne kompanije i legalni poslovni kanali te da je opasni otpad prikazivan kao materijal namijenjen recikliranju. U operaciji su, uz hrvatsku policiju, sudjelovala i nadležna tijela drugih država, dok je Europol pružao analitičku i operativnu potporu.

I tu nastaje neugodan kontrast. Italija, Slovenija i Njemačka očito su dio iste istrage, Europol povezuje podatke iz više država, a u Hrvatskoj se javna rasprava gotovo svodi na Šinceka. Kao da Hrvatska nije članica Europske unije i kao da iza stotina prekograničnih pošiljki ne ostaju ugovori, računi, prijevoznici, carinski i drugi dokumenti te trag novca.

Što o tom lancu znaju talijanski, slovenski i njemački istražitelji? Koje su tvrtke predavale otpad? Tko ga je plaćao hrvatskim primateljima? I postoje li u stranim policijskim bazama imena hrvatskih posrednika koja domaća javnost još nije čula?

Posebno je zanimljivo što se hrvatska istraga u međuvremenu proširivala i na druge lokacije. USKOK je, primjerice, otvorio i slučaj najmanje 2.640 tona otpada kod Senja, uz sumnje u lažnu dokumentaciju o njegovu prijevozu i obradi.

Zato je legitimno pitati koliko je informacija iz međunarodne policijske suradnje stiglo hrvatskom državnom vrhu i DORH-u. Ne možemo tvrditi što su Andrej Plenković ili Ivan Turudić osobno dobili na stol, ali teško je zamisliti da institucije države članice nisu upoznate s razmjerima istrage u kojoj sudjeluje Europol i policije nekoliko europskih zemalja. Turudić je i sam javno potvrdio da nalazi pokazuju ozbiljno zagađenje Like.

I zato ostaje pitanje koje hrvatska javnost tek treba ozbiljno postaviti: ako Europa govori o međunarodnoj mreži, zašto se u Hrvatskoj toliko dugo govori gotovo samo o Šinceku?Što je Europol i koliko zapravo zna o međunarodnim kriminalnim mrežama

Europol je agencija Europske unije za suradnju policijskih i drugih tijela za provedbu zakona, sa sjedištem u Haagu. Njegova snaga nije u tome da samostalno uhićuje osumnjičene, nego u tome što povezuje podatke iz država članica i slaže širu sliku prekograničnog kriminala.

Kroz Europol prolaze velike količine podataka o organiziranom kriminalu, financijskim tokovima, krijumčarenju, prijevoznicima, tvrtkama, telefonskim vezama i kretanju osumnjičenih. Nacionalne policije dostavljaju mu informacije, a njegovi analitičari povezuju osobe, tvrtke i događaje koji bi pojedinoj državi sami za sebe mogli izgledati nepovezano.

Zato Europol ima posebno važnu ulogu kod kriminala koji prelazi granice više država. Ako se ista tvrtka, prijevoznik ili osoba pojavljuje u podacima Hrvatske, Italije, Slovenije i Njemačke, Europol može pomoći otkriti da je riječ o dijelu iste mreže.

Upravo zbog količine podataka kojima raspolaže, Europol često vidi širu sliku nego pojedina nacionalna policija. Njegove informacije zato mogu biti ključne za otkrivanje međunarodnih kriminalnih lanaca.