Policija šuti o petokrakama u Kumrovcu: javnost zna što je vidjela, ali institucije ne odgovaraju

Šutnja PU krapinsko-zagorske o Kumrovcu: koliko policiji treba da odgovori na jednostavno pitanje javnog interesa?

Javnost ima pravo znati je li policija evidentirala isticanje komunističkih i jugoslavenskih simbola na javnom okupljanju koje je sama najavila snimati i fotografirati, a o svemu smo već pisali OVDJE.

Koliko je vremena potrebno policiji da odgovori na pitanje je li na javnom okupljanju evidentirala isticanje simbola bivše Jugoslavije i totalitarnog komunističkog režima?

Tjedan dana? Petnaest dana? Mjesec dana? Ili javnost mora čekati dok se neugodno pitanje ne zaboravi?

U slučaju javnog okupljanja u Kumrovcu, održanog 23. svibnja 2026. godine povodom tzv. “Dana mladosti”, odgovor Policijske uprave krapinsko-zagorske još se čeka. I to unatoč činjenici da je upravo ta policijska uprava prije održavanja skupa javno obavijestila građane kako će, sukladno članku 79. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, u sklopu osiguranja javnog okupljanja snimati i fotografirati navedeni skup.

Dakle, policija je bila ondje. Policija je skup osiguravala. Policija je najavila snimanje i fotografiranje. Policija je pozvala posjetitelje da poštuju upute organizatora, naredbe policijskih službenika i pozitivne pravne propise Republike Hrvatske.

A sada, kada javnost traži odgovor što je ondje evidentirano, nastaje muk.

Što smo tražili od PU krapinsko-zagorske?

Portal dnevnih novosti od Policijske uprave krapinsko-zagorske nije tražio politički komentar, ideološko tumačenje, povijesnu raspravu niti pravnu studiju o komunizmu.

Tražili smo konkretne, postojeće informacije i dokumente.

Zatražili smo da se dostavi informacija je li tijekom okupljanja u Kumrovcu 23. svibnja 2026. godine evidentirano isticanje simbola bivše Jugoslavije i/ili simbola totalitarnog komunističkog režima, uključujući crvenu zvijezdu petokraku, srp i čekić, jugoslavenske zastave, fotografije Josipa Broza Tita i druga slična obilježja.

Zatražili smo i informaciju je li bilo policijskog postupanja zbog isticanja takvih obilježja, jesu li izdana upozorenja, naredbe ili druge policijske mjere, je li podnesen optužni prijedlog, prekršajna obavijest, kaznena prijava ili službena zabilješka.

Posebno smo tražili i dokumente koji se odnose na policijsko osiguranje skupa, službene zabilješke, izvješća, sigurnosne procjene, evidencije postupanja te podatke vezane uz snimanje i fotografiranje javnog okupljanja.

Drugim riječima, tražili smo ono što bi u uređenom sustavu trebalo biti najnormalnije: službeni trag o javnom događaju koji je policija osiguravala.

Prvi odgovor: to nije zahtjev, to su pitanja

PU krapinsko-zagorska najprije je 5. lipnja 2026. godine odgovorila kako se podnesak ne može smatrati zahtjevom za pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.

Obrazloženje je bilo formalno: u podnesku su postavljena pitanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama ne obvezuje tijelo javne vlasti da stvara nove informacije, daje objašnjenja, tumači propise ili izrađuje analize, samo zato što smo priložili fotografije viđenog tog dana u Kumrovcu.

Takav odgovor bio je birokratski očekivan, ali ne i suštinski zadovoljavajući. Jer pitanje nije bilo apstraktno. Nije se tražilo mišljenje policije o komunizmu. Tražilo se ono što bi policija, nakon osiguranja javnog okupljanja, morala imati: evidenciju, zabilješku, izvješće ili barem službenu informaciju je li nešto evidentirano ili nije.

Nakon toga zahtjev je dopunjen i preciziran. Više nisu traženi odgovori u obliku objašnjenja, nego isključivo postojeći dokumenti i informacije u materijaliziranom obliku.

Drugi odgovor: rok se produžuje

Nakon dopunjenog zahtjeva PU krapinsko-zagorska više nije tvrdila da se ne radi o zahtjevu za pristup informacijama. Naprotiv, obavijestila je da će u postupku rješavanja zahtjeva produžiti rok za postupanje, pozivajući se na članak 22. stavak 1. točku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

To znači da su zahtjev uzeli u postupanje. To znači da su ga prihvatili kao predmet koji se rješava po Zakonu o pravu na pristup informacijama. To znači i da su, barem formalno, priznali da se radi o traženju informacija koje treba obraditi.

Ali nakon toga – opet tišina.

Upućena je požurnica. U komunikaciju je uključen i MUP. No do zaključenja ovog teksta odgovor nije dostavljen.

“Sigurnost i povjerenje” ili šutnja i čekanje?

Hrvatska policija često se predstavlja porukom “Sigurnost i povjerenje”. To lijepo zvuči. To i treba biti temelj odnosa između građana i policije.

Ali povjerenje se ne gradi sloganima. Povjerenje se gradi postupanjem. Povjerenje se gradi jasnim, pravodobnim i transparentnim odgovorima. Povjerenje se gradi time da tijelo javne vlasti ne ostavlja građane i medije u neizvjesnosti kada traže informacije od javnog interesa.

Ako policiji treba ovoliko vremena da odgovori na pitanje o događaju koji se dogodio još u svibnju, onda je legitimno pitati: što se toliko provjerava?

Radi se o javnom okupljanju. Radi se o događaju koji je bio najavljen. Radi se o skupu koji je policija osiguravala. Radi se o skupu koji je policija najavila snimati i fotografirati. Radi se o obilježjima koja su javno vidljiva. Radi se o pitanju koje je jednostavno: je li nešto evidentirano ili nije?

Ako jest – javnost to ima pravo znati.

Ako nije – i to javnost ima pravo znati.

Ako je bilo postupanja – neka se kaže kakvog.

Ako nije bilo postupanja – neka se kaže zašto nije bilo postupanja.

Ali šutnja nije odgovor. Šutnja je problem.

Javnost zna što je vidjela, ali traži službeni odgovor

U Kumrovcu se godinama ponavlja ista priča. Dio javnosti skup naziva nostalgijom. Drugi ga doživljavaju kao otvoreno veličanje bivše Jugoslavije i komunističkog totalitarnog režima. Za mnoge hrvatske branitelje, obitelji žrtava komunizma i građane koji pamte progon hrvatske državotvorne ideje, crvena petokraka, jugoslavenska zastava, srp i čekić i Titova ikonografija nisu bezazleni folklor.

To nisu samo “stare zastave”. To su simboli sustava pod kojim su ljudi zatvarani, progonjeni, likvidirani, slani na Goli otok, ostajali bez prava na slobodnu riječ, nacionalni identitet i političko uvjerenje.

Zato ovo nije sporedno pitanje.

Ovo je pitanje odnosa hrvatske države prema simbolima totalitarizma. Ovo je pitanje jednakih kriterija. Ovo je pitanje javnog reda, moralnih osjećaja građana i institucionalne dosljednosti.

Ako se u Hrvatskoj o nekim simbolima postupa brzo, strogo i bez previše filozofije, zašto se kod simbola komunističkog režima odjednom otvara prostor za beskrajno čekanje, birokratske zavrzlame i šutnju?

Šutnja uprave nije tehnički detalj, nego demokratski problem

Upravna šutnja nije samo kašnjenje. Ona je poruka.

Kada tijelo javne vlasti ne odgovara u zakonskim rokovima, građanima se šalje poruka da moraju moliti za ono što im zakonom pripada. Medijima se šalje poruka da neugodne teme mogu čekati. Javnosti se šalje poruka da transparentnost vrijedi samo kada pitanje nije politički osjetljivo.

A ovo pitanje očito jest politički osjetljivo.

Jer da nije, odgovor bi vjerojatno bio kratak: evidentirano je ili nije evidentirano; postupano je ili nije postupano; postoji izvješće ili ne postoji; postoje snimke i službene zabilješke ili ne postoje.

Umjesto toga, javnost dobiva procedure, produljenja rokova i tišinu.

Zašto je odgovor važan?

Odgovor PU krapinsko-zagorske važan je iz najmanje tri razloga.

Prvo, zato što se radi o javnom okupljanju koje je policija osiguravala i snimala. Ako policija nešto snima i fotografira u sklopu svojih ovlasti, javnost ima pravo znati je li iz tog postupanja proizašla ikakva službena evidencija.

Drugo, zato što se radi o simbolima totalitarnog režima. Hrvatska se ne može praviti da je pitanje komunističke simbolike nevažno, dok istodobno obilježava žrtve totalitarnih režima i poziva se na europske vrijednosti.

Treće, zato što se radi o povjerenju u institucije. Policija nije privatna služba. Policija je javna institucija. Njezino postupanje mora biti zakonito, ali i objašnjivo javnosti kada se traže informacije od javnog interesa.

Pitanje za kraj

Zato pitanje ostaje jednostavno: zašto PU krapinsko-zagorska šuti?

Ne traži se tajni operativni podatak. Ne traži se identitet građana. Ne traži se nešto što bi ugrozilo istragu. Traži se službena informacija o javnom događaju koji je policija osiguravala i najavila snimati.

Je li bilo isticanja simbola bivše Jugoslavije i totalitarnog komunističkog režima?

Je li policija to evidentirala?

Je li postupala?

Postoji li službeno izvješće?

Ili je sve, unatoč javno vidljivim obilježjima, prošlo bez evidentiranja?

Dok odgovora nema, ostaje dojam da institucije ponovno biraju šutnju kada se otvori pitanje komunističkih simbola. A to nije “sigurnost i povjerenje”. To je šutnja uprave. I upravo zato javnost mora znati što se dogodilo u Kumrovcu.

Dok se raspravlja o simbolima legitimnih postrojbi iz Domovinskog rata i drastičnih kazni, o zvezdi petokraki, simbolu ubijanja Hrvata se šuti. Zašto?