Stop SKC-u u Petrinji: jedini grad koji je odbio projekt koji drugdje prolazi
ODBIJENA DOZVOLA ZA SRPSKI KULTURNI CENTAR – JE LI OVO PREKRETNICA ILI POČETAK NOVOG PRITISKA?

U trenutku kada se pitanje identiteta, prostora i simbolike u Hrvatskoj ponovno otvara, odluka Grada Petrinje da odbije izdavanje građevinske dozvole za izgradnju Srpskog kulturnog centra (SKC) odjeknula je daleko izvan granica Banovine.
Grad je jasno poručio: zakon i prostorni planovi nisu formalnost – oni su granica.
I upravo tu granicu investitor, Srpsko narodno vijeće, u ovom slučaju nije uspio prijeći.
ZAHTJEV PAO NA ZAKONU – NE NA POLITICI
Prema službenim informacijama iz Grada Petrinje, predmet je nakon poništenja ranije dozvole od strane Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine vraćen na ponovno odlučivanje.
No u ponovljenom postupku ključna činjenica nije bila ideologija – nego dokumentacija.
Grad je utvrdio da projekt nije usklađen s važećim prostorno-planskim dokumentima ni zakonskim odredbama.
Rezultat: zahtjev je odbijen, a odluka je postala pravomoćna krajem siječnja 2026.
Drugim riječima – procedura je odradila svoje.
I to je ono što ovu odluku čini važnom: ne radi se o zabrani, nego o neispunjavanju uvjeta.
KLJUČNO PITANJE: ZAŠTO BAŠ TA LOKACIJA?
Projekt je od početka izazivao prijepore zbog planirane lokacije – neposredno uz Trg hrvatskih branitelja.
I tu dolazimo do suštine problema.
U zemlji koja još uvijek sanira ratne rane, simbolika prostora nije sporedna stvar. Ona je ključna.
Postavljanje takvog objekta na takvu lokaciju otvara pitanje: je li riječ o kulturnom projektu ili političkoj poruci?
Jer kulturni centri se ne grade u vakuumu – oni nose značenje.
KOLIKO JE SKC-OVA UOPĆE IZGRAĐENO?
Prema dostupnim podacima i javno poznatim projektima, Srpsko narodno vijeće i povezane institucije već su realizirale niz projekata kulturne infrastrukture:
u Zagrebu djeluje centralna institucija manjinskih organizacija
u Vukovaru i okolici postoje objekti kulturne i društvene namjene
u pojedinim sredinama otvoreni su manji kulturni i društveni centri ili obnovljeni postojeći prostori
No treba jasno reći: većina tih projekata realizirana je kroz adaptaciju postojećih objekata, a ne kroz nove gradnje na osjetljivim lokacijama.
Upravo zato slučaj Petrinje nije “još jedan projekt” – nego presedan.
GDJE JE NESTAO INVESTITOR?
Nakon odbijanja – tišina.
Grad Petrinja potvrđuje da investitor nije nastavio komunikaciju, niti je predložena alternativna lokacija.
To otvara dodatna pitanja:
Je li projekt bio ozbiljan pokušaj izgradnje ili politički test terena?
Je li lokacija bila važnija od samog centra?
I zašto nema interesa za kompromisno rješenje?
PODRŠKA GRADU I GRADONAČELNICI: ZAKON MORA BITI IZNAD SVEGA
U cijeloj priči jedna stvar je jasna – Grad Petrinja i gradska uprava pokazali su da se odluke mogu donositi bez kalkulacija.
Primijenjen je zakon.
Utvrđene su činjenice.
Donesena je odluka.
I to je standard koji bi trebao vrijediti svugdje u Hrvatskoj.
Gradonačelnica i gradske službe u ovom slučaju nisu odlučivale o identitetima – nego o dokumentima.
A to je jedini ispravan put.
KULTURA DA – NAMETANJE NE
Nitko ne može osporiti pravo na kulturne institucije bilo kojoj manjini.
Ali isto tako – nitko nema pravo zaobilaziti zakon, ignorirati prostorne planove ili birati lokacije koje izazivaju duboke društvene podjele.
Petrinja je povukla crtu.
I sada ostaje vidjeti hoće li to ostati izoliran slučaj – ili početak ozbiljnijeg pristupa projektima koji traže više od papira: traže razumijevanje prostora, povijesti i ljudi.
Izvor:PDN
Autor: Dražen Šemovčan Šeki



