Gdje prestaje sloboda izražavanja, a počinje profesionalna odgovornost?

To je pitanje koje se nameće nakon objave na Facebook profilu Denisa Latina, dugogodišnjeg i prepoznatljivog novinarskog imena HRT-a.

U objavi je, komentirajući ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda, napisao:

„Na kraju više ne znaš je li Medved ministar hrvatskih branitelja ili genocidne ustašije.“

Neću ovdje ulaziti u to što Denis Latin misli o Tomi Medvedu. Niti smatram da bi novinar javnog servisa trebao biti lišen političkog mišljenja. Naprotiv. Novinar ima pravo kritizirati vlast, ministre, političke stranke, ideologije, institucije i društvene pojave.

Ali sloboda mišljenja nije isto što i neograničena sloboda javnog izražavanja, osobito kada govorimo o osobi koja desetljećima predstavlja jednu od najprepoznatljivijih figura Hrvatske radiotelevizije.

Upravo zato ovo nije samo još jedna Facebook svađa.

Pitanje je jednostavno: je li ovakav javni rječnik spojiv s profesionalnim i etičkim standardima javnog servisa?

Jer postoji velika razlika između žestoke političke kritike i formulacije koja ministra hrvatskih branitelja dovodi u vezu s izrazom „genocidne ustašije“, a time, u kontekstu same objave, otvara i pitanje odnosa prema ljudima i obiteljima žrtava komunističkih zločina.

I tu dolazimo do problema dvostrukih kriterija.

Zamislimo, primjerice, da neki novinar ili urednik HRT-a javno neku lijevu političku opciju, antifašističku komemoraciju ili njezine sudionike počne nazivati „zločinačkim komunistima“, „jugoslavenskim koljačima“ ili sličnim kolektivnim kvalifikacijama.

Bismo li tada slušali kako je riječ samo o privatnom Facebook profilu i slobodi izražavanja?

Ili bi se vrlo brzo otvorila pitanja profesionalne odgovornosti, primjerenosti takvog rječnika i toga može li osoba koja tako javno nastupa nastaviti raditi na javnom servisu?

Profesionalni standard vrijedi za sve – ili nije standard.

Upravo zato Crodex.net uputio je Hrvatskoj radioteleviziji javni upit i zatražio očitovanje o ovom slučaju.

Od HRT-a je zatražen odgovor jesu li odgovorni upoznati s navedenom objavom, smatraju li takav način izražavanja spojivim s profesionalnim i etičkim standardima HRT-a te hoće li biti pokrenut postupak kojim bi se utvrdilo postoji li osnova za stegovnu ili drugu odgovornost Denisa Latina.

Posebno je važno pitanje primjenjuju li se jednaki kriteriji na sve novinare i urednike HRT-a, neovisno o njihovim političkim i svjetonazorskim uvjerenjima.

Jer upravo je to srž cijele priče.

Denis Latin ima pravo misliti što želi.

Ima pravo biti lijevo, desno, liberalno, konzervativno ili bilo kako drukčije politički i svjetonazorski opredijeljen.

Ali građani koji financiraju HRT imaju jednako tako pravo očekivati da ljudi koji su profesionalno povezani s javnim servisom poštuju standarde koji bi trebali vrijediti za sve.

Hrvatska radiotelevizija nije privatni medij. Nije Latinov, ravnateljev, uredničin niti ministrov.

To je javni servis koji financiraju građani različitih političkih, nacionalnih i svjetonazorskih uvjerenja.

Među njima su i hrvatski branitelji.

Među njima su obitelji ljudi koji su ubijeni nakon Drugoga svjetskog rata.

Među njima su i oni koji odlaze na komemoracije žrtvama komunističkih zločina.

I ti ljudi imaju pravo pitati zašto bi se njihova uvjerenja i osjećaji mogli olako trpati u isti koš s izrazima koji nose vrlo konkretno i teško povijesno značenje.

Ovdje, dakle, nije riječ o tome sviđa li se nekome Denis Latin. Nije riječ ni o tome treba li mu zabraniti političko mišljenje.

Riječ je o nečemu puno važnijem: postoje li na HRT-u profesionalni kriteriji koji vrijede jednako za sve?

Ako je ovakav javni istup dopušten i u skladu s pravilima HRT-a – neka Prisavlje to jasno kaže.

Ako nije – neka postupi prema vlastitim pravilima.

Ali ono što javnost ne bi trebala dobiti jest šutnja.

Jer šutnja također šalje poruku.

Godinama slušamo lekcije o profesionalnom novinarstvu, društvenoj odgovornosti, nepristranosti, govoru mržnje i potrebi pažljivog javnog izražavanja.

U redu.

Primijenimo ih onda i na one koji te lekcije najčešće dijele drugima.

Ne traži se od novinara da nemaju mišljenje.

Traži se samo da isti aršin kojim mjere druge budu spremni prihvatiti i za sebe.

A to, u konačnici, nije pitanje Denisa Latina.

To je pitanje vjerodostojnosti Hrvatske radiotelevizije.

Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala hrvatskih branitelja već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora