Plenković prešutio mrežu koja vodi prema vrhu: Zašto Turudić ne ide na Mikulića i Dodića?

Plenkovićeva današnja konferencija za novinare bila bi gotovo besprijekorna da je riječ o potresu, poplavi ili nekoj drugoj elementarnoj nepogodi. Govorio je o sanaciji, rokovima, zdravstvenoj ispravnosti vode, javnim pozivima i institucijama koje će riješiti posljedice. Ali Lika nije pogođena prirodnom katastrofom. Netko je ondje godinama dovozio i zakapao desetke tisuća tona otpada, a državni sustav to nije spriječio.
Upravo je to najveća praznina Plenkovićeva nastupa. Premijer je uporno obilazio pitanje koje javnost najviše zanima: tko je odgovoran za trovanje Like?
Objasnio je da je oko 32 tisuće tona otpada zakopano, da Hrvatska nema odgovarajuće kapacitete za njegovo zbrinjavanje, da se kontaktiraju deseci potencijalnih izvođača i da će država troškove sanacije pokušati naplatiti od odgovornih. Ali gotovo ništa nije rekao o tome kako je moguće da je takva količina otpada godinama prolazila kroz Hrvatsku, završavala u Lici i bila zakopavana, a da sustav kojim njegova Vlada upravlja to nije zaustavio.
Ovo nije posao koji se obavlja s nekoliko kombija usred noći. Govorimo o tisućama kamionskih tura, logistici, zemljištima, tvrtkama, računima, inspekcijama i ljudima koji su morali vidjeti barem dio onoga što se događa.
Zato je politički vrlo zgodno cijelu aferu zatvoriti na Josipu i Moniki Šincek. Oni su nesumnjivo važna operativna razina priče i o njihovoj će odgovornosti odlučivati sud. Ali upravo tu počinje ono puno neugodnije pitanje za Vladu: tko je omogućio da takav posao traje godinama i zašto institucije nisu djelovaleTu dolazimo do imena koja se posljednjih dana kao da se guraju prema rubu priče. Andriju Mikulića na čelo Državnog inspektorata postavila je Plenkovićeva Vlada, a njegovi kontakti sa Šincekom već su javno poznati iz istrage. U istoj se priči pojavljuje i Paško Dodić, čovjek koji je, prema objavljenim informacijama, povezao Šinceka i Mikulića, a istodobno godinama razvijao ozbiljne poslovne i nekretninske interese na području Like i Plitvica.
Teško je povjerovati da je čovjek takvog poslovnog profila u tom prostoru komunicirao samo s jednim državnim dužnosnikom. Zato bi javnost trebala znati s kim je Dodić razgovarao, koji su političari i dužnosnici znali za njegove projekte, tko mu je otvarao vrata i kakvu su ulogu u svemu imali lokalni i državni centri moći. Posebno je zanimljivo koliko se malo govori o političkim odnosima na terenu, uključujući i ulogu županijskih struktura.
Sada se pojavljuju i tragovi prema drugim velikim igračima iz sektora otpada. Zato je opasno cijeli slučaj svesti na jednostavnu priču: nekoliko pohlepnih poduzetnika zakopalo je otpad, a država sada dolazi počistiti nered. Ako je posao bio toliko velik, organiziran i dugotrajan, onda se mora istražiti i koliko je visoko sezala mreža koja ga je činila mogućim.
Tu bi ključnu ulogu trebalo imati Državno odvjetništvo i glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. Ne tako da se istraga zaustavi na onima koji su fizički organizirali posao, nego da se utvrdi tko je sve omogućavao da sustav godinama ne vidi ono što mu je bilo pred nosom.
Plenkoviću je, paradoksalno, pomogla i oporba. U želji da odmah politički kapitalizira aferu, krenula je s rušenjem Vlade prije nego što su do kraja otvorena sva pitanja odgovornosti. Time je premijer dobio mogućnost da govor o sustavnom propustu zamijeni pričom o „histeriji“, „politikantstvu“ i napadu oporbe. Bilo bi za njega puno neugodnije da ga se jednostavno pustilo da se danima suočava s istim pitanjem: tko je ovo dopustio?
Jer 37 tisuća tona otpada nije palo s neba. Najvažnije pitanje nije kada će bageri početi vaditi otpad. Najvažnije je tko je omogućio da tamo uopće završi, tko je godinama zatvarao oči i koliko su visoko sezale veze ljudi koji su na Lici zarađivali.
Plenković na to danas nije odgovorio. A dok ne odgovori, teško će uvjeriti javnost da je njegova Vlada samo sanator posljedica. Pravo raspetljavanje afere moglo bi pokazati da je problem mnogo bliže sustavu vlasti nego što se danas želi priznati..
Izvor:teleskop.hr
Autor: UREDIO:Božidar Vidović PHB




