Udruga hrvatskih sudaca: Ovo su ključni problemi u hrvatskom pravosuđu

„Suci ne bježe od odgovornosti za svoj rad i odluke. Svaki sudac odgovara za svoje postupanje, no ta se odgovornost mora jasno i institucionalno utvrditi kroz zakonom propisane mehanizme. Javni prostor i političke rasprave nisu mjesto za suđenje sucima; za to postoje jasne procedure u kojima se utvrđuju činjenice, a ne politički dojmovi“, istaknuli su iz UHS-a.

Dodaju kako, radi očuvanja dostojanstva sudačke dužnosti i neovisnosti pravosuđa, ne žele sudjelovati u javnim polemikama s predstavnicima izvršne vlasti jer bi to, smatraju, moglo narušiti ustavni položaj sudbene vlasti.

„Smatramo da je javnost potrebno točno i argumentirano informirati o funkcioniranju pravosuđa, uz jasno ukazivanje na probleme s kojima se sustav suočava, ali i na promjene koje su nužne za njegovo unapređenje“, navodi se u priopćenju.

U dopisu ministru pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damiru Habijanu UHS je upozorio na niz konkretnih problema koji otežavaju učinkovit rad sudova te predložio hitne izmjene sustava.

Među ključnim problemima ističu da sudac koji vodi prekršajni postupak, osim u slučajevima nasilja ili prekršaja za koje je moguće izreći zatvorsku kaznu, nema uvid u raniju kaznenu osuđivanost okrivljenika, već samo podatke o eventualnim ranijim prekršajima.

Također upozoravaju da sudac istrage, koji u vrlo kratkim rokovima odlučuje o određivanju istražnog zatvora, putem sustava eSpis nema mogućnost uvida u druge kaznene postupke koji se vode protiv istog osumnjičenika, njihov stadij niti odluke drugih sudaca istrage u povezanim predmetima.

Sličan problem postoji i kod sudaca koji vode kaznene postupke jer kroz eSpis ne mogu provjeriti vode li se protiv istog okrivljenika drugi postupci, u kojoj su fazi i koje su odluke u njima donesene. Dodatno, suci koji rade na obiteljskim predmetima nemaju uvid u kaznene postupke koji se paralelno vode protiv istih stranaka.

UHS upozorava i da pravosuđe, osim sigurnosne mjere zaštitnog nadzora nakon izdržane zatvorske kazne, nema druge mehanizme nadzora nad osuđenicima nakon izlaska iz zatvora, čak ni kada je riječ o počiniteljima najtežih kaznenih djela.

Kao jedan od ozbiljnijih nedostataka sustava navode i nepostojanje koordinirane mreže upozorenja između sudova, državnog odvjetništva, socijalnih službi, probacijskih ureda i drugih institucija za osobe kod kojih postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela nakon odsluženja kazne.