ATJ LUČKO – 36 GODINA „PRVOG ŠTITA DOMOVINE“: Od prvih hrvatskih redarstvenika i Plitvica do Velebita, Bljeska i Oluje

Iz njezinih redova stasali su zapovjednici i časnici Hrvatske vojske i policije, njezini pripadnici prošli su hrvatska ratišta, a devetnaestorica su poginula u Domovinskom ratu. Trideset i šest godina poslije ratna postrojba prerasla je u modernu antiterorističku jedinicu koja djeluje po najvišim europskim standardima.

Postrojiti se danas u bazi Antiterorističke jedinice Lučko znači stajati na mjestu na kojem je hrvatska država, još dok nije imala svoju vojsku, počela stvarati ljude sposobne da je obrane.

Zato 7. rujna nije samo datum osnutka jedne policijske jedinice.

ATJ Lučko osnovana je 7. rujna 1990. godine, mjesecima prije otvorenog rata, u trenutku kada su sigurnosne prilike u tadašnjoj Hrvatskoj postajale sve opasnije, a pobuna dijela srpskog stanovništva već je pokazivala da će se hrvatska vlast vrlo brzo morati braniti i oružjem.

MUP-ovi povijesni izvori navode da je postrojba nastala od biranih polaznika tečaja „Prvi hrvatski redarstvenik“ i pripadnika tadašnje Jedinice za posebne namjene te da je u početku brojila 225 pripadnika. Bila je prva organizirana oružana formacija za posebne namjene nove hrvatske vlasti i jedan od temelja iz kojih će se razvijati sustav Specijalne policije, ali i buduće Hrvatske vojske.

Kad Hrvatska još nije imala vojsku, imala je policajce spremne stati pred oružanu pobunu

U tome je povijesna težina ATJ Lučko.

Krajem 1990. Hrvatska nije raspolagala klasičnom vojnom silom kojom bi mogla odgovoriti na sve otvoreniju oružanu pobunu i prijetnju JNA. Oružje Teritorijalne obrane već je bilo oduzeto, a institucije nove hrvatske vlasti tek su se stvarale.

Velik dio prvog tereta obrane zato je pao upravo na policiju.

ATJ Lučko bila je spremna djelovati na području cijele Hrvatske.

Njezine prvotne zadaće nisu bile samo klasične antiterorističke intervencije. Pripadnici su sudjelovali u uspostavljanju javnog reda na područjima zahvaćenima pobunom, osiguravali najviše državne dužnosnike, sudjelovali u akcijama oduzimanja oružja JNA, a poslije i u naoružavanju te obuci postrojbi iz kojih će nastajati hrvatske oružane snage.

Vrlo brzo prestala je postojati jasna granica između policijskog i ratnog zadatka.

Hrvatska je ulazila u rat.

A ljudi iz Lučkog išli su tamo gdje je bilo najteže.

Pakrac i Plitvice – vrijeme kada više nije bilo dvojbe da dolazi rat

Među prvim velikim iskušenjima bili su Pakrac i Plitvice.

Pakrac početkom ožujka 1991. pokazao je koliko je situacija ozbiljna. Krajem istoga mjeseca na Plitvicama hrvatska policija ulazi u otvoreni oružani sukob sa srpskim pobunjenicima.

U akciji na Plitvicama 31. ožujka poginuo je policajac Josip Jović, prva hrvatska žrtva Domovinskog rata.

Nakon toga više gotovo nije bilo povratka na staro.

Ono što je nekoliko mjeseci ranije izgledalo kao potreba stvaranja posebno obučene policijske postrojbe pokazalo se kao pitanje opstanka države.

ATJ Lučko tijekom rata djelovala je na hrvatskim bojištima izvršavajući neke od najzahtjevnijih zadaća Specijalne policije. Današnje Ravnateljstvo policije ratni put Jedinice sažima od Pakraca i Plitvica sve do završnih pobjedničkih operacija Bljesak i Oluja.

Velebit – tri godine na planini koja je postala hrvatska tvrđava

Posebno mjesto u ratnoj povijesti hrvatskih specijalaca pripada Velebitu.

Od akcije „Poskok“ 21. kolovoza 1992. godine, pripadnici ATJ Lučko zajedno s drugim postrojbama Specijalne policije počinju dugotrajno držanje velebitskih položaja.

Nisu ondje ostali nekoliko dana ili nekoliko tjedana.

Na Velebitu su bili godinama.

U ekstremnim vremenskim uvjetima, na planinskom terenu na kojem su snijeg, bura, magla i hladnoća često bili jednako ozbiljan protivnik kao neprijateljske snage, specijalci su držali položaje od velike operativne važnosti.

MUP navodi da je njihov put na Velebitu, započet akcijom „Poskok“, trajao sve do Oluje 1995. godine.

Upravo je tu nastao jedan od najsnažnijih simbola Specijalne policije u Domovinskom ratu – specijalac na Velebitu.

Godinama se držao prostor koji će u završnoj operaciji postati jedno od polazišta hrvatskog prodora.

Iz velebitskih položaja u Oluju

Kada je 4. kolovoza 1995. počela vojno-redarstvena operacija Oluja, pripadnici Specijalne policije krenuli su s položaja koje su gradili i čuvali godinama.

Za ATJ Lučko to je bio završetak dugoga ratnog puta.

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović na 36. obljetnici podsjetio je upravo na tu povezanost:

od Pakraca i Plitvica, preko hrvatskih ratišta, do Bljeska i Oluje, kada su pripadnici Jedinice s Velebita krenuli prema državnoj granici.

Rat je završavao pobjedom.

Ali cijena koju je Jedinica platila bila je velika.

Devetnaest pripadnika nije dočekalo slobodu za koju su se borili

Prema novijim službenim podacima MUP-a, tijekom Domovinskog rata poginulo je 19 pripadnika ATJ Lučko, a 52 su ranjena.

Nakon rata umrlo je ili stradalo još 21 pripadnik Jedinice.

Kroz ratne redove ATJ Lučko prošlo je 367 pripadnika.

Zbog ratnih zasluga pripadnici su dobili brojna najviša državna odličja, a sama Antiteroristička jedinica Lučko odlikovana je Redom kneza Domagoja s ogrlicom, odličjem koje se dodjeljuje za osvjedočenu hrabrost i junaštvo.

Zato svaka obljetnica Jedinice počinje na istome mjestu – kod spomen-obilježja njezinim poginulim pripadnicima.

Prije govora, prije postrojavanja i prije prikazivanja suvremene opreme dolaze vijenci i svijeće.

Jer bez ljudi čija su imena ondje zapisana ne bi bilo ni današnje ATJ Lučko.

Rat je završio, ali potreba za elitnom postrojbom nije

Mirnodopska ATJ Lučko bitno je drukčija od jedinice koja je 1990. stvarana pred rat.

Temelj je, međutim, ostao isti.

Izbor ljudi, psihofizička spremnost, disciplina, brzina odlučivanja i sposobnost djelovanja onda kada obične policijske metode više nisu dovoljne.

Današnje zadaće obuhvaćaju borbu protiv terorizma, rješavanje talačkih i drugih kriznih situacija, visokorizična uhićenja, intervencije pri otmicama osoba ili prijevoznih sredstava, ronilačke i protueksplozijske zadaće te akcije potrage i spašavanja.

Pripadnici se osposobljavaju za djelovanje na kopnu, vodi i iz zraka.

To je potpuno drukčiji sigurnosni svijet od onoga iz 1991., ali jedno pravilo ostalo je isto – ATJ Lučko mora biti spremna za situaciju za koju se većina drugih službi nada da se nikada neće dogoditi.

Od ratne generacije do pripadnika prosječne dobi od 32 godine

Upravo je smjena generacija jedan od najvećih izazova svake elitne postrojbe.

Ljudi koji su Jedinicu stvarali i prošli Domovinski rat postupno su otišli u mirovinu. Njihovo borbeno iskustvo nije moguće jednostavno prenijeti udžbenikom.

Današnji zapovjednik ATJ Lučko Mate Bilobrk na 36. obljetnici istaknuo je da je interes policijskih službenika za ulazak u Jedinicu sve veći te da je prosječna dob njezinih pripadnika danas oko 32 godine.

Ratno iskustvo starijih generacija, rekao je, spojeno je s mladošću i snagom novih pripadnika.

To je možda i najvažniji dio kontinuiteta ATJ Lučko.

Ljudi se mijenjaju.

Standard ne smije.

ATLAS i Pariz – od ratne policijske postrojbe do europskog antiterorističkog sustava

Današnja ATJ Lučko nije zatvorena samo unutar hrvatskog sigurnosnog sustava.

Djeluje i kroz međunarodnu suradnju antiterorističkih jedinica. Na 36. obljetnici posebno je istaknut njezin status u europskoj mreži ATLAS, koja povezuje specijalne policijske interventne jedinice.

Posebno međunarodno priznanje Jedinica je dobila 2026. godine kada su njezini pripadnici predstavljali Republiku Hrvatsku na vojnom mimohodu u Parizu.

Od postrojbe stvorene u državi koja još nije imala vlastitu vojsku do jedinice koja Hrvatsku predstavlja među elitnim europskim sigurnosnim snagama – u tome se možda najbolje vidi put prijeđen tijekom 36 godina.

Taj razvoj traži i novac.

Prema riječima ministra Božinovića, od preuzimanja odgovornosti sadašnje uprave MUP-a u Specijalnu policiju uloženo je približno 120 milijuna eura, upravo kako bi oprema, sredstva i sposobnosti jedinica mogle pratiti suvremene prijetnje.

„Prvi štit Domovine“ nije samo naziv

Na obilježavanju 36. obljetnice ponovno je izgovorena sintagma koja ATJ Lučko prati desetljećima – „prvi štit Domovine“.

Nije teško razumjeti zašto.

Kada Hrvatska nije imala vojsku, postojali su hrvatski policajci.

Kada su počeli Pakrac i Plitvice, bili su ondje.

Kada je trebalo držati Velebit, bili su ondje.

Kada su počeli Bljesak i Oluja, ponovno su bili ondje.

A kada danas nastupi teroristička prijetnja, talačka kriza, visokorizično uhićenje ili druga situacija u kojoj se traži maksimum obučenosti i hladnokrvnosti, od ATJ Lučko očekuje se isto što se od nje očekivalo 1990. godine:

da bude spremna prije nego što postane kasno.

Zato 36. godišnjica nije samo priča o prošlosti jedne elitne postrojbe.

To je priča o ljudima koji su se 1990. počeli pripremati za obranu države koja se tek rađala, o njihovim poginulim suborcima, o policajcima koji su tijekom rata postali vojnici kada druge vojske nije bilo – i o novoj generaciji koja danas nosi isti znak i istu odgovornost.

Na ovogodišnjoj svečanosti ponovno su se okupili sadašnji i bivši pripadnici, njihove obitelji i obitelji poginulih. Položeni su vijenci, zapaljene svijeće, a svetu misu predvodio je vojni biskup msgr. Jure Bogdan.

Trideset i šest godina nakon prvog postrojavanja, mijenjali su se ljudi, oružje, oprema i sigurnosne prijetnje.

Ime je ostalo isto.

Antiteroristička jedinica Lučko.

I obveza koja uz njega ide – također.