Fijasko državnog AKD-a na projektu financiranom iz EU-a: Gdje je završio novac nakon financijskog flipera

Dobili smo uvid u nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu koja otkriva ozbiljan fijasko u državnoj Agenciji za komercijalnu djelatnost (AKD), povezan s pripremom triju projekata iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), koji se financira europskim novcem. Upravo je u tijeku žalbeni postupak nakon što je na prvostupanjskom sudu AKD izgubio spor, te mu je izrečena presuda prema kojoj mora platiti desetke tisuća eura zbog propusta u realizaciji europskih projekata. Financijski fliper koji je viđen u ovom slučaju otvara sumnje u moguće neispravno trošenje europskog novca.

Naime, AKD je još 2021. za projekte koji se financiraju iz NPOO-a naručio tri studije izvedivosti, ukupno vrijedne gotovo 419.000 eura. Studije je izradila zagrebačka tvrtka Growth strategies, ali nakon njihove predaje AKD je tvrdio da posao nije obavljen kako treba. U sudskom postupku naveo je da studije nisu izrađene u skladu s projektnim zadatkom, da su analize manjkave, da pojedini dijelovi nisu povezani s projektima te da financijska razrada ne sadrži podatke potrebne za donošenje odluka o daljnjem ulaganju.Nakon višemjesečnih prijepora AKD je raskinuo sva tri ugovora, ali time priča nije završila. Zadržao je 33.525 eura koje je Growth strategies uplatio kao jamstvo za uredno izvršenje ugovora. Tvrtka ga je tužila, a Trgovački sud u Zagrebu presudio je da AKD taj novac mora vratiti, uz kamate, te platiti još 7690 eura sudskih troškova. Doduše, presuda ne utvrđuje jesu li studije doista bile loše. Sud o tome nije ni morao odlučiti jer je predmet spora bio povrat jamstva. No dokument detaljno otkriva što je AKD tvrdio o dokumentaciji koju je naručio za projekte NPOO-a, kao i kako je cijeli posao završio raskidom ugovora i sudskim sporom.

AKD i Growth strategies sklopili su 9. lipnja 2021. tri ugovora za izradu studija izvedivosti. Riječ je bila o Nacionalnom sustavu elektroničke pohrane i razmjene podataka u cestovnom prijevozu, odnosno NSCP-u, izvještajno-upravljačkom sustavu putničkog i teretnog prijevoza u cestovnom prometu, te projektu e-ADR, povezanom s praćenjem prijevoza opasnih tvari. Sva tri projekta dio su Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.Konačne verzije

Svaka studija ugovorena je za 842.000 kuna, odnosno 111.752,60 eura bez PDV-a. S PDV-om je svaki ugovor vrijedio 139.690,76 eura, pa je ukupna vrijednost sva tri posla bila gotovo 419.000 eura. Growth strategies uz to je za svaki ugovor AKD-u uplatio 11.175 eura jamstva, ukupno 33.525 eura. Upravo će taj novac nekoliko godina poslije biti razlog zbog kojeg će se AKD i njegov izvođač naći na sudu.

Prema Growth strategiesu, konačne verzije studija predane su 28. rujna 2021., prije isteka ugovorenog roka. AKD je, međutim, imao potpuno drukčije viđenje kvalitete obavljenog posla. U odgovoru na tužbu AKD je vrlo jasno osporio tvrdnju da je Growth strategies posao uredno izvršio. Tvrdio je da studije nisu izrađene u skladu s projektnim zadatkom te da je njegov tim cijelo vrijeme upozoravao izvođača na probleme. Prema navodima AKD-a, članovi projektnog tima održavali su sastanke s Growth strategiesom, slali pisane komentare i primjedbe te ga upućivali na relevantne izvore podataka, ali ti izvori u konačnim studijama nisu bili odgovarajuće iskorišteni. Na sastancima su, prema AKD-u, sudjelovali i predstavnici Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

Dakle, prema verziji državne tvrtke, problem nije bio samo u tome kako je dokumentacija formalno predana. AKD je tvrdio da je problem i u sadržaju studija.

Koliko su ozbiljne bile njihove zamjerke, vidi se iz nalaza profesora Miroslava Bače, stalnog sudskog vještaka za biometriju, informatiku i telekomunikacije, kojeg je AKD angažirao i na čije se mišljenje pozvao u postupku.

Prema njegovu vještačenju, studije doista nisu bile odrađene u skladu s projektnim zadatkom. Posebno su detaljno navedene zamjerke na studiju Nacionalnog sustava elektroničke pohrane i razmjene podataka u cestovnom prijevozu. Tvrdilo se da se odrađene analize ne odnose dovoljno na projekt, da projektne aktivnosti nisu detaljno razrađene te da studija ne sadrži odgovarajuću detaljnu analizu postojećeg stanja.Ispravnost studija

Problematičnom je ocijenjena i SWOT analiza. Prema nalazu, izrađena je na temelju mišljenja autora “bez stvarne podloge”, dok su neki njezini elementi bili nerelevantni ili nedovoljno razrađeni. Još ozbiljnije bile su primjedbe na projektni i financijski dio. AKD je tvrdio da je ta razrada ostala načelna, bez potrebnog obrazloženja i bez dovoljne povezanosti s ostatkom dokumentacije.
AKD je posebno izdvojio financijski dio studije. Prema njegovim tvrdnjama, dokument je morao jasno pokazati buduće operativne troškove sustava i povezati ih s tehničko-tehnološkim rješenjem. To znači da je trebalo detaljno navesti koliko će ljudi biti potrebno za rad i održavanje sustava, koliko će vremena biti potrebno za održavanje, koliko će koštati održavanje softvera i hardvera, vanjske usluge, režije i ostali troškovi. AKD je tvrdio da takve razrade nije bilo.
To nije nevažan detalj.

Kako je i AKD naveo u postupku, studija izvedivosti dokument je na temelju kojeg se donosi odluka hoće li se nastaviti s ulaganjem. Drugim riječima, prema onome što je AKD tvrdio pred sudom, dokumentacija koju je naručio za projekte iz NPOO-a bila je manjkava upravo u dijelovima koji bi trebali omogućiti procjenu kako projekt treba izgledati i koliko će koštati kada bude u funkciji.
Growth strategies, međutim, tvrdi potpuno suprotno. Prema njihovoj verziji, studije su isporučene na vrijeme, a problemi su počeli nakon predaje, kada je AKD počeo osporavati njihovu urednost. Još je zanimljivija tvrdnja da je naručitelj tijekom posla mijenjao zahtjeve.

Growth strategies tvrdi da je, prema početnim ugovorima, korisnik studija bio AKD, no u rujnu 2021., potkraj ugovorenog razdoblja, bilo je zatraženo da se korisnik promijeni i da to bude Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Izvođač tvrdi da je studije potom doradio prema tom zahtjevu. A onda je, prema njegovim navodima, krajem iste godine ponovno zatraženo da se kao korisnik navede AKD.

Growth strategies tvrdio je i da su relevantne institucije, među njima JASPERS i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, potvrdile ispravnost studija. Sud na kraju nije utvrdio je li ta tvrdnja točna. Ona je ostala dio argumentacije izvođača, baš kao što sud nije potvrdio ni AKD-ove tvrdnje da su dokumenti bili manjkavi.Dodatni rok

U cijeloj priči pojavio se još jedan neobičan zaplet. Growth strategies studije je na USB-u predao tadašnjoj voditeljici nabave u AKD-u Katici Elez Markulin. Izvođač tvrdi da je to učinio po njezinu prethodnom pozivu. AKD je, međutim, tvrdio da Elez Markulin uopće nije bila osoba ovlaštena da prihvati te dokumente. Prema državnoj tvrtki, ona nije bila članica tima za provedbu NPOO projekata niti je bila ovlaštena pratiti izvršenje ugovora i potvrditi da je posao uredno obavljen. AKD joj je zbog postupanja prema izvođaču, kako proizlazi iz nepravomoćne presude, čak izdao upozorenje povezano s mogućnošću otkaza ugovora o radu.

AKD je osporio i primopredajni zapisnik. Tvrdio je da ga je Growth strategies sam sastavio i potpisao, bez potpisa ovlaštenih predstavnika AKD-a, pa ga nije smatrao dokazom da je posao uredno izvršen. Izvođač je odgovorio da su eventualni unutarnji sukobi među zaposlenicima AKD-a stvar samog AKD-a i da se ne mogu prelomiti preko njega. AKD je uvjeravao sud da je nakon svega pokušavao dobiti ispravljene studije. Prema dokumentaciji opisanoj u presudi, već 7. listopada 2021. osporio je urednost isporuke i izvođaču dao dodatni rok za uklanjanje nedostataka. Problemi su se nastavili i idućih mjeseci.

U siječnju 2022. AKD je vratio račune, a 7. veljače ponovno osporio urednost isporuke studija i primopredaju. Prema njegovoj verziji, Growth strategies ni nakon dodatnih rokova nije uklonio probleme. Tri dana poslije, 10. veljače 2022., AKD je raskinuo sva tri ugovora. Time je završio posao na trima studijama koje su trebale služiti pripremi projekata iz NPOO-a. No AKD nije vratio 33.525 eura jamstva koje mu je izvođač uplatio, pa je Growth strategies tužio AKD. Sudski spor nije se vodio zbog gotovo 419.000 eura ugovorene vrijednosti studija, niti je Growth strategies u toj parnici tražio da sud utvrdi da je studije izradio kako treba. Predmet spora bilo je samo jamstvo od 33.525 eura.Potpuni raskol

U postupku su kao svjedoci ispitani Adela Jelinek Bišćan, Darko Akrap i Ivana Norac Kevo iz AKD-a te Natali Zrilić iz Growth strategiesa. Sud je pregledao ugovore, studije, e-poruke, dopise, primopredajne zapisnike, odluke o imenovanju projektnog tima i nalaz vještaka.

Nakon svega sutkinja Ines Božić zaključila je kako nije ni potrebno utvrđivati tko je kriv za propast posla. Razlog je jednostavan: pitanje jesu li studije bile kvalitetne nije bilo presudno za odluku smije li AKD nakon raskida zadržati novčani polog.

Sud zato izričito navodi da nije ocjenjivao iskaze svjedoka o “manjkavosti projekata, odnosno urednosti isporuke”. Za odluku je presudan bio redoslijed poteza AKD-a. Sud je utvrdio da iz dokumentacije ne proizlazi da je AKD prije raskida ugovora obavijestio Growth strategies da naplaćuje jamstvo tako što zadržava njegov polog. Štoviše, AKD je u odgovoru na tužbu sam naveo da je jamstvo aktivirao i naplatio se nakon raskida ugovora.

Sud je zaključio da je raskidom ugovora zapravo prestala pravna osnova za njegovo zadržavanje. “Pravna osnova za zadržanje novčanog pologa, odnosno naplatu jamstva za uredno ispunjenje ugovora, otpala je zbog raskida ugovora”, stoji u presudi na koju je AKD već uložio žalbu i čeka pravorijek Visokog trgovačkog suda. AKD pritom nije bio bez pravnih mogućnosti ako je smatrao da je izvođač loše odradio posao. Ugovori su predviđali kaznu za neurednu isporuku, mogućnost traženja naknade štete i aktiviranje jamstva. Problem je, prema presudi, bio u tome što AKD to jamstvo nije pravilno aktivirao prije nego što je ugovore raskinuo. Trgovački sud zato je AKD-u naložio da Growth strategiesu vrati 33.525 eura, i to s kamatama od studenoga 2021., a tu je još i 7690 eura parničnih troškova.

Iza sudskog spora za 33.000 eura tako ostaje puno veća priča: državna tvrtka naručila je gotovo 419.000 eura vrijedne studije za projekte iz NPOO-a, zatim sama tvrdila da su one ozbiljno manjkave i raskinula sva tri ugovora, a onda izgubila i spor vezan uz jamstva koja je zadržala. Presuda ne utvrđuje koliko je Growth strategiesu u konačnici plaćeno za studije niti što se s njima dogodilo nakon raskida. Otkriva, međutim, kako je priprema dokumentacije za projekte financirane europskim novcem završila potpunim raskolom između AKD-a i izvođača, raskidom svih triju ugovora i prvim sudskim porazom državne kompanije.