Javnim novcem financiran film kritičan prema muškarcima koji mole na hrvatskim trgovima

Muškarci koji se prve subote u mjesecu okupljaju na trgovima hrvatskih gradova kako bi zajednički molili postali su tema kratkometražnog dokumentarnog filma „Tiha misa“ redateljice Karle Jelić. Film je ovih dana dodatno privukao pozornost nakon što je na Sarajevo Film Festivalu osvojio Srce Sarajeva za najbolji kratkometražni dokumentarni film.

No uz samu nagradu otvorilo se i pitanje financiranja projekta. „Tiha misa“ nastala je uz značajnu javnu potporu: Hrvatski audiovizualni centar odobrio joj je 40.000 eura, produkciju potpisuje Ustanova Zagreb film kojoj je osnivač Grad Zagreb, dok je Grad Zagreb u službenom HAVC-ovu katalogu naveden među podupirateljima filma.

Na način financiranja upozorio je i portal Teleskop.hr, čiji je članak bio povod ovoj obradi.

Molitelji kroz izrazito kritičku autorsku perspektivu

Film prati okupljanja muškaraca na javnoj molitvi i multimedijalnu umjetnicu Arijanu Lekić Fridrih, koja istodobno izvodi feministički performans također nazvan „Tiha misa“.

Pritom je važno razlikovati ono što se može činjenično utvrditi od autorske interpretacije protagonista filma.

Službeni opis filma na stranicama HAVC-a tvrdi da muškarci u svojim molitvama zagovaraju „retradicionalizaciju, patrijarhat i ograničavanje ženskih sloboda“. U istom se opisu tvrdi da javne trgove tretiraju kao privatni prostor, sprečavaju prolaz građanima, ne dopuštaju ženama ulazak u ograđeni prostor te da njihove reakcije prema Arijani Lekić Fridrih s vremenom postaju sve agresivnije.

Riječ je o opisu samog filma i njegovoj autorskoj perspektivi, a ne o neutralno formuliranom izvještaju o molitvenim okupljanjima. Muškarci koji se okupljaju na trgovima ondje prije svega dolaze javno moliti, dok ih film promatra kroz politički i društveno vrlo jasno određenu interpretaciju.

Upravo zato pitanje javnog financiranja nije nevažno. Umjetnici imaju pravo zauzimati kritički stav prema vjerskim pojavama i društvenim skupinama, ali jednako je legitimno pitati prema kojim kriterijima država i Grad Zagreb javnim novcem podupiru film koji jednu skupinu građana i njihov javni vjerski čin prikazuje gotovo isključivo negativno.

HAVC za film odobrio 40.000 eura

Iznos potpore Hrvatskog audiovizualnog centra nije sporan niti se temelji samo na medijskim navodima.

U službenim rezultatima Javnog poziva za poticanje proizvodnje filmova u 2024. godini navedeno je da je projektu „Tiha misa“ Karle Jelić, u produkciji Ustanove Zagreb film, dodijeljeno 40.000 eura. Odluku je 13. lipnja 2024. na svojoj 36. sjednici donijelo Hrvatsko audiovizualno vijeće.

Projekt je prethodno vrlo pozitivno ocijenio umjetnički savjetnik Robert Tomić Zuber. U službenom obrazloženju HAVC-a naveo je kako ga u prijedlogu fascinira „vrlo zrela analiza društva“, uz pohvale redateljičinu pristupu temi i praćenju performansa Arijane Lekić Fridrih.

Time se postavlja sasvim konkretno pitanje kriterija javnog financiranja. Ako se film koji molitelje prikazuje kroz pojmove patrijarhata, ograničavanja ženskih sloboda i sve agresivnijeg ponašanja procjenjuje kao projekt vrijedan desetaka tisuća eura javnog novca, javnost ima pravo pitati bi li isti sustav jednako spremno podržao dokumentarni film koji bi ta okupljanja pratio iz perspektive samih molitelja, njihove vjere, razloga zbog kojih dolaze na trgove i njihova prava da javno izražavaju svoja uvjerenja.

Odgovor na to pitanje iz dostupnih dokumenata nije moguće dobiti.

Zagreb film producent, Grad Zagreb podupiratelj

Produkciju „Tihe mise“ vodi Ustanova Zagreb film. Kao producent je u službenom katalogu naveden Vinko Brešan, a izvršna producentica je Julia Martinović. Zagreb film nije privatna produkcijska kuća, nego javna ustanova kojoj je osnivač Grad Zagreb.

Uz HAVC, i sam Grad Zagreb u službenom je katalogu filma naveden u rubrici potpore.

Koliki je, međutim, bio konkretan financijski doprinos Grada Zagreba ovom filmu iz trenutačno dostupnih podataka nije moguće utvrditi. Nije poznat ni puni iznos produkcijskih troškova koje je snosio Zagreb film.

Zbog toga bi bilo netočno tvrditi da je Grad Zagreb filmu izravno isplatio određeni iznos ako za to nema odgovarajućeg dokumenta. Ono što jest potvrđeno dovoljno je jasno: producent je gradska ustanova, Grad Zagreb službeno je naveden kao podupiratelj, a HAVC je za proizvodnju filma izdvojio 40.000 eura.

Javni novac povlači i pitanje jednakih kriterija

Spor ovdje ne mora biti oko prava redateljice da snimi film kakav želi. Autorski dokumentarni film ne mora biti neutralan niti prema svim protagonistima imati jednak odnos.

Drugo je pitanje treba li javno financiranje takvog sadržaja pratiti veća transparentnost i dosljednost kriterija.

Kada država i gradske ustanove novcem poreznih obveznika podržavaju film koji jednu javno prepoznatljivu vjersku skupinu opisuje pojmovima poput patrijarhata, ograničavanja sloboda i agresivnosti, razumno je tražiti odgovor postoji li unutar istog sustava prostor i za autore koji bi fenomen javne molitve prikazali bez unaprijed negativnog vrijednosnog okvira.

Takvo pitanje nije zahtjev za zabranom filma niti za ograničavanjem umjetničke slobode. Riječ je o odgovornosti institucija koje raspoređuju javni novac i čije odluke zato moraju biti otvorene javnoj provjeri.

Teleskop je financiranje „Tihe mise“ povezao i s tvrdnjama pojedinih političkih krugova o svojevrsnoj „tihoj koaliciji“ državne i zagrebačke vlasti. Sam portal pritom ispravno navodi da financiranje ovog filma nije dokaz postojanja političkog dogovora HDZ-a i Možemo. Takvu tvrdnju stoga nije moguće prikazivati kao činjenicu.

Ono o čemu nema dvojbe dokumentirano je službenim podacima: HAVC je projektu dao 40.000 eura, producent je javna ustanova Zagreb film, Grad Zagreb naveden je kao podupiratelj, a film muškarce koji se okupljaju na molitvi promatra kroz izrazito kritičku autorsku perspektivu.