SVI SVETI – DAN KADA USPOMENE OŽIVE: U tišini i molitvi prisjećamo se onih koji zauvijek žive u našim srcima

Na svetkovinu Svih svetih hrvatska groblja ponovno su ispunjena cvijećem, upaljenim svijećama i lampionima. Obitelji obilaze posljednja počivališta svojih najmilijih, uređuju grobove i u tišini se prisjećaju ljudi koji više nisu među njima.

Za mnoge građane 1. studenoga upravo je dan sjećanja na pokojne. Međutim, izvorno značenje ove katoličke svetkovine nešto je drukčije.

Kako piše Podravski list, Svi sveti nastali su kao blagdan posvećen svim svecima, uključujući i one koje Crkva nije službeno proglasila svetima. Njegovo je značenje slavljenje svetosti i vječnog života, a ne prvenstveno žalovanje za preminulima.

Kako je nastala svetkovina Svih svetih?

Počeci slavljenja svih svetih sežu u prva stoljeća kršćanstva, kada su vjernici posebno štovali mučenike koji su zbog svoje vjere izgubili život.

S vremenom se pojavio običaj zajedničkog obilježavanja spomena na sve mučenike, a potom i na sve svete.

Godine 609. ili 610. papa Bonifacije IV. posvetio je nekadašnji rimski Panteon Blaženoj Djevici Mariji i svim mučenicima. Taj se događaj obilježavao 13. svibnja, a ne 1. studenoga.

Današnji datum počeo se ustaljivati u 8. stoljeću, za pape Grgura III., koji je u bazilici svetog Petra u Rimu posvetio kapelu svim svetima.

Njegov nasljednik Grgur IV. pridonio je širenju svetkovine tijekom 9. stoljeća, osobito na području Franačkog Carstva.

Takav povijesni razvoj potvrđuje i Vatican News.

Koja je razlika između Svih svetih i Dušnog dana?

Iako se u svakodnevnom govoru ta dva dana često poistovjećuju, u katoličkoj tradiciji imaju različito značenje.

Svi sveti, 1. studenoga, svetkovina su svih svetaca i svetica, poznatih i nepoznatih. Crkva toga dana slavi one za koje vjeruje da su postigli vječni život u zajedništvu s Bogom.

Dušni dan, 2. studenoga, odnosno Spomen svih vjernih mrtvih, posebno je posvećen molitvi za pokojne.

Obilježavanje Dušnog dana kao zajedničkog spomena preminulih povezano je s benediktinskim opatom svetim Odilonom iz Clunyja, koji je krajem 10. stoljeća uveo molitveni spomen svih vjernih mrtvih 2. studenoga.

Običaj se potom proširio drugim europskim krajevima.

Zašto onda groblja obilazimo već 1. studenoga?

Tijekom stoljeća crkvena i narodna tradicija postupno su se ispreplele.

Budući da su Svi sveti u mnogim katoličkim zemljama, uključujući Hrvatsku, blagdan i neradni dan, obitelji su upravo 1. studenoga počele češće obilaziti groblja.

Tako se običaj molitve za pokojne, koji je izvorno snažnije povezan s Dušnim danom, u svakodnevnom životu proširio i na prethodni dan.

Danas mnoge obitelji groblja obilaze tijekom oba dana, a pojedine ih uređuju i pale svijeće već nekoliko dana prije početka studenoga.

Što simboliziraju svijeće i cvijeće?

Paljenje svijeća ima posebno značenje u kršćanskoj tradiciji. Svjetlost simbolizira Krista, uskrsnuće i nadu u vječni život.

Cvijeće je znak poštovanja, ljubavi i sjećanja, a krizanteme su postale posebno prepoznatljive jer cvatu tijekom jeseni.

Ti običaji za mnoge obitelji imaju i osobno značenje. Paljenjem svijeće prisjećaju se svojih roditelja, djece, rodbine, prijatelja i drugih dragih ljudi.

Posebno sjećanje na poginule hrvatske branitelje

U Hrvatskoj se na Svi svete i Dušni dan posebna počast odaje i hrvatskim braniteljima poginulima tijekom Domovinskog rata.

Obitelji, suborci i braniteljske udruge posjećuju njihova posljednja počivališta, pale svijeće i polažu cvijeće na spomen-obilježja.

Posebno mjesto u tim danima imaju i nestali hrvatski branitelji i civili, čije obitelji još uvijek ne znaju gdje se nalaze njihovi posmrtni ostaci.

Za njih je svijeća upaljena na spomen-obilježju često jedino mjesto na kojem mogu iskazati sjećanje i pomoliti se za svoje najmilije.

Iako su Svi sveti i Dušni dan različiti u crkvenom kalendaru, oba su u hrvatskoj tradiciji postala vrijeme obiteljskog okupljanja, molitve i sjećanja na preminule.