VLČ. JOSIP ASTALOŠ Jonjić prokazao Documentu: Važnije su joj presude KPJ iz 1945. nego one Republike Hrvatske

Povjesničar, odvjetnik i političar Tomislav Jonjić na svom Facebook profilu komentirao je članak srpskih Novosti na temu udruge Documenta koja je prošlog mjeseca organizirala festivala ”Protiv zaborava”.

Jonjić taj skup naziva otužnim, a za festival tvrdi da je još jednom pokazao u kakvom se krugu vrti tzv. ljevica u Hrvatskoj: “oplakivanje Jugoslavije i komunizma, uz opravdavanje zločina nad Hrvatima te obezvrjeđivanje zakona i institucija Republike Hrvatske.”

Zatim nastavlja: “Tako su još jednu priliku za vlastito javno sramoćenje, kvaziintelektualno torbarenje i isprazne floskule dobili i neki sveučilišni profesori, pa i pravnici, koji su jasno dali do znanja da više drže do presuda KPJ-a iz 1945., negoli do pravomoćnih sudskih odluka donesenih u Republici Hrvatskoj”, ističe Jonjić.

Potom se osvrće na slučaj vlč. Josipa Astaloša “koji je po tzv. oslobođenju 1945. osuđen na smrt u jednodnevnom i montiranom postupku, bez prava na obranu, i dalje ratni zločinac, unatoč tome što je Županijski sud u Osijeku pravomoćno poništio njegovu osudu temeljem revizije koju je moj odvjetnički ured podnio u ime Hrvatskog društva političkih zatvorenika.”Jonjić piše kako su činjenice o tom postupku uglavnom objavljene pa ih neću ponavljati, a u nastavku progovara o “intelektualnim prostitutkama i apologetima jugokomunizma” koji pred njima ionako “guraju glavu u pijesak”.

Naime, Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, suradnik Vide TV i Documente, smatra problematičnom sudsku rehabilitaciju ovog svećenika.

Evo što je rekao na festivalu: “Josip Astaloš, ustaški tabornik osuđen je 1945. na smrt vješanjem za zločine nad srpskim stanovništvom, a nedavno mu je osuđujuća presuda ukinuta. On je rehabilitiran, i time efektivno proglašen nevinim. Mi miješamo neosuđivanost i krivnju i to je oružje u rukama povijesnih revizionista”, poručio je Klasić.

Ipak, nastavlja Jonjić, “pravosuđe i povijesna znanost u pravnoj i demokratskoj državi djeluju prema nekim drugim načelima, pa je njihov strah od revizije partijske povijesti i partijskih presuda itekako opravdan.”

Na kraju zaključuje: “Mogu i dalje kukati, mogu još neko vrijeme sisati hrvatski državni proračun, ali Jugoslaviju neće uskrsnuti!”